U jutarnju korpu jutros sveže ubrano sledeće naše
povrće: krastavci, paradajz, mladi crni luk, a nađem zalutali jedan preživeli
struk luka praziluka, a oberem i jednu zelenu šilju papriku…
Dok beremo povrće, skidamo u teglu smrdibube i
ostale bubice naš sistem kap po kap ili spasko zalije sve biljke za 2 sata samo...
Na jesen imam veliku ideju kad sve očistim u
“Hirošimi”, opet ću malo da rovim i nešto menjam, da se širim, te čitave
površine sa po 3 linije pokrijem crevima jer više neću da se mučimo majka i ja
vukući crevo i nosajući kante prepune vode…
Mama kuva pasulj, a ja se odmaram od šporeta danas
(zato sam ja juče i prekuče pekla pitu pizza, projaru, itd.)...
Patlidžani obećavaju uskoro mnogo vidnije plodove i
treba da ću ubrati nekoliko komada...
Čili se trebe čak i one čili koje sam posadila u kompost
oko patlidžana samotnjaka te dakle mogu dobro da rastu i izvan saksije...
Paradajz volovsko srce iz moje rasade počeo da zri
doduše imam sitnije plodove i jedan prvi zarudeli koji su malo načele bubice i
smrdibube...
Onda virnem u ljutačice paprike – gle, već počele da
rumene te naberem 10 najjačih i oslobodim bilkje da izbacuju nove plodove. No,
izbacuju trenutko malo uvijene, krive, dosta sitnije plodove i to je od tog
nekog čuda u vazduhu, jer ostalo imaju baš sve kako dolikuje i treba. Od nabranih
paprika koje su ispečene ostavljene su dve kesice za zimu. I treba ostavljati
malo po malo kesicu po kesicu jer je ovo strašna i gladna godina ne samo za neradnike
dembele i lenjivce već i za one koji rade da bi se jedva ishranili, a suša
uzima danak ali za sada mnogo izvan “Hirošime”. A u tu neku sredu navodno ide
veliki pad T i zahlađenje a teško je verovati da će za 6 dana biti 19 stepeni i
oblačno i hladno te da ćemo imati kišu posle 2 meseca sušne katastrofe i
štete...
U najmanju korpicu stalo je 10 paprika ljutačica...
Onda su isečene naše letnje jabuke neoguljene neprskane
i ostavljene 3 kese po 500 g dakle kesa po kesa dobro će sve doći na jesen i
zimu kad stisne sve što ne treba posebno nemaština, besparica, kriza...
Onda nema kukanja kažem majci, koja više ne bi nikad
ništa zasadila (a ja bih u inat samo sadila taman nikad ništa ne ubrala – a
berem vala sve mašala), te moramo i uprkos suši i pustoši da ulažemo vazda
makar samo malo te da nešto eksperimentišemo pokušavamo i sejemo u mesecu julu u
kome mnogo toga još može (to je mesec zvani zadnji voz pa ako ode nema nekih
plodova za godinu dana jošte)…
I tako dođemo mama i ja na ideju da večeras posejemo
2 kesice tikvice a jedva smo našle samo zelenu italijansku, a beogradske nema nigde.
A ovde semena slabo stižu edali boga da imamo sledeće godine negde u martu 2026
sve kupiti. I kupimo jednu kesicu kornišona jer u “Hirošimi” ima dobrih praznih
setvenih bočnih i donjih lokacija te treba misliti na stvaranje još nove hrane te
opet nešto započeti ispočetka iz nule ili ni iz čega. Jer ne može se sejati 7 jula
kad je idealno ni 6 jer je nedelja (uštap je 10) a da čekam 8 jul ne mogu i
neću, tako da slušam svoju intuiciju, te 5 dana tamo ovamo tu sam jako blizu
duhu lunarnog setevnog kalendara. I koristim lepo toplo vreme da iznikne sve
brzo te da vidim hoće li biti išta bolje više po pitanju branja tikvica...
Bundeva hokaido je mnogo bolja u “Hirošimi” nego napolju
jer napolju se u jednoj od guma čak vreža hokaido i suši iako se redovno zaliva
iako raste u kompostu te dakle ima mnogo nepojmljivog neobjašnjivog zašto je
sve tako neuspelo i jadno, teško...
Za 3 kesice potrošeno je 150 dinara a nemoguće da nećemo
baš ništa od toga pojesti…
Moj plavi ladolež je uspeo da preživi i sprema se da
procveta ali samo onaj u velikoj kamenoj elipsi kod česme...
Koke su dobile prvu lubenicu isto kao i mi, a
lubenica po kilogramu se kreće od 79 do 95 dinara! da ne poveruje čovek kako nas
lepo deru cenom lubenica kojoj inače pogoduje suša i dosta sunca...
Ćuranima je kupljen džačič 20 kg četvorke i to je
već 70 kg hrane ukupno kupljeno do danas, a što se tiče ulaganja do sada u ćurane
je uloženo samo 9020 dinara. A mi smo tu na 4 nedelje pred klanje i možda im više
neće trebati kupovati hranu. Ako se i kupi biće to još samo 20 kg hrane za 1280
dinara. I odgajiti 3 ćurana košta manje od 100 evra, a pritom jedu i ječam i kukuruz
i svaki dan zeleniš kao i jabuke a ne žive samo na granulama. Ali da vidimo
prvog avgusta koliko će biti mesa čistog uređenog – žive vage mi ne merimo naše
ćurane nikad...
Itd…
Коментари
Постави коментар