Jeste osvanulo je šestoaprilsko jutro hladno, ali ne
žestoko hladno, čak ni blizu minusa sa aplikacije, jer voda kokama nije
zaledila u KOKO ŠINJCU što se redovno dešava kada napolju imamo taj neki zimski
jaki mraz...
U “Hirošimi” je jako toplo u poređenju sa onim što je
napolju gde reže hladnoća a imalo plus 5,3 oko 8 sati jutros sa našim velikim otvorenim
režimom protoka čistog vazduha...
Snega (ili obrisa blagih nalik inju) jeste bilo samo
po dalekim visokim brdima, na 4 puta i više većoj nadmorskoj visini (ali sve te
vremenske prognoze ne piše niko za nas u nizini, one se mahom dotiču i tiču samo
onih koji žive na visini)...
I danas ponovo ima samo kiše (ali aplikacija neće da
pokaže kišu ništa sem neke višedneven oblačnosti) i ponovo kaljavost i samo po
koja mala pahulja, brzo topeća i nama je daklepala ili snežni mali oblačić protutnjao
koji je pun snega-kiše kiše-snega te samo nam stvara blato te i dalje sve pišti
od vode i nakvašenosti...
Idealno vreme da se čovek poput pčele zavuče u svoj mali
topli klobuk…
U letnjoj kuhinjici nema oscilacija, ni promena, na
plus konstantnih 16 stepeni te jako prijatno kao da je tamo neko naložio vatru
a nije i tako je uvek a biljke nesmetano rastu i nisam dakle pogrešila što sam ih
iselila privremeno na ovih par prohladnih vremenski nestabilnih dana…
Šlajer je ubusio više nego juče. No, on raste u najvišoj
posudici (posejan-presejan u isto tlo gde nije nikla ni jedna salata endevija i
čist najbolji dokaz da neka kupljena semena nisu nizašta). Iza šlajera sam
stavila “nepromišljeno” manju posudu onižu sa žalfijom te sam lekovitu biljku žalfiju
osudila na malo tame i senke, hlada (zaklonila sam joj nenamerno izvor svetlosti
ili sijalice), a onda sam jutros rotirala njihove pozicije, jer vidim malo se žalfija
u rastu izdužuje dakle fali joj svetlosti više i na ovakve trnuke treba
obratiti veliku pažnju i mozak mora da radi 300%...
Dobro raste moje cveće dan i noć kao i moj nebesko
plavi ladolež ili morning glory tj. moja jutarnja veličanstvenost...
Ko nije video juče neki moj novi detalj vidi tek jutros,
a jutros je neko pimetio moj novi boksić setveni u nastajanju i na svu moju sreću,
mada hrabrom sreća više nije potrebna, malo se iskomentarisalo, umerenije, ali ja što
naumim ili zacrtam u svojoj glavi to moram da napravim taman grmelo i sevalo (sreća
moja pa više ne zacrtavam previše ne, čak ni više od jednog setvenog krevetića),
to napravim i zasejem te nema pobune protiv mog novog vrtlarskog ukusa (a pravila
bih da imam zemlje i komposta million ovakvih boksića ili krevetića), jer sav
vrtlraski novi dizajn koji primenjujem sve ovo praveći moj je i zamor i elan i trud
i muka i sreća i ideja, itd…
Jedino još nije krenula zasejana nana, kao ni
crnooka suzana, a nije krenulo ni cveće petlova kresta ni salvija one dve vrste
cveća od semena koje sam prikupila letos...
Petunija i žuta mini kadifa su odlične biće ih
dovoljno, ali petunija je ubusila mnogo, a kadifa je prepolovljena u onom prethodnom
martovskom mrazu...
Krastavci provoposejane dve kesice od 12 marta 2025 su
dobro nema šta da ih tu više pogricka i sada mi je žao što na vreme nisam zaustavila
ono uništavanje i lepo se bude sve više i više treći listići...
Moja salata mešavina baby leaf počinje da niče, a posejana
je 29 marta kada i šlajer i rani kupus ditmar ona druga setva-kesica, koji još nije
izbio na površinu…
Itd…
Коментари
Постави коментар