Juče oko 18 sati konačno jeste pala kiša, a desio se
samo kratkotrajan ili brzopotezni, brzoprolazni pljusak nakon koga je u dva bureta
od po hiljadu litara ostalo samo 500 litara kišnice i ništa više…
Biljke su dobile mrvice sa nebeskog astala ali mudre
su čak i tako iscrpljene žedne, pa će nam dati neke nove velike lekcije nakon svih
ovih opustošenja, suša, elementarnih i svih drugih nepogoda…
Nakon 20 minuta samo razvedrilo se a sunce granulo iza
bregova kao da neće da bude sutona više nikad...
Najlepši prizor i jutros u “Hirošimi” jesu moje nikad
lepše i veće hokaido bundeve i samo se pitam zašto mi je trebalo tako dugo predugo
da ukačim ili ukapiram da hokaido najbolje uspeva u “Hirošimi”, a ne u avliji...
Tri zelena paradajza su jutros opala, pa sam ih
metnula na policu te kroz par dana očekujem da tu i sazre (paradajz to može,
ima tu moć u sebi), dakle i kad plod zelen opadne ništa strašno, a ni tragično
- sazreće i tako otkinut i izbačen ili odbačen sa svoje porodične stabljike kao
kakvo konjče izbačeno iz svog sedla...
U jutarnju korpu vrtlarke su jutros nabrale prvo krastavce
i nikad više u najsparnijem mesecu julu i nikad bolji svežiji krastavci te izgleda
da im je ova godina naklonjena, ali zato reciprocitet obranih krastavaca i paradajza
posve je suprotan u poređenju sa lanjskom godinom najmanje. Te umesto da sada
berem više paradajza baš suprotno - ja berem najviše krastavce, ovo je njihov zenit,
ali dobro je te neka ostane i ovako još neki dan jer ima to svoj dobar ili loš razlog
- zašto. A hrane na astalu svaki dan definitivno ima, mada nema ničega viška,
ne pretiče, ne preliva se...
Paradajz je jako “desetkovan” u neko svom smislu, a napadnut
je od strane mnoštva, od smrdibuba, koje ga načinju samo da ga isflekaju, da ga
uspore, parališu, ometu, te da ne može da sazreva, itd., ali neka ih neka
ujedaju, neka mu nonose bol, neće se smrdibube ma gde bile zadugo veseliti (kažu
najezda svaka najviše 4 godine smradom udara, te može na paradajz da udara,
laže, a posle moraju nestati zauvek), te nešto mora ostati meni, nama, jer nisu
one baš tako gramzive i pohlepne – no, da vidimo kroz mesec dana mnogo bolje...
Od paradajza berem sve čak i čerije, a čak sam i svoje
prve male sitne čerije (moja rasada) već sazrele ubrala no za sada njih ništa nije
taknulo, napalo, a ubran je i prvi kruškasti žuti čeri preukusan presladak ali
njega nažalost napadaju smrdibube, dok crni čeri ne diraju, bar ne još…
Paprika iz ekološke rasade makedonka nažalost pravi
je promašaj, a prvi plodovi su šturi, sitni, loši, nisu ni kao naša ljutačica papričica,
a istrulili iznutra, plus tanki i sasušeni a bilo je to loše od početne biljke od
prvog rasada od starta od početka, te paprike sam inače pobacala kokama nosiljama...
Berem svoje paprike šilje visokorodne i one me lepo hrane
(ali mene zanima hoće li imati snage da se zametnu novi plodovi, jer smrdibube
napadaju sve omiljeno i voljeno moje oduvek, čak i paprike, jer šta ću kad ovo
što još “malo” ima poberem iz prvog kola) i ponovo prepun tiganj ispržen za
ručak...
Cvetovi hokaido bundeve “okupirani” ili branjeni nečim
lepšim, svetijim, te naravno tu su samo pčele (tu smrdibube i bubice ne prilaze)
a one svete pčele radilice se slatko “dave” ili pre rečeno plivaju najslađe u svom
tom carstvu sokova i polena, samo ove pčele meni med ne donose, kao uostalo ni same
sebi, jer neko to kupi drugi a pčele sve manje imaju pravo na svoj med, na svoj
rad, itd., jer surov je ovaj svet u kome trajemo, stvaramo i dajemo…
Jutros još novih suncokreta budi se stasava raste. A
pčele ne odlaze od suncokreta. No, pored pčela tu su prisutni i vredni mravi,
dakle dva najomiljenija moja insekta suncokrete brane...
Nakon kiše jutros prepuna avlija opalih letnjih jabuka
te je mama sve sakupila, pa smo zajedno ostavile još 5 kesa ili 2,5 kg letnjih
jabuka za zimu kao dve mravice...
Po lišću čitam koliko je sunce bilo ekstremno te koliko
je zračilo i sve spržilo što je htelo, to važno i veliko nemilosrdno sunce...
A danas ponovo teško, jedva se diše, od sparine, od
laži, od ostalog preteškog…
Itd…
Коментари
Постави коментар