Ulazim izjutra rano u “Hirošimu” na preko plus 8
stepeni, a iznutra je toplo, no čim pomolim glavu napolje (napolju mi treba
kapa koliko udara hladnoća, no ja sam kapu odbacila još od marta meseca, pa se
dakle čeličim) van svodova moje “Hirošime” bije takva hladnoća po glavi i ušima,
jer oseća se negde sav taj sneg u proleće 2025 zar ne…
Ali, veoma brzo T jutarnja prelazi malo preko 9 stepeni
u plusu i ponovo je unutra mnogo toplije, sve mnogo otpornije nego napolju gde
zima briše, a gde je za koji stepen osetno hladnije, bez sunca i svetlosti
strašnije...
Dakle jutros beležim plus od 9,3 stepena po C…
Beremo salatu Nansen i luk srebrenjak, a nešto kasnije
i luk praziluk…
Kiša je čitav dan prepadala, čak je bilo I
pljuskova, kace su prepune te preko njih se kišnica samo preliva, no nemam
dovoljno buradi ove sezone koliko sam mogla da recimo uhvatim kiše, tako da se
dana samo malo moglo uraditi još nešto unutra, a pod svodovima “Hirošime”, ali i
malo začeprkati još i po avliji…
Moja posudica sa volovskim srcem posejana 12 marta
2025, dakle pre 19 dana, za manje od 3 nedelje cele je već ispikovana u one iste
čašice u kojima su izrasli krastavci koje je nešto pogrickalo po listovima sve
do korena, te je posađeno ukupno 53 struka paradajza volovsko srce…
A onda sam shvatila da moram od ove aprilske
prolećne hladnoće isto kao i samu sebe od svakog zla i nepravde jako dobro zaštititi
i zato na ove moje inače već dobro stasale male biljke one nežnije vraćam najlone
ponovo i malo ih ušuškavam i znam da će one uspeti da odole svim mrazovitim izazovima
ako ih naravno bude, jer nikad ne verujem 100% vremenskoj aplikaciji prognoze, jer
sve se menja iz časa u čas iz minuta u minut iz dana u dan posebno kalendarsko vreme...
Naš prolećni peršun lišćar posejan 12 marta 2025, iznikaoje
na površinu tj. on tek stasava i kreće nakon 19 dana što mu i jeste rok nicanja
negde za manje ili oko 3 nedelje...
Ispikovani paradajz volovsko srce držim odignuto u
buradima na balegi. I ostalo je još nešto izniklih biljaka u maloj činiji da
još izraste tako, te ako slučajno nešto gricne ove male biljke ali verujem da
neće pošto je atak ipak ili izgleda bio samo na moje lepe krastavce...
U malom svom rasadniku cveća i bilja primećujem već
niče plavi ladolež, a niče i žalfija, uz petuniju koja je ubusila, tako da
pokrivam malo i svo to cveće jer želim da sačuvam i one lepo iznikle žute mini kadife,
koje su već jednom bile opržene naletom martovskog mraza…
Još 6 mladara batata sam zasadila danas i sada ukupno
gajim 36 komada biljak koje i dalje uzgajam u kuhinji na maminoj šivaćoj mašini,
jer tu imam jednu sijalicu koju uključujem od juče po čitav dan da biljkama se
daruje više svetlosti koje nema zbog ove silne oblačnosti, a tu imaju i veliki
prozor pun svetla samo što svetla po ovoj turobnosti i tmurnosti aprilskoj
trenutno nema…
Onda se bavim posmatranjem iz kuhinje odakle pravo
kroz balkonska vrata zrim na svoj KOKO ŠINJAC. I gle - uleti tu nekoliko malih
ptića, oni krupniji ne mogu ni da priđu, a navrate po 1-2 uspaničena vrapca a kad
shvate da su žicom već zarobljenii odakle se teško izlazi, panično izlete i ne
uzmu ni zrno jer su zatečeni novim okolnostima, dok sa druge strane preko 20 krupnijih
vrabaca ne uspeva više da prodre kroz žicu saće te bezuspešno su odbačeni ali
zato dobijaju redovno mrvice na terasi koje sada konačno počiste i smažu jer više
nema dembelisanja i olakog hranjenja na račun naših koka nodilja koje su danas
podarile svega 2 jajeta…
A dok golubovi slete na naš vrh žice ili na žičani
novi svod odakle vide da su nekada tamo dole olako sletali, uletali, te jeli
kukuruz a sada su nadmudreni te ne mogu da uleću niti to pokušavaju ali dođu te
posmatraju kao to više ni vrapci vragolani ne mogu tamo unutra. Sve u svemu
nema više one najezde i fkrtanja vrapčića unutar KOKO ŠINJCA. Ali, zato im je
sada omiljeno stanište moja nova kamena žardinjera odakle skakuću i pokušavaju
da nađu bar neki propust i da se olako uvuku ali ne uspevaju...
Behar nestaje i ovo je nažalost proleće u kome se neće
moći uživati još, bar dok ne grane aprilsko prvo sunce ili dok se ne otvori ona
čistina azurna, čisto nebesko plava. A pod beharom još se drži junska trešnja
ukraj KOKO ŠINJCA. Koke i petao Petko sada baš uživaju i po kiši u beharu svoje
trešnje te možda pomisle da su se odjedno našli u nekom delu Japana na
svetkovini dana trešnje…
Pošto je kaljavo i klizavo neko ne ume da ide stazom
koja je široka te obori olako bar po jedan moj kamen i kao da bi svi da mi
pogaze ovo moje novo remek-delo. A onda dobijem compliment jutra da je moja
kamena a ciglasta žardinjera prava ruboga. I vidim ja da smeta nečijem ukusu sve
što napravim pa i kad onu kamenu uništenu stazu ili malu krivu reku ponovo
pretočim u ovu svoju žardinjeru - opet smeta, jer sam ja kriva što je napolju
danas baš klizavo pa se neko oklizne, itd...
No, kad meni nešto moje sruše kao Hirošimu i Nagasaki
do temelja ja lepo ponovo izađem na tu svoju ruševinu i ponovo nazidam onako
kako sam sve od kamena napravila juče, a nije mi teško da po hiljadu puta ponovim
taj isti svoj mali potez, tvrdeći da je meni upravo sve ovo ovako savršeno, čak
ni po ovoj prvoapirlskoj kiši nije mi mrsko. A nekada sam mislila kad mi neko
nešto moje sruši, naruži, da se to zove pakost, zavist, neukus, nekultura, ali sada
po inerciji svoga inata i upornosti nemam vremena da analiziram te reči kao ni
samu misao...
Dobijem zamerku da sam pri nivelisanju terena
jesenas 2024 inače malo strmog terena ostavila dva mala brega, trunke, zbog kojih
može da se tu strada okliznućem, te se baš “naljutim” kad me počne ribati još
jedna laž, te uzmem svoju lopatu u ruke i grabulje, pa izađem napolje da vidim
ima li tu neka moja neravnina ili neki breg viška, a nađem 2-3 nebitne tačkice,
trunke, te to ispravim sa apetitom. Dakle mojih propusta ni u jednom mom radu
nikad nije bilo (jer Vesna radi do svake kapi svoje snage uma bez zabušavanja),
a nije bilo ali ipak malo izrovim da pokažem da je sve svedeno, te izvedeno na čistu moju aposlutnu nulu...
Već sam dobila novu kišnu ideju boraveći tu, a kako
da sa novim potezima i setvama cveća oplemenim i oživim fantastično ovaj svoj
novi setveni žardinjerski kutak – oazu ukraj KOKO ŠINJCA pod još jednom našom trešnjom…
Itd…
Коментари
Постави коментар