Пређи на главни садржај

ŠTA JE POSTIGNUTO DO DANAS (do 11 aprila) ili ZA SVEGA DVA I PO MESECA OD POČETKA 2025 (a naše sedme setvene prolećne sezone)…

 



 

Sedma prolećna sezona počela je koncem januara 2025, prvim sejanjem  tog 30 i 31 januara 2025, nekako nikad smelije, nekako nikad ranije, a opet nekako nikad hladnije, nikad sporije…








Na koncu januara 2025 usledila su 3 mala setvena poteza a njihovi lepi rezultati uspešnosti ili mog igranja najbolje se vide danas 11 aprila, još malo pa sredinom aprila meseca 2025 ili samo nakon dva i po meseca naših malih i velikih pokušaja, ulaganja, radova, itd...









Tada zasejani rani kupus ditmar i Nansen salata danas 11 aprila se rasađuju i sade, a rukola odavno ubusila, te bere...

Tako je dobro baš počela naša sedma setvena sezona 2025 u koju je do sada do 11 aprila uloženo samo 12038 dinara,  a tu su dakle sva naša semena čak i današnje 62 kupljene čašice rasade...










Samo jedan dan posle ili 31 januara cveće mi je tada posejano baš svo uspelo a zasejano je sve iz mojih sakupljanih semenki a jedino je podbacila kesica kupovnog celera lišćara te ta moja mala setva buduće rasade celera nije uspela (prvi neuspeh), a žao mi je što nisam uspela danas 11  aprila da ponovim setvu celera lišćara, kao ni graška (nisam stigla da kupim a povoljno vreme setve 2 dana pred aprilski uštap prošlo je)…






Sav šeboj koji smo tada zasejale već smo rasadile pre 2 dana, dakle 9 aprila, a stiže i turski karanfil za rasadu, a neven je ubusio na jednoj od dve zasejane polovine, i počeo se rasađivati po paradajzu od danas 11 aprila (prošle mnogo toplije godine imala sam lepe kadifice u isto ovo aprilsko vreme a za sada još ni jednu izniklu nemam). Isto tako sve št oje od cveća tada posejano u žardinjeri kod KOKO ŠINJCA niklo je, ubusilo...









Još jedan listić prisećanja ili činjenica koji može da se “poništi” i “zaboravi” jer sve osim celera toga dana posejanog izgruvalo jeste baš kako valja...

Od 10 februara počelo se ozbiljnije sejati, ulagati više, biti odvažniji, ali nažalost neka semena kupljena su zakazala, omanula (samo dva meni dovoljno za poraz), te nesam uspela jer nema ni jednog izniklog raštana od 90 semenki, kao ni salate endevija, ali zato utešno izniče dobro crvena salata, koja je rasađena čak i danas 11 aprila 2025 još preostalih nekoliko čašica oko paradajza, a izniče kres salata ali nešto sitno i šturo ne usudims ejoš da je porežem, izniče nigela...








Od te februarske setve izniču rotkvice ne samo u “Hirošimi” već i one u setvenom boksu kod drvare, gde je iznikao i crni luk iza rotkvica a gde je nešto kasnije tu pridodat dobar deo čašica crvene salate...








Toga dana stavljene su 3 tegle da se u njima ožiljava ruzmarin  i lavanda a od svega toga do danas 11 aprila 2025 sve četiri lavande nisu pustile ni jednu jedinu žilicu, a od ukupno 9 ruzmarina samo 3 nisu, ali je sve to posađeno danas i bez žila da vidimo da li će nakon 2 meseca čamotinje uspeti napolju da se ukorene, prime...












Dakle uspelo je 6 ruzmarina 4 gajim u saksijama a 2 su posađena u velikoj kamenoj elipsi kod česme…

Lovor višnja je propala svih 7 grančica koje sam negde besplatno nasekla tako da ovo nije neka materijalna šteta...

Ruzmarin i lavanda su moji pelceri, tj. samo moje grančice…

Tada  su i 3 naše crne ribizle odsečene na ožiljavanje i one su već posađene u spoljašnji vrt gde lepo rastu...








Dakle februarska setva bila je itekako uspešna ako zažmurim na 90 semenki neuspelog raštana i kesicu salate endevija koje sam skupo platila...







Sutradan 11 februara u 3 tegle postavljena su 3 batata i sada se na maminoj mašini gaji 48 čašica batata i još jedan je ostao u tegli da pušta mladare te dakle za 2 meseca batat jeste uspeo, imamo rasadu svoju za 188 dinara, ali to je pola pređenog puta, jer sada treba da se sve ožili, ukoreni oformi tako dobro te kad baš otopli negde početkom juna ili malo pre krajem maja da rasadimo batat po prvi put u “Hirošimu” u bočni boks koji je sada mesto za držanje naših zasejanih čašica...









Prvi krompir posejan je 10 marta, jedna gajbica jestivog isklijalog, i to je sada onaj divni krompir koji već ima lepu ciminu, porast, a toga dana posejan je ostatak crnog luka u polovinu najmnjeg setvenog boksa i on je već vidno iznikao  a razlika između tog crnog luka i onoga kod drvare koji je veći iznosi čutavih mesec dana...

Dakle i to je uspelo baš sve...







Ono što je sve posejano 12 marta a mahom divno cveće još uvek raste kao rasada u zdelicama i tu tek imamo velika očekivanja da će sve uspeti, a tada je zasejana špargla, žalfija, nana, petunija, žuta mini kadifa, paradajz volovsko srce, čeri, čili papričice moje sakupljeno seme, krastavci delikates i darina, peršun lišćar...









Paradajz volovsko srce i čeri su ispikovani u čašice, a krastavci samo ono malo preživelih nepogrickanih od strane gospode puževa golaća su i zasađeni te dakle imamo uspeha i nekog napretka, pomaka, a peršun lišćar prolećni izniče. Žute mini kadife rastu, kao i petunija. Žalfija porasla, a pomilja se i nana, a  imamo nešto i čili papričica (bacila sam mnogo semenki i na kraju nije ogroman porast, tako kažu niče paprika, ne baš svako seme, ali ako ovo malo uspe u 3 saksije biće baš dovoljno), ali su još male da bi ih pikovala. Jedino nema još špargle. A krastavci naši prvi su ubusili baš bili, a onda su ih onako prekrasne puževi golaći baš desetkovali...








U martu a koji dan kasnije 21 marta posejano je još cveća plavi ladolež koji se danas 11 aprila i zasadio na dve lokacije u avliji, zatim crnooka suzana koja niče nešto malo, dan  noć je iznikao, petlova kresta i salvija semenke koje sam sakupljala nešto kao bi da niknu ili neće videćemo…

Mart je bio baš pun pokušaja i borbe sa mrazevima, sa usporavanjima, sa stagnacija, sa nekim čudnim povratkom u fazu zimskog zastoja, mirovanja, borbe da se počne baš jako uprkos svemu pre kiša i tako spoljašnji vrt se zasejao 24 marta crveni semenski krompir, koji tek počinje da se pomilja, a luk se vidi već, a rotkvice su izgruvale, još jedino šargarepa i cvekla za sada ćute, a pomilja se i u polovini malog setvenog boksa kod trešnje u drugoj donjoj polovini crni luk a razlika između te dve polovine luka u setvi jeste 12 dana…







Dakle prošlo je samo mesec dan pa ako za još mesec dana, ili za 4 nedelje, ne bude šargarepe i cvekle to se mora presejati ponovo. Ali šargarepa u malom novom setvenom boksu iza spoljašnjeg vrta od grana u kompostu ubusila, a ovo je u vrtu šargarepa koja raste u drugačijoj podlozi a bile su silne kiše, itd...

Krajem marta dakle 29 marta sejem cveće šlajer koje je niklo, mešavinu salate koja niče, rani kupus ditmar koji tek bojažljivo počinje a prošlo je mesec dana, i krastavce koji pupe ka površini tako da će ih ovih dana biti na površini samo sunčani potok naš drugi pokušaj krastavaca...







I tako ponovo nižemo samo uspehe i ničemo...

A pre 10 dana, 1 aprila ispikovano je volovsko srce iz naše rasade uspele čak 53 čašice...

Pre 7 dana, 4 aprila grašak je jesenji sav počupan jer nije uspeo (ovo mi je neoprostiv neuspeh jer grašak najviše volim), a onda je tu na njegovo mesto zasađen kupus rani ditmar, 45 čašica salate nansen, ostatak luka ljubičasti i crni. I posejana je kadifa tamo gde nije iznikao neven, posejani su suncokreti u čašice, saksije, paradajz volovsko srce (mama sačuvala neke semenke)...

Pre 6 dana, 5 aprila posejne su i 3 kesice blitve...

Pre 2 dana, 9 aprila ispikovano je 70 čašica čerija iz naše rasade, posađeno je 13 uspelih preživelih krastavaca iz prve setve od 12 marta. I posađen je neven i crvena salata uz krastavce. I posejane su 2 kesice kelerabe u spoljašnjem vrtu. Posejano je cveće sve naše seme - bosiljak, kadife, plavi makovi, suncokreti svi direktnom setvom. I sav našoj šeboj je rasađen svuda po avliji. Posejane su i 2 kesice rane zelene tikvice u novom aprilskom tek napravljenom setvenom boksu smeštenom između drvare i marele…

A danas 11 aprila 2025 je zasađeno 62 čašice kupljene rasade od toga 14 paradajza i 48 paprika. Posejane su dve kadice kadifica i ostavljene napolju na plavom malom tikvištu…

Ako dobro priznam sebi nema neuspelih mojih setvenih igranja pokušaja osim ono malo graška, celera lišćara, raštana, salate ndevija, nevena samo jedno polje, predivnih krastavaca koje su mi puževi golaći oglodali kao miševi…

Itd…

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

NAŠE KOMPOSTIRANJE 2024…

    Sve ono što smo odlagali od 2023 godine da bi se dalje razlagalo do buđenja ranog proleća 2024, načeto je kao naša sazrela kamara komposta nakon zime, a negde sredinom meseca februara 2024… I odmah je započelo nasipanje setvenih parcela, površina, naše rasturanje komposta, kako napolju svih setvenih boksova i parcela, tikvišta, bundevišta, itd., isto tako i unutar “Hirošime”… Do kraja marta skoro sav kompost se već potrošio, ugradio, a onda se započinje sa deponovanjem novih količina kroz čitavu 2024, jer ja imam samo jedno veće mesto za kompostiranje, a ove godine najviše moguće prošireno i obuhvaćeno da bude jedno mesto, jedan kutak za to (i naravno dodajemo tokom čitave zime, non-stop, vanglicu po vanglicu kućnog otpada od hrane, sve do proleća 2025, jer nemamo gde bacati svoj drgoceni otpad, mada i to sveže sa vrha može da se ugradi u krtole, posebno u krompir, u spoljašnji vrt, itd.)... Ima mnogo ideja i načina kad se nešto ovakvo radi, kao što je “pravljenj...

9 APRIL 2025…

    Jutros u “Hirošimi” berem svoj metarski luk praziluk… Koke su danas ponovo dale nula komada jaja (dakle druga naša nula u mesecu aprilu što se tiče nosivosti jaja)… Mama je prva primetila još jutros i mnogo me obradovala dakle uz onaj jesenas pobodeni štapić nikao je moj beli krin (a ja sam sumnjala da će uopšte nići) onako skupo plaćen, na oko neugledan, a zasađen 21 oktobra 2024… Samo još u najvećoj kamenoj kocki nisu nikle kane ali te sam pelcere prošle jeseni dobila gratis tako da mislim da će i to da uspe… Za sada samo posmatram po etapama i fazama porast našeg belog ljiljana te ako se pokaže dobro moram na jesen kupiti još krinova čak i žuti... Procvetala je i naša domaća jagorčevina u crvenoj-bordo boji mada meni to vuče na neku ciklama boju... Vreme je da avlija evo još malo pa polovina aprila dobije svoj prolećni izgled jer iz zime smo ipak izašli, zašto samo sedeti zarobljen u nekoj zimi, daleko joj svaka kuća,   a tolerisali smo i trpeli sve...

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...

17 APRIL 2025…

  Crvena salata u zoni drvare izgleda prekrasno... Danas je dakle dan kada treba da ispraznim svoje mini male rasadnike te da rasadim svo cveće koje sam iz svojih sakupljenih semenki uspešno odgajila čak i ove sezone sedme, u mnogo čemu jako preteške… I prvo se latim cveća nevena, one jedne uspele parcele u kojoj sam dobila svoje prekrasne sadnice… Prvo neven zasadim u “Hirošimi” između paradajza koji sam sadila sinoć, tj. juče... Kako izgledaju one biljke od juče još je teško išta reći, jer ne može ništa preko noći da se ispravi, niti pomeri, niti promeni, niti se čuda dešavaju preko noći na brzinu, ali biljkama je dato sve što im treba te sada one same uz pomoć sunca i ostalih faktora šta urade… U rasadniku gde je rastao neven ostavim pri vrhu najlona jednu liniju i tu će dakle rasti neven i cvetati i pevati i šaptati, te da ponovo prikupim semenke ionako se ne protežem u sadnji baš u svaki “nedostižni” kutak najlona, a volim kad u “Hirošimi” imam čak i cveća, kao d...