I konačno sinoć tek oko 22 sata i 35 minuta neko kratko
a lepo dragoceno vreme prosulo se nešto male sitne kiše, na čemu samo biljke
danas kažu hvala, a ljudi ko ljudi - njima je svega malo čak i kapi kiše posebno
kada kiše nema mesec dana nad nama (a kako nepovoljno i nepredskazivo bez kiše
sve teče i ide biće još mesec dana najmanje ove ekstremnosti nad nama)…
Počela sam od sinoć da pomno čitam i gutam stručnu suvoparnu
istorijsku knjigu u kojoj mi se samo činilo da sam se zaglavila (i dalje sam u
sagledavanju Timočke bune), a čitam malo i u vreme baš velike vrućine…
Jutro treba dakle početi dobrim omletom od domaćih
jaja iz našeg KOKO ŠINJCA (svaki put kad uzmem iz gnezda jaje ja svojim zlatnim
kokama kažem - hvala)…
Nakon doručka i kafe najlepša aktivnost zbog koje
vredi otvoriti svoje oči, ali i dušu te udahnuti lepotu svežine i bujnosti “Hirošime”
te otuda izneti prepunu košaricu (3 kg sigurno najmanje) povrća i sve potrošiti
za samo jedan divan junski svoj gastro dan, te biti inspirisan onim što imaš na
dohvat ruke i napraviti ponovo svoja čudesa jestiva…
Berem paprike žute babure ali i šilje paprike one 3
sorte ili 3 boje – žutu, i dve zelene – tamniju i svetlu. I berem 5 komada krastavaca.
I berem ljutačicu papričicu...
Šilje paprike pržim za ručak...
Mama je obrala svo raspoloživo i pristiglo crveno i
bobičasto voće, te se tako još jedna lepa zdelica spakovala u zamrzivač...
Kada sam nabrala plodove juna 2025 i nahranila svu
svoju živinu (koke nosilje, petlove Petka i Konstantina, zatim 3 ćurana
lepotana), onda sam uzela svoja dva preostala laka za nokte (neću da ih bacim,
a nokte podrezane ne volim da mažem) te sa dve boje (bordo i mastilo plava) ulepšala
sebi jedan jako dobar dan ili prepun jedan čas ili jutranji sat (popodne je
donelo težinu, sparinu), te sam oslikavala staklene tegle one moje poljske i
letnjokuhinjske vaze za cveće. I tako sam se dugo igrala do u beskonačnost
svoga ćutljivog unutrašnjeg netaknutog trenutka a izgleda sudeći po svim oslikanim
vazama da sam postigla dobar dizajn kao i lajt motive. I tako sam mešala cveće i
srce, te razne tačkice i poteze ili nekakva plava i crvena krvna zrnca...
Onda sam za prvu užinu ispekla tek palačinke od
heljde (oslikavajući zanos ostavio me bez neke bolje užine umalo, a na brzinu
uspevam tek toliko, a danas mi je preče slikanje vaza nego kuvanje, a juče sam
radila ono što nikako ne volim ali moram – usisavanje pa se i danas dakle od
toga vidnije oporavljam)…
Palačinke zamesim lako: 1 veliko jaje, malo ulja, kisela
voda, heljdino i pšenično brašno…
I napravila sam projarice sa koprivom koju je majka
nabrala po avliji i unutar “Hirošime”. Polovinu koprive ubacila sam u projaru, a
polovinu su pojele koke (popareno sa prekrupom i hlebom)…
Srećom primetim – imaćemo na jesen nešto svoga neprskanog
grožđa…
Moja uspela rasada hortenzije u kamenoj elipsi napreduje
i jedna od tako dve male sadnice koje sam uspela da ožilim – eno je hoće da
cveta i ne samo da hoće – ona već ima svoj cvetić...
Itd...
Коментари
Постави коментар