Jutros otkrijem 9 liski raštana stiglo već za novu berbu
(berba je uvek nešto jako blisko borbi za preživljavanje) i tako rešim da za ručak
savijem 9 sarmica od raštana i tako napravim posnu ili biljnu vege varijantu sa
malo oblog kineskog pirinča i dosta divnog povrća u kaši (tikvica, luk srebrenjak,
peršun, bosiljak, mlada šargarepa koju sam pre neki dan dobila na poklon)...
Onda počupam donju parcelu pod belim lukom od jesenas
koju mama prekopa, nađubri, zalije, jer sutra ako nam kupi praziluk imaćemo i jednu
novu malu sadnju. I tako je danas dobijena prva gajbica belog luka koga već danima
unazad trošimo polagano...
Ošišala sam blitvu i još malo liski od hokaido bundeve
unutar “Hirošime” te nahranila zelenišom ćurane i koke nosilje. Ćuranima sam počela
od danas da ubacujem u granule i kukuruz (kad im bude ravno 4 meseca, a to je
oko 1 avgusta biće zaklani moji tovni ćurani, a sada su preteški te jedva
ustaju sa kapije pred kojom obožavaju da se izležavaju)…
Onda sam nabrala punu korpicu prvih žutih jalovih
muških cvetova sa tikvica i brzo sam sve ispohovala da sam za prvu užinu smazala
pola tanjira sama (moje omiljeno jelo, a verovatno najomiljenije)...
Mama je vredno nabrala maline i jagode, ja sami
hsmao pskaovalauzamrzivač. Mama uvek ima više snage (ja nemam ni deseti deo
njene izdržljivosti i snage) i više elana pa razvuče crevo i zaliva napolju, a ja
ne mogu više skoro ništa, jer poražena sam totalno, da ne kažem žestoko…
Još uvek berem preostalu malu količinu luka srebrenjaka
iz setve od prošle jeseni…
Majka je nakopala mlade krompiriće...
Ja sam ubrala jednu ljutačicu papriku koja je po prvi
put baš čili ili baš papreno ljuta od samog dna (a ja odgrizla po navici ili
panici malo poveći komad paprike misleći da nije nimalo ljuta) tako da ću ovu
papričicu jesti obazrivije, seći tanje kružiće, manje, dakle nešto sporije možda...
Onda smo mama i ja pravile palačinke za drugu užinu
- ona zemesi masu, a ja ispečem olako u novom aparatu ili pekaču...
Koke (moje zlatne koke) su danas snele 7 komada jaja,
a za sada u junu 2025 svega 87 komada...
Nisam imala ekonomske snage, ali ni one druge
pokretačke (nisu mi se pekle obične suvoparne patišpanje) da umesim nešto
raskošnije ni bolje za svoj sutrašnji jubilarni 12-ti rođendan preseljenja ili useljenja,
čemu sećanje na nešto prošlo, a lepo, jer sada je za sve lepo baš prekasno i na
kraju priče ili tužne balade – sada je bezukusno praviti one raskošne torte...
Itd…
Коментари
Постави коментар