Kopriva u lekovitom boksu unutar “Hirošime”, dakle
odmah desno od ulaza izgruvla je sa svojim novim mladim liskama i izdancima te
je usledila jutros prva žetva koprive, od koje se nešto kasnije gastro
eksperimentiše, te se zamesio hleb integralni od koprive prste da smažeš...
Pored ovog lekovitog mesta desno čak i sa leve donje
strane u “Hirošimi” imam svoje malo koprivište (sve te naše koprive izrastale
su pod svodom “Hirošime” sasvim slučajno kao puke samoniklice iz onog našeg
tečnog đubriva kojim smo tu naše biljke zalivale i tako su nastale ove sve
sadnice), a kad god nađem neku malu izraslu žaru prenesem je među ostale koprive,
te je tako jutros mama našla i dodala još jedan mali struk koprive da se tu
primi i ostane...
Primetim malo su mi liske koprive napale zelene
vaške ali to se samo opere olako vodom...
Ponovo je sve kaljavo i ponovo je napadalo dosta
kiše, te obilazim po avliji svoje lale i zumbule te primetim nema sunca a zbog
ove silne kiše moji zumbuli trule ali nažalost i neke predivne lale koje su se
zatvorile u sebe kad nema sunca ni toplote ni lepote, te u sebi nemo podnose da
gmile, trule kad im nije dato da na suncu lepo misle. I silna paša pčela tako
zalud propada ali eto imaćemo izgleda ponovo malo više cvetnog otpada za kompost
i ponovo proleća a kako ide zimogrozno...
Jedino šeboj još odpleva kiši pa mi se čini da je šeboj poseban i najlepši u ovm sivilu jer blješti svojim divnim paletama boja i izraza...
I majske ruže deluju dosta lepo ispunjene lišćem
samo rastu bujaju od ove vlage jer trpele su zimus možda neki manjak padavina
snega vode...
Šta će biti sa mojom setvom u spoljašnjem vrtu te neće valjda sve biti zalud neće valjda sve istruliti a šta će biti sa mojim lukovima jer jednom su mi zbog kiše i oni trulili. No, april koji bi trebao da bude pun poleta i cveća ali i sadnje biće bogme dosadan te sedećemo u kući te ložiti vatru i gledati prolećni zimski dan kroz okna sudeći po ovome od danas. A kad stignu vrući vetrovi i suše ili one vrućine isto tako slično kroz okna gledaćemo možda leto sparno ili leto kišno ko zna...
I naravno posle ovoliko vlage probudila se moja lenjivica
a prekrasna planinska paprat u svom prstenu od šeboja...
Onda sam iz najveće kamene kocke povadila onu jednu šatiranu
i šarenu peruniku koja cveta žuto ali nama još nije procvetala samo čami
sterana u jedan kamen odakle sam je konačno izvadila, vidim tu joj nema
napretka, mora da se pomeri, jer tu nema prostora da se raširi zbog ljubičastih
irisa kojih tu ima tma i koji su uzeli sav prostor sebično za sebe i samo se šire...
Prenosim šatiranu peruniku u novu kamenu kocku ukraj
KOKO ŠINJCA, gde ima sav raspoloživi prostor da se lepo raširi koliko joj bude
dobra volja…
Onda povadim još nekoliko mladara đurđevka koji je
pustio svoje lukovice izvan kamene cvetne zone te da ih ne bi uskoro tu pokosila
prenosim ih takođe u isti a novi kameni krug...
Koristim ovo idealno vreme kad je sve dobro
nakvašeno posebno tlo što pogoduje samo presađivanju biljaka...
Onda na moju prekrasnu cigla kamen žaridnjeru dodajem
dve saksije čuvarkuća iz “Hirošime” a biće tu dva nova setvena mesta na koje ću
dodati još komposta i nešto tu zasejati kad se prolepša te pravim još i
najmanji a treći dodatak taj jedan mali kameni polukružić od 3 kamena gde ću zasaditi
još neko cveće...
Vrapci su ulazili 2-4 u par navrata št oje sitno
dakle, a kroz još jedini preostali nepokriveni deo kroz grane lešnika. Ali, to su kako rekoh neprimetne stinice te nema
osipanja rasipanja pšenice...
Behar truli propada od kiše a godinu dana se očekivala
lepota behara i sve proguta magla sivilo kiša vlaga…
Jedino šta buja i raste posle kiše jesu pečurke po
lešniku ili panju kao i zelena trava kućnog praga mog. A treba da se isuši tlo
te da bude prvo aprilsko košenje inače je sve močvarno, i tone u sivilo...
Dok sedim u toplom ne mogu da ne mislim ili ne brinem
za svoje biljke te vratim se nazad u “Hirošimu” a sine mi ideja da ono osetljivo
moje cveće mini žute kadife bar malo utoplim i ušuškam kad je sve lepo počelo
da raste, kako mraz u najavama i neki minus naravno ako ga bude ne bi mi napravio
štete jer štete i neštete meni je preko svake mere i preko glave čak i peviše
tako da ni kap štete ili neštete više ne mogu da svarim ili podnesem a i ne
zalužujem više štetovanje ili neštetovanje...
Uzimamo mama i ja iz drvare nekoliko kartonskih
velikih kutija i njima opasujemo naš mali cvetni rasadnik, a onda još kartonom zaštitim
i žardinjeru sa čeri paradajzom...
Ostalo sve ostaje pokriveno onako kako već i jeste a
samo najlon sa gornje strane te šta bude biće a neka bude šta se zbude mada smatram
da biljke imaju bolji mehanizam nadmudrivanja sa izazovima nego čovek...
U šetnji pored obale reke fijuče hladnoća, reka
ružna boje ilovače ili blata, te u proleće nosim kapuljaču jer ne mogu da trpim
svu tu niskost i hladnoću…
Setim se u garaži odavno imaju neke dve odbačene
konzerve pune morskih školjki a donete negde sa grčkog primorja te se osamim u svoje
kosmičko gnezdo pa ih lepo izručim na astal a onda ih selektujem po veličini i boji
i obliku te krenem od dve stare oprane tegle da pravim dve ikebana pune školjki
a onda prizivam talase sunce morsku so pesak more plavetnilo puževe korale, itd...
Neću zakasniti sa setvom uopšte, naješću se i sedmi
put plodova svojih, jer ovo je usporenija godina, videlo se zar ne, osetilo, pa
se sve oteže i proteže u neki nedogled, te imaću možda zato i čak dva proleća
odjednom, taman sve ostalo za maj, mada neće, a sve što ne uspe presejaću
ponovo, itd…
Itd…
Коментари
Постави коментар