Juče sam iščupala jedan karfiol osušio se i to je
onaj koga je rovak uspeo da preseče, no ostalo ih je 9 da uspešno raste – “nadam
se” iako se realno i ne nadam više…
Najvreliji dan u “Hirošimi” u tekućoj paklenoj 2025
godini bio je bez sumnje 26 jun 2025 kada je izmereno 47,5 stepeni i taj rekord
nije oborio ni jedan pakleni julski vreli dan, a i neće. No, videćemo da li će
avgust biti još vreliji i jači ili pak samo letnji mesec pravi mlakonja,
kilavko…
Pačići uživaju več su se duplirali porasli a najviše
vole da jedu cela zrna pšenice (kukuruz za sada neće), a obožavaju isečene sveže
letnje jabuke i krastavce iz “Hirošime”...
Jutros 28 jula 2025 prvo u “Hirošimi” počupam još
prvozasađenih krastavaca te napravim mesta a majka je želela da zasadi te joj
prepustim, a zasadila je u toj očišćenoj liniji uz stazicu gornju 28 struka
kornišona koje je načupala iz naše rasade…
Za kornišone koristimo isti compost iste kočiće oko
kojih su se dobro držali i savijali obavijali svi naši izuzetni krastavci ove sedme
setvene sezone…
Sa tih krastavaca nabrala sam jutros još nekoliko preostalih
poraslih komada, a nekoliko mladih manjih još nerazvijenih sam žrtvovala te sve
vreže počupane bacila kokama nosiljama da imaju svoj omiljeni zeleni brlog po
komeće nožicama čeprkati i lepo ih i danas nahranila (dobro i hranim svoju malu
pernatu stoku kad nema ni travke 2 meseca u avliji da poraste)...
Onda sam obrala sav raspoloživi paradajz u veću korpu
a u manju neverovatno ali baš prepunu do vrha korpicu manju naberem mnogo čeri
paradajza…
Slično stanje sa paradajzom kao lani – ponestaje svega
– odseca se sve, ponestaje, jako umanjuje, sve se smanjuje, ali ekonomišem dobro,
te razvlačim zalihe svoje, a zahvaljujući čeriju neću još ostati bez omiljene
letnje hrane paradajza koji je nasušan za sve razne gastro potrebe…
Onda izjutra dok je sve tako prijatno oblačno prohladno
i sveže ispred prve jutarnje užine koristim dobru povoljnu vremensku priliku (prošlo
je ono izrabljivačko moje vreme kada sam se mučila da kosim po najvećoj mogućoj
vrućini kao Sizif – više tako neću taman da je trava narasla do kolena) da sve
lepo pokosim nakon 2 meseca ili tek po peti put ove 2025 godine a posle 26 maja…
I dobru sam travu od tog sasušenog i ništavnog
stanja nakupila i compost je dobio baš lepe zalihe…
Ove jeseni neću pravi tečno đubrivo od koprive, ali koprivu
hoću brati da njome hranim svoje koke, jer rekla sam mami da je možda “preterala”
malo sa zalivanjem pa nam je raslo lišće, a kopriva je dobra da se zaliva njome
drveće-voćke, te da vidim ako nešto promenim hoće li tek dogodine 2026 biti
bolje. Imamo compost i mnogo živinskog stajnjaka pa šta će nam išta bolje…
Nakon košenja sečem u cvetnim alejama i po
ružičnjaku po svom kamenju mnoge suve grane pošto nemamo da beremo cveće, a ni
ruže usred leta, a toliko suvih grana nisam odsecala ni u ranio proleće te nikad
ruže nisu stradale od mraza kao ove godine 2025 od suše od nekog zračenja od
sunca koje je sve sagorevalo...
Nekoliko kolica otpada bačeno na compost od ruža i cveća
čak jedna prepuna dobra kolica samo do cveća završila na kompostu...
Sada je avlija preglednija kamenje izražajnije a očima
više ništa ne smeta ne štrči ništa a sve ima onu svoju lepu naviknutu ravan i preglednost
ili naviknutu liniju po kojoj se uživa...
Tikvice unutar “Hirošime” lepo napreduju, dok šargarepa
kod drvare nešto i više nije naročito pošto mnogo više iz one kesice sada raste
neka čudna trava nego šargarepa ali eto vredelo je baciti 50 ništavnih dinara te
pokušavati iako neće imati šta da se ubere...
Ćurani danas imaju još malo granula u hranilici a taman
do sutra kada im je kraj ili dan klanja ili završetak još jednog tova...
Koke su danas bile baš vredne i posle 3 nedelje ponovo
veći broj snetih jaja u jednom danu čak 5 i tako smo do danas samo u julu sakupile
97 komada te nema sumnje prelazimo stotku čak i u kilavom julu...
Na lavandi u “Hirošimi” ponovo nalazim bogomoljku ali
ovoga puta u uobičajenom stavu uspravnom sa glavom ka gore. Malo sam je čačnula
i “provocirala” i poturim joj prutić u ruke da vidim hoće li to da zgrabi kao
svoj plen ali nije bogomoljka naivna jer samo je malo ustuknula i više zauzela
svoj molitveno odbrambeni stav ili pozu. A podseća me po glavici na mog
omiljenog filmskog junaka ET vanzemaljca tačnije na nešto svemirsko mi baš liči
i mislim da su me mali zeleni bogomoljci sa Marsa počeli da posećuju u “Hirošimi”...
Onda pred suton uberem u “Hirošimi” dve ljutačice
papričice jer trebaće mi sutra za ručak...
Krastavac sam izvadila iz zamrzivača te odledila i jeste
sličan tikvici kad se odledi, a dakle voden je malo te ne može da se pojede kao
svež mada kome ne smeta može, ali je zato idealan takav odleđen da se smuti u
nekom od zimskih smutija te verovatno hoću ostaviti par komada ako bude viška
jer hrane već počinje da ponestaje a jedino ako biljke nekim čudom, mada čuda
nema u poljoprivredi, ne krenu da rastu
ali nema više vremena neke štete traume ničim ne mogu da se zamene nadoknade, a
slaobo se dakle sve razvilo te plodova ima mnogo sitnih a ostalo je u cvetu
dosta nerazvijeno sasušeno i tako sve u svemu nije bilo ove 2025 dobor ali nije
bilo ni stravično loše a da ne znam da sam imala svoje fantastične rodne
uspešne godine i to one prve početničke mislila bih da ne znam ovo sve da radim
i sadim. I sve u svemu muka živa muka život je...
Nemati tikvica usred leta od onoliko zasejanih parcela nemati bundeva nemati paradajza da se njime gađaš nemati šargarepu i šta sve još nemati a toliko uložiti pretplatiti zalivati raditi i malo mrvica sa kosmičkog astala ubrati. Nemati boranije graška...
I sve smo im dali pružali osim vazduha a na sve smo iole mogle uticati osim
na vazduh a i dalje sumnjam u kupovnu rasadu u semena najviše jer nije dovoljno
imati compost ni biti vredna pčela jer koliko se zavisi od drugih činilaca i faktora,
itd...
Itd…
Коментари
Постави коментар