Juče 7 aprila 2025 uklonjena je tegla sa jednim
batatom i ostala su još dva batata u dve tegle još dve uzdanice da puštaju nove
mladare…
A danas 8 aprila 2025 sam u još 9 čašica posadila sve
one mladare koje sam poskidala sa trećeg batata onoga koga sam iz procesa rasta
isključila jer sa njega je juče poskidano sve što je tu imalo. I tako se moj
broj batata u čašicama popeo sa 36 na 45 komada...
Juče naše drage koke nosilje nisu snele čak ni ono jedno
jaje, a to je dakle prva nula od 24 februara (mesec mart nije imao ni jednu
nulu ni jedan prekid ni jedan zastoj) kada su nam zadnji put koke dale samo nulu,
jer od tada od koka smo imali uvek najmane jedno jaje ili pak više jaja dnevno.
Ali, zato su danas pronele bolje i podarile nam 4 jajeta…
Desi se da uleti po neki mali vrapčić ali to je
kratko i retko posve malo...
Prvo napravim tortu posle doručka, i pripremim divnu
nagradu-poslasticu za drugu užinu (biće to pravi melem na sav današnji slatki
umor) kada inače pozavršavam masu svojih avlijskih velikih prolećnih radova (rasturanje
komopsta i košenje prve zelene trave praga mog)…
No, danas a ni juče nisam ni pomislila da ću sve to
tako brzo i lako postići. Dan je prohladan ali i sunčan te malo oblačana te ponovo
sunčan te vetrovit sve u svemu dan hladan a tu je obavezna tanja zimska jakna i
naravno moja omiljena topla zimska kapa na glavi...
Posetim “Hirošimu” u prvim jutarnjim satima kad malo
topli oko 9 sati na blizu 15 stepeni jutros u plusu te naberem salatu i rukolu i
nahranim koke nosilje salatom…
Onda se latim vila grabulja i ostalih alatki i
krenemo mam i ja u svoju kompostičnu avanturu - da kopamo i prenosimo kolicima
iz levog ugla u kome je krupniji otpad čak 4 kolica onog optada krupnijeg iz
levog ulga, a onda i peta kolica preteramo sa komposta iz desnog prerađenog
ugla kao završni sloj te napunimo novi mali setveni krevetić koji je spreman za
koji dan da se nečim novim zaseje – tikvicama najpre onim ranim...
I onda usledi totalno raznošenje komposta vreme je
da se tu počisti svaka mrvica, sve to preostalo. I najpre se sve kompostom napuni
iznutra u “Hirošimu”, a onda nešto malo komposta preostalog oko 3-4 kolica
završe kao lepši sloj završni u našem velikom najvećem setvenom boksu ili bundevištu
ili tikvištu...
Pre nego što smo u najnoviji setveni krevetić nasule
četvora kolica krupnijeg komposta i one slojeve iz dvorišta KOKO ŠINJCA onu izbačenu “kaljavost” koja je
puna izmeta i raspalog lišća od jesenas – postavile smo po dnu karton i tako odvojile sve od trave. A
pre svega toga uvezala sam sva 4 posložena presma sa sva 4 ugla tankom žicom da
budu uvezani i spojeni…
Onda smo unosile po kofe pune komposta u “Hirošimu” i
tamo smo naslagale malo više nego što nam sada treba (ne neke iste linije
trenutno slobodne) ali ćemo sve kad se neke površine zasejane oslobode ili očiste
poravnjati te svuda dodati još po malo...
Čisteći i unoseći danas compost u onom preostalom dnu
u tom malom ćošku naše preostale male kamare komposta nađem prvo jednog većeg
slepića a onda u toku čišćenja do kraja do zemlje nađemo još 4 a dakle ukupno
ih je bilo tu 5 komada (izgleda čitava jedna porodica ili jedna majka sa svojom
decom), a onda sam svakoga polagano bez povređivanja i bez straha prvo pokušala
fotografisati, ali nisam uspela sve, lopatom onda iznela izvan komposta i pustila
u neku ničiju veću travu i brlog…
A ja sam se konačno lepo na njih navikla, uvek se
pitam gde li su, neka mi se ne pojavljuju (ne volim gmizavce), neka me ne
diraju kao ni ja njih, a majka je paničila i zove ih zmijama. Nisam ni jednog
presekla lopatom (neke debele bele crve jesam ali samo malo slučajno) niti ubila
i to mi je drago (a mogla sam, no nisam jer verujem da se oni ne trebaju
ubijati)…
I živi su vraćeni na svetlost dana, u prirodu – proleće je neka se trgnu, probude. A bili su tromi (ne svi neki), još uvek pod zemljom beli fali im sunca više, zaronjeni u toplom u mraku u vlazi a na suncu su delovali neki (ona dva bačena na nečiju hrpu piljevine) beživotno a onda su se otkravili i malo vijugali, počeli roniti u piljevinu…
Pored slepića bilo je u našem kompostu dana mnogo
buba mokrica, nekoliko stonoga, jedan rovak koga je mama ugledala i ubila munjevito
mnogo glista mnogo belih crva koje povadim iz komposta koji unosim kad god ih ugledam
a onda ih vratim u novi compost u novu podlogu koju započinjem danas da ponovo sve
razgrađuju, jer te debele mesnate crve čuvam i prenosim generacijama na isto
mesto ne bacam ih prenosim ih ponova a ako slučajno ih unesem u “Hirošimu” u
kofi u kompostu ja ih lepo vratim na compost, itd...
Dakle očistile smo sve i sada, tj. od danas 8 aprila
2025 slažemo i pakujemo da tu istruli prirodno sav naš avlijski materijal do
idućeg proleća 2026. A kako se šta skupi kako se šta u vanglicu nakupi. I sve za
nama uvek ostaje čisto uredno pedantno. Onda sam vilama raširila onu levu kamaru
i od nje formirala prvu početnu osnovu ili bazu novog komposta za 2026...
Prvi slepić bio je savijen u obliku slova O ili Omega.
A drugi je vijugao i ronio po kompostu a bio je nešto tanji, a trećeg nisam uslikala
jer mama se uspaniči te ja moram brzo da ga izbacim iz komposta (treba mi izgleda
još jedan par ruku da sve obavim munjevito brzo), a četvrti i peti su uslikani tek
kad sam ih izbacila u onu tuđu ničiju kamaru krša i nereda koji se tu samo
dadaje i mesecima već drži na javnoj površini na trotoaru i koji niko nema nameru
da ukloni (svaki krš i nered ima svog vlasnika po imenu i prezimenu!) dakle idealno
je to ničije mesto da se tu zapate gmizavci...
Treba se pak navići kažem mami na susret sa slepićima,
jer to su prosto prirodni saveznici našeg eko sistema. I zato su vile važne kao
i lopata te nikad ne bih dirala compost golim rukama dok ga ne pretresem u kofu
ili kolica i ne unesem. Nikad nismo imali slepiće u kompostu ali ove sedme setvene
sezone evo ih tu su bili. Samo jednom smo imali miševe male sitne i više nikad,
a nekad smo imali tu i ježeve…
Nove krastavce sunčani potok u 4 gajbice drugu setvu
od 29 marta 2025 sam prenela na mesto gde će se gajiti batat i otrkila sam ih načisto
i pustila sve tako čak i preko svih ovih narednih noći koji su možda hladni, jer
su neki počeli da niču a bili su pod najlonom pa su se iskrivili i propali i to
me naljutilo te sam pobacala najlone (kada ću odgajiti silu krastavca mojih - u
julu)…
Dakle nikad uzbudljiviji unos komposta niti veća iznenađenja
tu na samom dnu u onoj kamarici šaka jada, te šta u kompostu našem sve može da
živi...
Kada smo sav kompost unele onda sam dobila novu ideju
za veliki novi zalogaj rada i tako sam danas radeći sve ovo prešla po avliji
preko7,5 km. I desilo se već prvo košenje trave jer na svo ono granje sada
dolazi red zelene trave praga mog. I tako se pravi najbolji kompost a mart me
poštede od košenja te nikad nisam možda kasnije započela svoju novu kosidbenu sezonu...
Sada je kamen u svoj svojoj punoći, jer kada je sve
lepo pokošeno došao je do najlepšeg izražaja svaki kameni oblutak te mi se čini
da je moje kamenje od nekog čuda naraslo. I sada je dvorište prekrasno –
savršeno – čistna preglednosti gde dobijam nove ideje gde ću sve zasaditi cveće i
suncokrete...
Uštap aprilski je 13 aprila te je najidealnije sejati
baš sve 11 aprila dakle u petak, mada može nešto i 10 u četvrtak...
Itd...
Коментари
Постави коментар