Пређи на главни садржај

5 APRIL 2025…

 



 

Na čuvarkućama u dve žardinjere na mojoj terasi primetim crne vaškice se pojavile nakon svih ovih kiša...







Tri lale u saksiji polagano prolaze, najpre prolazi prva procvetala crvena kojoj od danas već otpadaju prve latice...









Jagode presađene u 3 žardinjere jesenas na mojoj terasi već imaju prve plodove, dakle prve cvetove iz kojih se nazire plod (zabezeknem se juče da je kilogram prskanih jagoda 700 dinara, da su i organske bilo bi mnogo, ali nisu). Jagode takođe cvetaju i u “Hirošimi” u onoj cevi, ali u liniji na početku našeg spoljašnjeg vrta...









Danas je konačno sunčan dan (mada izgleda da je sinoć bilo kiše sudeći po nekim baricama jutros – ima noći u kojima ne čujem kišu) koji baš treba iskoristiti još mudrije posebno ovu pogodnost velike i dobre nakvašenosti jer se u tim uslovima veoma lako sa malo napora i zamaha može kopati budakom…







Skoro dobar deo osunčanog dana od užine do užine ili od 10 do 15 sati provela sam sa budakom u ruci čisteći staze i betone kamene krugove itd. od trave a praveći one male kanaliće ili razdvajanje. Kad pokosim uskoro videće se svo savršenstvo…







Sav višak skinute zamlje i trave, busenja dakle tih nekoliko kolica a malo preko 10 sve sam izručila i ugradila uz donju ivicu najlona tamo gde su ostale niskosti i gde se stvorila velika podbarnost i malo povišila nivo tla, a sam upeglala, utabala, izgrabuljala da se ne vidi ništa tako uredno kao da je trava tek počela tu da raste i izniče...









Mama je jutros našla sa donje spoljašnje strane da je neko sinoć nama na najlon nabacao blato i to nisu tragovi kiše ili mačke ili psa već ono što ljudska ruka može da dobaci na nekoliko mesta...









Onda sam i plavu paleticu na ulazu u “Hirošimu” malo proširila za jedan mali setveni džepić te tu nasula komposta i spremno je sve za setvu cveća čim prođu snegovi u koje ja baš sumnjam kao i mrazevi kojih može biti jer se u ovu noć ulazi bez oblačnosti i sa vedrinom te ima potencijala samo za niži mraz te zaista posle današnje lepote sutra ne mogu i neću da zamišljam sneg i hladnoću...







Lepa vest - ima porasta, ima nicanja, ima napretka – a ona kesica šargarepe posejana 24 marta 2025 u novom setvenom boksu od granja nikla je prva već ubusila dok u spoljašnjem vrtu još nije iako su posejane istog dana iste mene ali razlika je  u zemljištu tamo nije kompost. Ali, u spoljašnjem vrtu nikla je rotkvica, niču obadva luka i naravno krompir ona prvo posejana linija a sve ostalo još nije kao cvekla i drugi krompir...







Oko 14 sati pretoplo u “Hirošimi” čak 32,8 a ubrzo prelazi preko 34-35 stepeni u plusu ali to je samo u najtoplijem delu dana tako. Večeras je sve utihnulo na 24 stepena ali pitanje je šta se odigrava tokom noći i kolika može biti oscilacija T. Žao mi je što danas onaj deo iseljenih biljaka držim van jako tople “Hirošime”, ali prosto moraju izdržati još par dana da vidimo šta će da se dogodi te da li će zaista biti mraza...









U “Hirošimi” zatičem jednu pčelu na najlonu ispisuje nešto po svodu…





Dok sam sve ovo uradila prelazeći šetajući s kraja na kraj avlije čas tamo čas ovamo čas gore čas dole prešla sam samo u avliji radeći i čisteći budakom zemlju i travu, busenje 5 kilometara...







Danas na suncu prava invazija mrava probudili se ponovo. Pčele zuje i ima ih posvuda po našem cveću...






I onda dobijem novu ideju o kojoj mislim pak danima, ali pazim da je ne spomenem jer ko zna kako se dočekuju moje ideje. I smetaju mi ona 4 odbačena presma (neću da ih poklonim za ogrev kad su jednom 20l9 lepo napravljena već hoću da im dan novu funkciju) sa kojih skinem ogulim najlona a sa nekih je najlon i sam počeo da spada te dosetim se lepog mesta da napravim novi setveni krevetić od presama koja se naslažu jedno preko drugog a koja smo pravili te 2019 za zimski režim kada smo zatvarali “Hirošimu” hermetički. I poređam 4 presma na željeno mesto između dve marele i dobijem lepu dubinu te ću od utorka da napunim to mesto kompostom i da ga zasejem ovog proleća salatom i tikvicama…








Cveće niče u letnoj kuhinjici a primetim niče šlajer ubusio iako je posejan zadnji 29 marta 2025 dakle pre 7 dana...

Dokupim još 3 kesice blite po 40 dinara te utrošim još 120 dinara i posejem blitvu u liniji donje leve bočne strane (tamo gde je rastao grašak) u nastavku kupusa u dužinu 4-5 metara, a još malo što mi ostane blitve jednu metarsku liniju nađem te posejem između luka praziluka i belog luka blitvu...







Dodali smo još dva parčeta mreže u zoni lešnika i sada smo zatisnuli i tu spornu rupu. Upad vrabaca danas je neznatan samo jedan…







Na obali reke najzanimljiviji detalj jeste susret jedne pitome mačke ili mačora ne znamo, zanimljivih boja i šara nekako pozitivna, gotivna lukava životinja koja je prihvatila da joj bacimo dve kockice jo-jo čokolade od riže i smazala je u slast kao i mi. Ima čudan beleg na desnoj strani ispod žutog oka i veoma interesantan raspored boja i šara a veoma voli da se fotografiše sa svih strana, a gleda pravo u oči...







Itd…

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

18 NOVEMBAR – 13 DECEMBAR 2025…

Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...