Jutros u “Hirošimi” na najlonu ali iznutra zatičem
prvo jednu leptiricu ili leptira svejedno...
Onda primetim moji zasejni suncokreti izniču vidno i
baš su poterali ili ubusli a divno se probudili...
Takođe budi se i vidnije te sve više izniče i naša druga
setva krastavaca sunčani potok…
Trebala sam da zasejem dva začina bosiljak đenoveze i
mirođiju ali odustajem od setve još 4 kesice jer povoljno vreme setve prošlo je
(2-3 dana pred uštap), a napolju je oblačno, te da sačekm pogodnost naklonjenu
lišću kao i još malo toplote sunca…
Onda sam u jednu posudicu zasadila neke bobice koje
smo juče našli negde u planini u kojima čuče neke osušene semenke a nekog žbuna
ukraj puta nalik božićnom drvcetu (ako ne baš samo drvce) i to sam posejala te
možda iznikne...
Onda u jednom bočnom desnom boksu ukraj staze načisto
počupah svu jesenju salatu i tako mi ostaje od jeseni samo još jedna mala površina,
i tu salatu podelim sa kokama nosiljama…
Koke su danas snele najviše jaja gledano u mesecu aprilu
čak 6 komada...
I na tom mestu gde je rasla salata desi se iznenađenje.
A mama je htela da zasadi krastavce jer sam prethodnih dana sadila sve ja i
tako joj prepustim palicu ili ašovčić danas setveni...
A onda je majka dok joj ja dodajem čašice a one krastavce preostale iz naše prve setve tako zasadila svega 10 najboljih probranih komada jednu liniju a ostale sam počupala pogrickane i bacila na compost jer su mi viška a čekam da zasadim sunčani potok iz naše druge verujem bolje setve…
Dakle majka je pri sađenju jedne od čašica koje joj ja
dodajem vrisnula i naravno tu gde je rasla salata u kompostu ugledale smo slepića
(vrstu guštera verovali ili ne iako je zmijolik sav) - vau, bau – ja sam tako
na njih prosto oguglala koliko sam ih samo tako izbliza ove godine ih se baš nagledala…
Ja sam uzela vanglu i ašovčić malo ga pritisnula, da
bih ga iznela, a on se nije mnogo bunio, nije me ujeo, malo je kao svaki gušter
palacnuo jezikom, a shvatila sam juče nešto čitajući o slepićima da oni itekako
lepo žive u kmpostu ispod granja te da su korisni jer jedu puževe golaće i crve
u kompostu…
I tako lepo ga iznesem napolje iz “Hirošime” ne želim
da me više uplaši, te ga lepo živog pustim u zelenu visoku travu neka se malo
prošeta...
Sada moramo rukavicma pažljvije prilaziti svom kompostu
onom koji je već unet u “Hirošimu” (a neki dan igram se i sve sadim golim rukama)…
Iskopala sam neki dan ašovom preko 100 rupa i nigde
nisam našla slepića unutar “Hirošime” a jutros sam golim rukama čupala salatu, a
on je boravio i čučao ćutao u tom korenju u toplom kompostu a malte ne iste boje
kao compost pa se dobro kamuflira i samo oštro oko može da ga opazi…
Iza krastavaca mami dodajem čašice Nansen salate da i
to zasadi a ja sam ispred krastavaca pasadila nekoliko struka nevena...
Napolju u manjoj kamenoj kocki procvetao neven ostatak
od prošle godine taj bokor neuništivi koji se probudio…
Kod drvare setveni boks izgleda baš prelepo…
Imali smo divnu laganu kišu kaja je napolju sve lepo
zalila i hvala joj...
Posle kiše bolje se vidi u spoljašnjem vrtu kako sve
lepo izniče...
Itd…
Коментари
Постави коментар