Dokupljene su 2 ljutačice paprike na pijaci i
zasađene na mesto one jedne koju je presekao podzemni rovak…
I tako sada uzgajam 11 ljutačica umesto10, a ukupan broj kupovnih zasađenih čašica izašao je na 121-122 koliko biljaka u “Hirošimi” dakle postoji...
Onda sam iznela žardinjeru i sve saksije sa brzo
pristiglim rasadom svog prvog suncokreta (počupala sam i sve suncokrete iz one
okačene cevi ispod jagoda) te svaku malenu biljku sam jutros zasadila svuda,
baš svuda, i po “Hirošimi” kao i po avliji, spoljašnjem vrtu, cvetnim alejama,
itd...
Onda sam u tih nekoliko oslobođenih saksija i većih čašica
ispikovala prve čili papričice podignute iz onog našeg sakupljenog semena. A zasadile
smo po dve čili papirčice, jer jedna ima bolji koren, a druga slabiji te ne znamo
koja će uspeti da se ukoreni – možda obe možda jedna možda čak ni jedna...
Trešnje se trebe ali su mrazevi ipak uzeli svoj
veliki danak te trešanja hoće biti ali ni približno obilato kao prošle godine…
Nešto slično se događa, opet nas sve to itekako bolno
pogađa, i sa marelama na prvo pregledanje, dosta je opalo potencijalnih polodova
te ponovo kao da će voće podbaciti ne svo ne totalno ali mrazevi jesu odneli u
nepovrat što su hteli...
Naša dunja je procvetala po prvi put, a zasađena je
u jesen 2020, one jeseni korone, nečijih razvoda, a naše velike sadnje voćaka...
Dva božura jedan do drugoga rasli godinama, a sada jedan ubusio samo što ne procveta, a drugi
primetimo nije nam uopšte ni iznikao kao da je uklet, i kao da ga više neće tu
ni biti, kao da ga neko tu istrebio...
Jorgovan ove godine ponovo nema cvetove (događalo se),
a pokazivao je da će biti bar cvtova jedne vrste te jedne od dve boje, dakle ni
pčela nije tu bilo...
Đurđevak deluje prekrasno ponovo sa svojim beličastim
zvončićima...
Konačno sam uvrebala na šeboju prvu bubu cvetojed a
imala sam tu čast da vidm svoj odraz u njenon presijavajućem zelenom oklopu, čak
da je pomazim po onom tvrdom oklopu a nije me ujela nije se branila a ni uplašila...
Ostavila sam je da na vrhu žutog šeboja sanjari…
Pčele su danas baš navalile na sav naš šeboj sve
zuji od pčela a neverovatno ih tu ima raznih samo su nekako brze i brzo menjaju
svoje sakupljačke položaje te su neuhvatljive...
Danas je bilo ponovo preko 40 stepeni u “Hirošimi” ali
nije prešlo onih previsokih i najviših ovogodišnjih aprilskih 44,5 (polovina avgusta
2024 bila je najvrelija čak 49, a hoće li ovo biti još vrelija godina pitanje
je sada). Danas je na 5 minuta do 15 sati izmereno 40,8...
Paprat se odjednom otvorila, raširila, razbujala, da
ne mogu da je prepoznam te kao da je preko noći razvila svoje listiće koji su
do pre neki dan predugo spavali, čamili, pa tek bojažljivo iznikli iz zemlje...
I ono što sam očekivala desilo se - koke su konačno dale
svoj najveći dvocifreni broj jaja u jednom danu čak 10 lepih komada, a danas im
je ravno 6 meseci ili pola godine kako smo onih mladih malih kupili o Tomindanu
na vašaru. I sad čovek zna, jer dosegnuo je koliko treba živaca, vremena i čekanja
na pravi prolećni veći pronosak domaćih jaja...
Iz šetnje sa livade donosim buketić cveća livadskog
da ulepšam svoj astal, pošto z asada u avliji još nema cvetova za cvetne ikebana
moje...
Malo sam mesila samo jednu predivnu tortu i jedan slani
rolat te nisam imala više danas suha za “Hirošimu”, pa mogu tek u sredu uraditi
još neke sitnice koje recimo nisam stigla ili mogla da uradim danas, jer bilo je
jako pretoplo pod najlonom u aprilu (nije ovo avgust još), iako onoliki vazduh tamo
protiče. No, zato je pod trešnjom povetarac i svežina…
Zato smo večaras ponovo sve kantama zalile, čak i napolju
zalivamo jer nemam ni kapi kiše a burad su nam prazna...
Itd…
Коментари
Постави коментар