Пређи на главни садржај

9 APRIL 2025…

 



 

Jutros u “Hirošimi” berem svoj metarski luk praziluk…





Koke su danas ponovo dale nula komada jaja (dakle druga naša nula u mesecu aprilu što se tiče nosivosti jaja)…





Mama je prva primetila još jutros i mnogo me obradovala dakle uz onaj jesenas pobodeni štapić nikao je moj beli krin (a ja sam sumnjala da će uopšte nići) onako skupo plaćen, na oko neugledan, a zasađen 21 oktobra 2024…






Samo još u najvećoj kamenoj kocki nisu nikle kane ali te sam pelcere prošle jeseni dobila gratis tako da mislim da će i to da uspe…





Za sada samo posmatram po etapama i fazama porast našeg belog ljiljana te ako se pokaže dobro moram na jesen kupiti još krinova čak i žuti...






Procvetala je i naša domaća jagorčevina u crvenoj-bordo boji mada meni to vuče na neku ciklama boju...







Vreme je da avlija evo još malo pa polovina aprila dobije svoj prolećni izgled jer iz zime smo ipak izašli, zašto samo sedeti zarobljen u nekoj zimi, daleko joj svaka kuća,  a tolerisali smo i trpeli sve ove nalete mrazeva do jutros, ali više nećemo nema sluha…







Dakle, više nema nikakve zime (iskreno rečeno zar je zime i bilo!) a to što bude malo hladno nije ništa sem prolećna hladnoća a da li smo uvek imali ovaka sitna aprilska cimanja – jesmo pre 2-3 godine hvala “Hirošimi” jer mi osveži pamćenje...





Kaktusi su izneti napolje, svako je našao svoje staro novo mesto,  a neko je zaseo kao najlepši i najveći kaktus na svoj uzvišeni pijedestal kao da je predsednik ostalim kaktusićima...





Ostali su pak kao niži rang 4 mala kaktusa završili na astalčiću, jer na tronu ima mesto samo za jednog i glavnog, gde su još iznete i 2male čuvarkuće i 4 ruzmarina, jer “Hirošima” mora da se rastereti, dobro zasadi, jer počinje sadnja krupne rasade, ali i svega onoga što pristiže iz naše rasade…









Danas smo mama i ja sve kanticama dobro zalile…








Onda sam iznela  i jednu saksiju stare nigele (nova druga će rasti u “Hirošimi”) ali ovoga puta postavljam je čak na drugom mestu na ulazu u “Hirošimu” uz onaj jedan srednji kaktus...






Plavu paleticu sam svu zasejala direktno cvećem da ubusi sve, da vrvi od pčela - plavim makovima, kadificama, suncokretima…




Dužnicu pored najlona sa donje strane sam ponovo zasejala suncokretima, koristim meko tlo te sejem direktno jer sada nemam više ni prostora a ni vremena da sve podižem iz rasade...




Čitav dan sam sejala zalihe svojih sakupljenih semenki plavog maka, kadifa i naravno suncokreta. Ne vredi pisati gde sam sve posejala i pobacala te semenke – baš posvuda, oko česme, po ružičnjaku,  oko ljuljaške, oko KOKO ŠINJCA, te treba čekati nicanje. Ako ovo ne uspe a verujem da hoće imam još 3 kutije suncokreta pa ću lako ponoviti setvu...




Onda sam počupala sav šeboj iz svog malog rasadnika i zasadila ga baš posvuda naokolo po onim očišćenim bordurama oko svakog kamenog kruga ali i kamene elipse i sada će sve da se pošumi sve te lepo očišćene ivice a tamo gde raste šeboj neće rasti trava a šeboj najviše danas privlači pčele te ga mudro postavljam i na ulaz u “Hirošimu”...





Onda iznosim ili konačno vraćam sve moje iseljenike male iz letnje kuhinjice a one zasejane činije i čašice ponovo u “Hirošimu” gde je danas jako toplo i sunčano ispred 15 sati čak 28,7 stepeni u plusu. U kuhinjici letnjoj je duplo hladnije, a tak oje stalno samo 15 stepeni i hladno ako se uporedi sa stanjem u “Hirošimi”…








Dakle sve je prošlo i sad se sve vraća u svoju postojbinu “Hirošimu” jer su mnoge biljke zbog manjka svetlosti malo tanke izdužene i mršave, ali sada će se oporaviti a sve što izgruva jako kao šeboj biće olako zasađeno...





Ostao je da raste u rasadniku malom samo još turski karanfil, a sve zasejane zdelice su preseljene u mali rasadnik u bočni desni boks tamo gde se počupao danas sav onaj predivno uzgojeni šeboj...



Onda sam rešila da posadim u jednu slobodnu i spremnu liniju svoje prve krastavce iz one moje prve rasade (posejane 2 kesice 2 sorte 12 marta 2025) svega 13 komada a ostale sam ostavila da rastu u čašicama. I sve najlone sam danas izbacila te nema više ušuškavanja – ono što je jako opstaće i rodiće divnog ploda...




Ako mi uskoro stigne rasada 50 čašica, ako uspem još nešto preko toga da kupim koliko sutra, a za 50 čašica koje sam poručila ja sam danas već postavila trase ili cedulje tj. kočiće gde ću šta zasaditi kad stigne tako da imam super plan da odvojim na jednu stranu posebnu svu ekološku rasadu stare sorte kako bih mogla od nekih da pohvatam semenke ako sve ne smažem...




Kada sam posadila 13 prvih krastavaca iza njih sam posadila još 10 čašica crvene salate a ispred neven sve biljke iz moje rasade...

Načele smo danas 5 litara tečnog organskog đubriva od koprive i njime zalile našu rasadu kao i tek zasađeni krastavac...

Posejala sam u dve žardinjere naš običan bosiljak a u jednu saksiju posebno bosiljak sa Svete Gore…






Suncokrete zasejane u čašice i saksije i žardinjere sam preselila u boks gd eje preostali sav naš luk praziluk...

Počupala sam u donjem delu prvu polovinu luka srebrenjaka kako bih na tom mestu raširila prvo uneti compost od juče i pripremila sve za sadnju kupovne rasade...

Ispikovala sam 70 čašica čeri paradajza iz moje rasade, i setve one 2 kesice od 12 marta 2025...





I onda sam dve kesice zelene rane tikvice u 11 kućica posadila u novi setveni krevetić te zasejana mesta obeležila flašama i pobola kroz njih drvo da ih vetar ne oduva i sada tu očekujem nicanje rane sorte zelenih tikvica...

Treba konačno mnogo toga započeti, bez obzira na sve izazove čak i hladnoću koje uvek ima u rano proleće zar ne, a april je mesec te shodno tome treba se i ponašati aprilski bez šale i sejati, eksperimentisati, raditi, jer kad ću sve svoje jesti ako nešto otežem zbog nekih mrazića a svemu treba neko poduže vreme da rod svoj dobar i zdrav donese...

Virnem ispod najlona u spoljašnjem vrtu - prva linija krompira lepp izrasla mašala. I tu je najlon još ostao no ne zna do kada majka misli da ga štitimo. A da se ja pitam otkrila bih najlon kao suvišak i zbacila da sunce lepše obasjava i podstiče krompir…

Onda sam iza rotkvice koja je nikla u spoljašnjem vrtu uz lukove sve posejala 2 kesice kelerabe jer ako sutra bude kiše kako piše u aplikaciji onda će biti kaljavo a ovako je lepo presušilo pa bolje da po lepom osunčanom danu sve posejem iako je duvao hladan vetar...

Još dva batata sam otkinula večeras i izbacila teglu sa drugim batatom te je ostao još samo jedan batat u još jednoj tegli da pušta nove mladare, i sada imam ukupno 48 batata na uzgoju u čašicama – da od svakog dobijem po 5 komada meni više ne treba...

Danas sam radeći i cveće najviše sadeći u avliji prešla oko 3 kilometara (ako uračunam i šetnju van dvorišta to prelazi 5,7 km)…

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

18 NOVEMBAR – 13 DECEMBAR 2025…

Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...