Ko god želi da uživa jedino u plodovima svoga rada a
radeći u svom vrtu makar on bio samo jedan kvadratni metar, ili pak jedna
žardinjera, najpre mora mnogo da prione da se trudi da radi da se bori da se
muči a to dalje znači samo jedno - da ceo život svoj saobrazi svome vrtu…
Šta mi dakle vredi svo znanje sveta, ako u svom vrtu
danas ne posejem kao i svake svoje vrtlarske godine makar jednu kesicu semenki,
semena, jer čineći tako svake nove setvene godine imaću nešto o čemu ću se lepo
brinuti, ili najbolje moguće starati, nešto o čemu ću baš mnogo dobro paziti,
misliti, a imaću i ono nešto što ću tu tako mnogo voleti...
Dakle, imaću samo svoja dobra i korisna dela zbog
kojih jeste vredno živeti disati vrtlariti…
I moj vrt će me još naučiti najvećim istinama
spoznajama vedrinama svetlostima koje će se otkrivati u svakoj novoj boji
cveta, u svakoj srži ploda svega…
I nigde neću moći zadobiti takvu dubinu svetlosti razuma
kao ni toplinu sunca osim dok radim i vrtlarim dok jedino delam u vrtu svome…
Samo u svom vrtu mogu da svakodnevno uzrastam u dobrim
delima plodovima svojih ruku…
I zato je moj vrt moje malo delo velikog savršenstva…
Moj vrt jeste najdublja i najuzvišenija knjiga koja
se najlakše čita tako da nikad nije dosadno čitati ili sricati sva ta prirodna
slova u vidu biljaka, cvetova, pčela, plodova, listova, neba, oblaka…
Svaki minut koji danas ne provedem u svom vrtu nešto
radeći pomalo je izgubljen…
Svaki trud makar i najmanji bio na kraju urodiće samo
plodovima dobra…
Početni koraci u vrtlarstvu upravo su samo takvi da
sve obeshrabruje, ali onda se desi neko kosmičko čudo te postepeno vrtlar početnik
saznaje sve dublje i dublje istine o svemu te kao da je kadar iz setvene sezone
u novu sezonu postizati svoje nešto više, nešto bolje, dublje…
Dakle, vrtlar baš sve može, a onda iz godine u
godinu doznaje da sav taj njegov trud i rad ima vrednost i da vredi…
Čak i najmanji napredak u vrtlarenju služi upravo
tome da održi strpljivost vrtlarevu a u časovima njegovog klonuća ili
obeshrabrenosti vodeći ga do neopisivog nadahnuća i postignuća, dostignuća…
I zato vrtlar kao ja najradije okreće svoje oči samo
na dela ruku svojih, koji će imati smelosti da jedino prosuđuje sebe, a recimo
da ni zbog čega na svetu ne osuđuje, pošto osude i klevete svetske vazda ostaju
samo onima koji žive nekorisno i nisko…
Sam onaj ko mnogo vrtlari sposoban je da najviše od
svega voli svoje sunce i svoje cveće, kišu, a onda ima li na kraju krajeva veće
mudrosti u prirodi nego što li je baš-ta maš-ta…
Vrt je jedino mesto u kome do punoće izražaja dolazi
snaga jednog vrtlara, a tu se jedino može pročitati sva njegova upornost,
snaga, jačina, žilavost, istrajnost, volja, elan, itd…
Dobar vrtlar jeste samo onaj koji nema skrivenih i podlih
namera (kome profit nije ni u malom mozgu) nakana prema svojim biljkama koje
ničim neće mučiti koje neće teškom hemijom i drugim otrovima tretirati, zalivati…
U toku vrtlarenja mnogo je prostora da se čovek ponajlepše
pozabavi najpre samim sobom, a tek nakon toga otvaraju se nove dubine dimenzije
za promišljanje o nekim drugim mnogo dobrim delima, idejama, te tu nema mi mrve
prostora za bavljenje nečijim nedelima…
I nigde vrtlareva savest nije tako umirena kao među
njegovim biljkama, a u njegovom ličnom malom vrtu…
Svako onaj ko ima pametnu nameru da se sačuva od mnogo
čega užasnog danas treba da vrtlari posebno ako o svemu tome misli da nema pojma
kao ja jednom ne tako davno, 2019 negde pod svodovima “Hirošime”…
Vrtlarenje jeste najtrajnija i nepotrošena radost…
Ma gde god vrtlar otišao i ma šta na ovom svetu još
video uvek će težiti samo lepoti svakog svog povratka na prag svoga vrta…
Izvorna prava sreća nalazi se jedino u vrtlarenju, u
sađenju, u sejanju, u branju, u rezanju, u ožiljavanju, u ukorenjivanju, itd...
Svaki ubrani plod u svom vrtu posebna je vrsta lične
zasluge vrtlareve borbe i pregolemog truda...
Život bi bio ništa da nema vrtlarenja…
Kad dobro ogladniš jedino ti preostaje da se najviše
pouzdaš u svoj vrt koji te hrani brani…
Ma kako i ma šta maleno i neuko tamo u svom vrtu
budeš radio ili brao treba da znaš da te sve to odvodi jedino i samo ka
napredovanju…
U ovakvom vrtlarenju nikad nema nazadovanja već ima
jedino najlepšeg mogućeg odzvanjanja…
Ako imaš parčence svoga vrta onda imaš sve i onda si
zaista bogat…
I svaki čovek koji se ne probudi jednom ili ne okuša
kao vrtlar živeo je zalud i proživeo je mnogo žalosno ne učinivši baš ništa sa
svim onim što mu je rođenjem dato ili zadato…
Jedino sveto čisto mesto gde se svako najbrže i
najbolje oporavlja jeste to maleno parčence njegove predačke zemlje ili mali
vrt predačko korenje koje stvara radeći …
Samo srećno živi čovek koji ima svoj mali vrt pun
cveća, sunca, pčela, mrava, drveća, itd…
Sve ostale lažne sreće i taštine ne pomažu već vrtlaru
samo odmažu…
Budeći se svakog jutra svaki vrtlar najpre polaže
najveća očekivanja u svoj mali vrt jer će ga on ishraniti odbraniti…
Svet će vam oduzimati sve još od časa vašeg začeća, počev
od snage, svežine, jačine, bistrine, radosti, tišine a sve to vaš sopstveni vrt
će vam jednom samo jednom i to zauvek nesebično udvostručiti i nazad oduzeto sve
povratiti, ponovo osnažiti, ojačati, izbistriti, očistiti, itd…
Itd…
Коментари
Постави коментар