Na jesenjem peršunu lišćaru zatičem jutros najmanje
3 različite žive vrste a inače sve one moje saveznike vrle u procesu čišćenja
lisnih vaškica sa peršuna...
Nabrani peršun sa vaškicama je prosušen i čim nakon okončanog
aprilskog uštapa nastupi period opadajućeg meseca 21aprila napraviću onaj pepeo
da njime pospem malo svoj “napadnuti” peršun lišćar...
Zatičem najpre jednog pauka, dobro pozicioniranog, a
onda zatičem i nekog letećeg insekta neku mušicu i na kraju one krupne crne mrave
čistače...
Iako je hladno napolju, ledeni vetar duva, čak zatrusi
po neka kap sitne kiše da sitnije odavno u nas nije ni bilo, te idealno jeste da
se nešto uradi pod svodom naše “Hirošime” gde je za nekoliko stepeni uvek toplije,
jer vreme je da se iz “Hirošime” iznese sve bespotrebno (iznele smo i balone sa
koprivom) pošto koliko veliko sutra treba započeti unošenje prve kupljene
rasade te zasaditi sve te glavne biljke onu moju uobičajenu brojku preko 100
komada, sa velikim odricanjem bar 116 čašica ove teške 2025 ili biljaka ove
godine (a prošle se moglo mnogo više, bilo sve 10 dinara jeftinije i dosegli smo
najviše 149 komada, itd.) naše jače ili najveće ulaganje aprilsko oko 11 hiljada
dinara (100 evra to je neki minimum)...
Na kraju krajeva izdvojiti 5 hiljada dinara i zasaditi
sebi neprikosnoveno zdravu živu hranu i nije mnogo, ali jako je bilo jutros porazno
porazno što smo samo jutros u apoteci dali za lekove preko 5 hiljada dinara za
jednu našu mesečnu i još neku drugu terapiju!...
Balega konjska i kravlja koju smo sakupljali prošle bezbrižnije
i veselije godine (nismo se spremali ni za kakve operacije, niti smo gutali
ovolike lekove) sazrela je fantastično i stvorilo se u ona dva bureta mnoštvo kišnih
glista da sam fascinirana koliko sam ih danas unela ovim đubrenjem i koliko sam
žive sile unela u “Hirošimu”. A da sam htela napraviti tolike gliste ne bi tako
uspelo, a ovako se čudom samo sve po sebi stvorilo tokom prošle jeseni, zatim
tokom zime do ovog proleća 2025...
Jesenja jabuka kao i uvek poslednja svoje divne
rozikaste behare ispušta i kako sve lepo ide, a trebala bi zato ove naše teške
godine da nas ova jabuka baš plodovima uveseli o jeseni da budemo baš nagrađeni
za onaj manjak jabuka ili omanutost od prošle godine…
Neveni samoniklice u “Hirošimi” su prekrasni i žuti i
narandžasti i teško je odlučiti, prosuditi koji je lepši...
Nekoliko puta danas premeštam gajbice ili svoj mobilni
rasadnik i tražim najbolje moguće rešnje kako bih konačno napravila slobodnu našu
glavnu ili centralnu setvenu maršutu po sredini “Hirošime” desnu i levu polovinu,
te dve najlepše dužnice preko koje ide naša mala uzana korisna funkcionalna stazica...
Onda sam morala po desnoj polovini sredine da “žrtvujem”
malo preostale jesenje i zimske salate Nansen one svoje najmanje neugledne patrljke
koje sam rasadila iz čašica nedge krajem decembra 2024 te sam dve kofe danas
salate bacila kokama a dve pune vangle uzela nama za jelo. Okolo što je lošije ide
kokama a nama ostaju uvek mlade liske ili srž same mekane zdrave sredine. Ni jedna
liska salate nije imala vaškice…
Po sredini ostaje samo pri dnu naš prolećni usev
rukole i rotkvica a kada to počupam tu ću zasaditi nešto u divnom toplom maju,
recimo patlidžan, itd. jer u “Hirošimi” ništa neće biti nezasejano i prazno ma
koliko to bilo teško ekonomski sve postizati, jer minule su lakoće nekih
preživljavanja čak i ovde…
Mama i ja krenemo, rupu po rupu, jamicu po jamicu,
te ašovčićem malim danas posle ručka iskopamo sve rupe čak 116 komada, te smo
spremne za sadnju i samo da nam pristignu biljke (hvala mami na 11 hiljada
dinara koliko mi je dala od svoje male penzije za ovu glavnu našu prolećnu setvu)…
I ne samo iskopati, jer dalje svaka iskopana rupa
dobija po jednu dozu ili vanglu balege punu živih glista…
Sa donje leve bočne strane, u takođe najlepšoj
velikoj dužnici otvorenoj kako smo skinuli sve naše police, osim one prve, a
gde sam dodala najviše komposta, najviši sloj, kao i u sa samom dnu “Hirošime”,
bivšem krastavištu gde sam takođe ukinula letve i mrežice te dobila najlepši
prostor, izdvojiće se rasada iz ekološke proizvodnje, 50 čašica, a po sredini
dolazi rasada koju smo kupovali od našeg početka, sedmi put zaredom, svega 62
čašice, toliko imam i prostora, a koja je nažalost ponovo poskupela sa 70 prošlogodišnjih
dinara, na čak 80 dinara ovog proleća...
Sada imam pred sobom veliki eksperiment a mala je
razlika između čašica 10 dinara, a između nečega što ničim nije prskano u uzgoju
i onoga što je ipak nečim nagruvano i podsticano da vidim gde ću proći bolje, kad
budem ubirala plodve, šta će biti ukusnije, itd. Dakle posmatram i beležim kako
rastu biljke sa obale Tise, a kako biljke sa obale drinske…
Mama je skinula najlon sa krompira a napolju držimo još
mrežicu preko naše mrkve u onom malom novom setvenom krevetiću od granja da nam
tu ne bi noću mačke ili psi čeprkale nešto baš svako veče...
Koke su danas snele 3 komada jaja a obično kažu koke
se pred Vaskrs koke sve mnogo pronesu ali ove naše koke kao da su se negde već ”iznele”
ili one još nisu zbog ove hladnoće i cimanja kako treba ni pronele…
Ako sve bude divno već koliko sutra ću kupiti 62
čašice da uložim bar 5 hiljada dinara za 62 čašice duplo manje nego lani, od svega
po malo, te zasaditi prvi paradajz, a do utorka bi trebala da popunim skroz
biljkama 3 najlepše dužnice u “Hirošimi” sa glavnom kupljenom rasadom, kao i da
zasadim još mnogo moje rasade poput majske salate, ranog kupusa Ditmar, nevena,
turskog karanfila, itd…
Moj cilj je da do Velikog Petka sve završim, na svoje
pravo mesto postavim i ostavim mami da mi sačuva, pazi, zaliva, dok ja obavljam
neke druge veće, krupnije stvari, a onda tamo u maju kad sve protutnji, i lepo
prođe da nastavm gde se samo malo bude izostalo…
Itd…
Коментари
Постави коментар