U narednih 8 nedelja bavimo se tovom pilića koji su jutro
stigli, ali smo dobili dva više na poklon te ukupno u tovu umesto kupljenih 21 uzgajamo
najlepši broj na svetu 23 tovna pileta…
Čim su stigli uključile smo im sijalicu kvočku a dobili
su još topline na koju su dakle svikli...
Nasuta voda sa vitaminima i antibiotikom odmah im je
dodata kao i prva hrana jedinica u naredne nedelje 3...
Po boksu sam im još juče prostrla seno po podu od drveta
tako da im je ušuškano mekano i toplo...
Još pre neki dan naletim na poslednje pakovanje jaja
od japanske prepelice i sačuvam tih 12 komada kupljenih za 160 dinara a jedino
što uradim danas to bi da skuvam 5 minuta jaja od prepelica japanskih…
Mama je skuvala 23 komada naših jaja biorganskih kojima
cena dakle ne bi mogla nikad da bude kao na na pijaci samo 25 dinara (ja za 10
komada jaja ili 250 dinara (oko 2 evra!) ne mogu ništa da kupim čak svega 3
paradajza rasade ako su po 80 dinara), a pitanje je kako i sa čim onaj navodno
sa sela hrani svoje koke kad i tamo kupuju koncentrate. Onda malo proverim te
vidim čisto organsko jaje košta od 50 do 70 dinara dakle...
Lepo sam mami proročki rekla još prošle godine o Vaskrsu kad je donela pune kartone jaja iz prodavnice da ćemo idućeg Vaskrsa 2025 jesti i kuvati naša jaja, a ona se meni kao i uvek nasmejala misleći da je to samo moja teška mašta, ili nemoguća misija…
I bila je nemogućnost strašna, ali ja sam ipak uspela.
I zato ovako hranjena i čuvana sveža jaja (mi malo imamo “bajatih” jaja) naših
koka podiznaih na čistoj pšenici i kukuruzu ne mogu da poklonim jaje nikad više
po 25 dinara, jer takvo jaje nema cenu (ili ima samo niko neće da plati ono što
je zdravo! kad im se nude jaja čujem po 9 dinara!), a meni se smeju ako kažem
da je organsko sve duplo skuplje, dakle jaje najmanje vredi 50 dinara…
A moje koke su čitav dan od svitanja do sumraka
napolju na suncu na vazduhu, i ne treba mi sertifikat da dokažem da je moje
jaje organsko, ili moje povrće iz “Hirošime”...
Iako smo odvojile 30 komada jaja za farbanje nama je
ovog našeg teškog Vaskrsa (kao da su nam svi prethodni Vaskrsi bili lakši!) mnogo
i 23 koliko se skuvalo u našoj lukovici, od koje su jaja dobila najmanje 3
različite boje jer prvi put imamo više sorti jaja kao i koka nosilja...
Sada i mama po prvi put vidi da dođe tren kad se
više nema volje, jer praznici više ništa ne znače, zanosi prolaze, nema elana da
se igra i šara jaja travčicama, samo što sam ja to razočaranje doživela pre nje
ali eto stiglo je i nju...
Za ručak mama je načupala sam malo rotkvica jer od jučerašnjeg
branja nije stiglo više. Lepo sam joj odavno rekla da nije strašno grešno ni
teško ubrati plodove svoje za svoj skromni posni ručak...
Neradan dan je jako dosadan (htela sam samo nešto da
premestim na drugo mesto, ali eto majka nije htela čak ni to, ni tu malu mrvicu
da premostim svu tu dosadu) čak čovek kad ne radi jede i živi nekako sa nekim
dosadnim šumorom silnih praznika sve tako do prvog maja...
Srećom sutra imam nameru mnogo toga da uradim i još zasadim,
zamesim, umesim, itd...
Na suncu danas dok sedim pod majskom trešnjom, koja
se već otrebila, te ima male zelene plodove, oslušnem i čujem kako puž golać slobodno
mili kroz visoku zelenu travu praga mog. I čim sam ga jednom travkom pomazila po
telu (nisam ga ubila iako je štetočina kažu) a skupio je svoja dva roga i
povukao se u sebe negde sigurno unutra misleći da sam ja neka opasnost po njega.
A onda sam ga pustila da oseti da opasnost nisam te je nastavio dalje da se slobodno
šeta po sunca kroz zelenu travu praga mog dok je iza njega svetlucao sluzavi
srebrni trag...
Svaki put u šetnji obalom rečnom posmatram kako se veverica
premeće i skače od najdonje grane do samoga vrha kao da i ona sledi svoju
hijerarhiju, jer tako je bilo i danas...
Nekoliko puta sam prošetala kroz “Hirošimu” a biljke
obećavaju – meni se dobro čini da se uspravljaju i oporavljaju iako možda svega
3 su malo “kritičnije” ali imaju šanse da se trgnu, tako meni izgledaju danas biljke,
ali majka i ja uvek imamo jednog negativca koji nam sve obezvređuje, ismeva, povređuje,
te zaliva neuspehom i pobačajem, lošim prognozama, a ja čekam da podnesem i
izdržim sve ove nalete i udare, tuđe nebuloze, prepirke, kroz nekoliko narednih
meseci, a onda da po običaju svom dobrom tresnem u lice mnoštvo svojih plodova,
i ne samo to – taj neko negativnošću zaliva sve naše setve, sadnje, svaki naš mali
ili veći setveni pokušaj, ali tako mi samo 6 godina ili 7 setvenih sezona istrajavamo
jer ne hajemo mnogo za naše negativce (srećom ja više ne plačem, ali majka oplače
svaki svoj veliki petak)...
Koke su dale ponovo svoj najveći broj do sada i opet
danas snetih 9 komada jaja…
Tako nam sve lepo ide da smo danas poklonile 10 jaja...
Itd…
Коментари
Постави коментар