Da li sam za godinu dana išta unapredlia svoju
avliju, da li sam poboljšala išta u svom dvorištu i na kraju zapitanih krajeva
ili opet i opet na početku svog sedmog setvenog a ponovnog početka bar malo,
barišta izmenila, pomerila, ali i da li sam nešto novo zasadila u svoj
botanički raj i nešto novo jod dodala, osmislila...
U aprilu 2024 KOKO ŠINJAC je lebdeo samo negde
daleko u nekim snovima, vizijama, a ovoga aprila 2025 sve je materijalizovano
ipak, mada ne tako olako, jer ništa nije na ovom svetu napraviti i podići lako,
čak ni jedan poveći kamen kojih u mojoj avliji ima mnogo…
Jesam – i unapredila, i poboljšala, izmenila,
promenila, zasadila, dodala, osmislila...
Ponovo 2025 miriše na dosta novina…
I baš mnogo jesam uradila, napravila, pokrenula,
okrenula, te neka su to samo neke moje beznačajne igre i trunke, ali one iz dana
u dan postaju sve očiglednije, lepše...
Vratiću se samo jedan korak unazad u 2024 godinu sa kojom
imam cilj da se usporedim u ovom promišljanju jednog jako hladnog i mrazovitog
proleća 2025...
Prvoga aprila 2024 kakvo je bilo moje ili naše stanje
pročitaću iz ovih svojih nekoliko fotografija, jer tu piše dobar deo moga svega
a vrt je moj nešto poput moje najsmislenije natalne karte, za koju sam eto
sposobna da je pročitam sama...
Najpre posmatram svoj ružičnjak, a sudeći po slikama
ruže su u poređenju sa ovom godinom 2025 dosta manje bile 2024, a lišće je nekako
bilo mršavije, kao i trava dakle…
Behar marele naše najdivnije višnje isto je tu prisutan
kao i ove godine 2025…
Tu je i ona prva linija naših tulipana 9-10 komada.
A ove godine te lale nisu nikle sve te ne znam zašto te ih je izniklo svega 5 više
kao bokor s tim da iz svakog bokora niklo je po više lala a ne samo po jedna
kao lani kada je inače bila njihova prva godina iznicanja, a sađene su u jesen
2023…
Ako usporedim istu lokaciju sa fotografije ovogodišnje
a načinjene 2 aprila 2025 sve je bujnije, višlje, lepše, raskošnije, gušće, jer
tu su iznikli i ucvetali svi naši šeboji te oni su ispunili te praznine oko
ruža, a tu za njima izrastaju te će da procvetaju uskoro i mnogi turski karanfili...
Tu su i naše ljubičice pitome, krupne, jake koje su
jako invanzivne u lepom smsilu te reči i sve je više tog ljubičastog cvetnog tepiha…
Ako uporedim sliku od 5 aprila 2025 sa prošlom godinom
2024 istog početnog aprilskog meseca vidim da je trava veća za nekoliko nijansi
zelenog...
Dalje upoređujem drugu lokaciju onu ukraj drvare te
ako se dobro pogleda ove godine 2025 sve je lepše nego prošle, mada i na prošlim
postignućima sam sebi čovek treba pozavideti. Zona kod drvare 22 aprila 2024 imala
je samo luk ljubičasti a bila je nešto uža i ograđena kamenom, a ove 2025 godine
ta zona je lep rezulat proširenja od prošle godine, kada je ograđena crepom, te
je propoznatljiva po svom novom izgledu koji je sada po krasoti dobro ističe, a u tom
jednom setvenom boksu, sada raste crni luk, crvena salata i rotkvice...
Dana 8 aprila 2024 naš početak spoljašnjeg vrta
izgledao je drugačije, više je bio neka “cvetna zona”, mada je to zamišljeno
kao lepa voćna zona prevashodno sa malo cveća, te ove 2025 imamo tu manje
šeboja ove godine svega jedan preostali bokor mali ukraj stazice koja razdvaja vrt
od “Hirošime”. Prošle godine šeboja je na početku vrta bilo mnogo, a onda smo
šeboj uklonili, seme mu pokupili, da se tu zapati kao ove godine više voća - malina,
zatim da crne ribizle dobiju svoj veći prostor ali i da rastu s čela te divne jagode
(posađene prošle jeseni kao mali neizgledni mladari)...
Prošloga aprila 2024 godine centrala velika kamena
kocka sa svojim krugom u sredini (u kome bujaju perunike narcisi i ljiljani)
taj najlepši predeo oko majske trešnje izgledao je predivno sa puno šeboja koji
je ove godine tu samo malo zalutao, sa nekoliko manjih zaostataka (prošle godine
čistim šeboj i turski karanfil da unesem neke nove biljke – zapravo to su već
višegodišnje drvenaste biljke i vreme je da dođe nešto svežije, novije, kupim
im seme i to je sada onaj divni bujni rasad cveća u “Hirošimi”)…
Tu je i fotinija u svoj svojoj krasoti neoštećena mrazom
2024 kao ove 2025 godine…
Oslobođen je tako jedan ugao, te su dodavane prošle
jeseni tu neke nove biljke, a sada je i tu drugačiji cvetni asortiman te više imamo
novih lukovica poput šafrana, zumbula lala, kana, krinova – i svima im je ovo
prva godina nicanja...
Jedna od kamenih kocki u kojoj rastu lekovite biljke
ruzmarin, lavanda, žalfija, nana je isto tako očišćena 2024 od šeboja, a u sredini
tu i dalje raste naša jedina ruža stablašica, dvobojna...
Dodata su još 3 nova manja kamena kruga...
I tako svako novo proleće ili svako novo godišnje
doba kao i svaka nova godina ima nešto svoje po čemu se pamti, prepoznaje,
razaznaje te ni jedna vrtlarska godina nije ista, jer svaka odskoči po nekoj sitnici
ili detalju, izmeni, promeni, te uspeva da se uvek načini mali korak, iskorak unapred
a kada protekne jedno lepo vreme od svega 6 celih vrtlarskih godina onda je po
volji čoveku vrtlaru da upoređuje svoje uspomene, mene, ili sva svoja pamćenja…
Ove 2025 još nije košena avlija ali ako pogledam
bolje slike od samo pre godinu dana primetim da je ipak bar jednom u 2024
pokošeno do ovog vremena – početak aprila...
Ako još bolje pogledam šta se dešavalo sve napolju –
u spoljašnjem vrtu 2024 imali smo ne blato kao ove 2025, već mnogo veći i jači luk,
kao i mnogo suvlje zemljište, više sunca, ali i više toplote…
I maline su više prošle godine na početku aprila olistale...
Itd...
Коментари
Постави коментар