Prekuče, 20 aprila 2025 na jednom listu krompira a u
spoljašnjem vrtu našla sam buba zlaticu ili krompirušu te sam je uzela i
vratila nespretno u zemlju jer nisam usple da je veštije zgnječim a ni sakupim
da bih već sutradan 21 aprila na opadajuću mesečevu menu od nje napravila malo
pepela…
Mama mi kaže da je još pre neki dna videla takođe
jednu krompirušu i da ju je eliminisala…
Juče 21 aprila 2025 izvela sam izjutra prve male
biodinamičke a Štajnerove principe ili metode suzbijna “štetočina” – spaljujem pohvatane
štetočoine, pravim od njih pepeo a onda ih raspršim i razvejem (nešto kao zasejem)
tamo gde god treba…
Prvo u vangli metalnoj spalim malo osušenih liski
peršuna na kojima se nalazilo malo lisnih vaškica te tim pepelom pospem parcelu
jesenjeg peršuna lišćara...
Onda napravim novi pepeo od jednog sakupljenog
sasušenog puža golaća i jedne u maramici papirnoj smrskane smrdibube i taj pepeo
pospem svuda po ”Hirošimi” a onako simbolično obiđem krug oko stazica (malo vračam)
kako se više nikad ne bi puževi golaći i smrdibube vrzmale po mojoj prečistoj “Hirošimi”...
Jutros, 22 aprila 2025 godine, berem rukolu i nešto salate,
kao i rotkvice, te delim sve to sa kokama nosiljama koje su i danas bile fantastično
produktivne, te nam ponovo dale dvocifrenu brojku čak 10 snetih jaja, mašala, te
tako aprilski zbir snetih jaja do danas iznosi ravno 100 komada jaja, a setim se
kako je prvih desetak aprilskih dana sve išlo jadno, mizerno, čak imamo i ona
dva prazna ili nula dana bez snetih jaja…
Danas je pala ponovo dobra kiša, naokolo je grmeleo,
treslo, sevalo, tutnjalo, a ja sam kišu terala, a rekla sam joj da mi danas
nije potreba, te je ona ipak samo malo sve natopila, a ništa nije oštetila, ni slomila,
te se nakupilo još i kišnice, a onda se u tom padu T i u rashlađenju sve zalilo
i dobro natopilo...
Dok sam skidala i kačila na eksere dve svoje male vrtlarske
kantice onu plavu i žutu zakačim, potkačim nespretno svoj merač te ga dakle oborim,
a on padne, na pod tresne te ispadne plastika koja drži i štiti displej, ali srećom
nije stradao merač ali jesu izbrisane one moje zapamćene vrednosti. I opet je izbrisano
sve to do danas te se sve ponovo pamti ali zato vrednosti najniže i najviše dobro
pamti moj dnevnik vrtlarski ili još jedna moja sveska (trenutno imam svezaka više
oko sebe nego neki đak) u kojoj tačno zapisujem sve promene T pod svodom “Hirošime”...
Plastiku sam zalepila izolir trakom no imam u kući
drugi merač ali on nema memoriju (a da kupim u ovim krizama novi merač to je
sada baš apsurdno!) već samo pokazuje trenutne temperature a meni to dakle nije
zanimljivo – treba mi velika memorija, dobro pamćenje, a ne sadašnji trenutak,
koji može biti posve bezvredan i nevažan...
Treći praznični spor i smor dan samo obilazim “Hirošimu”
I sanjam šta ću prvog radnog dana tamo novo sve da uradim, te poletim da nešto
bar u mislima uradim, privežem, iščupam, zasadim, dakle uradim – da mi je doznati
ko je rad proglasio za greh, a onda se setim da moram neradno i pasivno izdržati
treći vezani neradni dan, a sutra ću i po kiši kositi svoju avliju jer sam se
baš uželela svojih avlijskih radova, sutra ću vezati prve kanapčiće na sve
pobodene kočiće...
Moje biljke sve bez izuzetka izgledaju dobro, rastu dobro,
složno, napreduju sve kako treba, mic po mic, malo po malo, grabe samo napred,
čak je i onaj žgužvani žbunasti mali paradajz koji se oporavio počeo da
izbacuje prve žute cvetove...
Da vidimo čije plodove prvo beremo ove 2025 godine, jer
tamo traje dakle veliko takmičenje među svim mojim biljkama…
Sve će ubrzo da se zažuti od prvih cvetova a budućih
jestivih zdravih plodova, a sve će da izgruva ako se izmaknem zbog nekih drugih
i prečih ciljeva nekoliko dugih dana iz svoje “Hirošime”...
U vrtu sve teče svojim prirodnim tokom...
Čim je pala kiša T pada na 20 stepeni dakle za 15
stepeni sve se odjednom snizi ili smiri te ponovo padne usred dana mrak i tama sivilo
kiša, a jutrošnje jutro stisnuto beše maglom gustom kao kajmak te kao da je
jesen udarila a ne proleće 2025 u svom punom jeku i odjeku...
Neko kaljavo ponovno proleće em hladno em maglovito
em vlažno em kišno em dakle ponovo sve kao da struli sve jer gle opadaju nam trešnje
te neće ih biti, a neće biti ni plavih šljiva, srećom jabuka će biti, a slabo
će biti i marela...
Nema pčela...
Danas je u mom fokusu samo moj čeri (juče beše moje volovsko
srce) dakle moj mali čeri koji će dobro da izgruva...
Na žalfiji u avliji nađem jednu bubamaru a želim da verujem
da je ona ona korisna i prava bubamara...
Onda sam počupala i očistila danas sve rotkvice iz “Hirošime”
i tu prenela moj mobilni rasadnik volovsko srce, a tamo gde sam očistila rukolu
koje ima još prenela sam mobilni rasadnik svog čerija...
Sada su na branje već stigle i rotkvice u zoni
drvare te od sutra treba brati i njih, a sve ove rotkvice ukupno 3 kesice, na dva
mesta, u “Hirošimi” i kod drvare sejane u isti dan 10 februara 2025…
Itd…
Коментари
Постави коментар