Ustajem samo pola sata ranije inače nego što je moje
uobičajeno vreme, a dakle ustajem u 6 sati kako bih što ranije, što efikasnije
počela klanje tovnih pilića…
Pre nego počnemo – mama mi kaže da je jutros našla jedno
uginulo pile (nažalsot uvek ono veće, mali su preživeli). Dakle čeka nas ukupno
preživelih 18 komada za klanje (5 smo izgubile)…
Najpre naložim vatru u smederevcu, a onda čekamo da
prvi lonac vrele vode proključa. Mama iznese u kofama po dva pileta da ih ne vide
ćurani a ni koke, a onda ih na panju zakolje (nekad zažmurim, a nekad namerno gledam
kako odleti pileća glava sa panja), a onda ih očerupa, a ja ih dalje preuzimam i
sređujem, te postajem hirurg za tovnu pilad – vadim im creva, gušu, čistim
bubalo, odvajam džigericu od žuči koja ne sme da pukne, odvajam jestivo, od
nejestivog, te hranim tuđe mačke koje su osetile krv i meso, te došle da mi se maze
oko nogu, itd…
Mami donosim vrelu vodu, trčim ka šporetu da
održavam vatru, ubacujem drva, pridržavam pilad nakon klanja, pomažem joj u čerupunju,
itd…
I sve smo same sredile, uredile sve očas posla za oko
3 sata i do 11 sati sve je već uređeno, očišćeno, oprano i spakovano u letnju
kuhinju na astal pod stolnjake gde me u prijatnoj i svežoj prostoriji čeka još samo
da sve izmerim na vagi, da isečem te sve spakujem…
Od umora prvi put nisam došla na ideju, dakle zaboravila sam - da uslikam te naše divne piliće skrite ispod stolnjaka, tako da eto desi se i meni jedna tako baš krupna omaška. A kad sam sve spakovala u kesice i isekla bilo je dockan za fotografije cele, a nije mi bilo zanimljivo da pune fioke isečenog spakovanog pilećeg mesa naknadno uslikam…
Kako god - nikad manje uređenih piladi, nikad brže,
nikad lakše, a nikad više mesa – dakle mama je sam uspela dobro da natovi pilad
onoliko koliko se dalo natoviti a ubačeno je u zamrzivač fali 10 g pa 47 kg
sveže piletine (izmereno bez iznutrica)...
Tov smo završile za 50 dana ili 7 nedelja, a prosek naših
pilića je 2,6. Imale smo par komada malih piladi koja nisu mogla da narastu
veća (svi su imali iste uslove i istu hranu čak dve velike hranilice uvek pune,
ali nisu svi rođeni isti sa dobrim predispozicijama da narastaju i uspevaju), a
svi oni krupni su oko 2 kg i preko 2 kg a naše najkrupnije pile iznosi 2,600 g.
Mama je od treće nedelje hranila pilad prekrupom i barenom pšenicom. Čistila ih
od starta polagano svaki dan i sve vreme ih držala do pred čišćenje finalno na istom
koncentratru jedinici…
Nisam osetila
danas ništa sve dok nisam bila na samom finišu sečenja pilećeg mesa, a onda
mi se po prvi put u životu desio zamor, moja leva ruka doživela je strašan grči
(mislila sam da je šlog) a počela da se uvija moja leva ruka do lakta, prsti da
se uvrću, koče, tačnije kao da mi neka sila uvijala ruku u užasan bolni grč, malte
ne kao da se parališem. I prestravila sam se. I preživela grč leve ruke...
Peti jun ostaje do daljnjeg najtopliji najsparniji najteži
dan te za sada nema obaranja tog rekorda od najviših 46,7 stepeni u plusu u “Hirošimi”...
Mi smo naše piliće sredile jutros po svežem jutarnjem
vazduh, ispod naše jabuke a u blizini lešnika sve pod samim krošnjama našeg
drveća, u debeloj hladovini, tako da ništa nismo osetile. Sparine su došle dosta
kasnije nakon podneva, kao i vruć vazduh...
Čak smo očistile i tovni boks srednji, mama najviše
podnela tereta čak i tu (iznela nekoliko kofa na kompost), tako da možemo da
odahnemo fino od večeras...
Jedno pile od 1,200 kg bacile smo danas na naš
krompir te ručak nam je bio baš fantastičan...
Petunije iz moje ovogodišnje rasade počele su da cvetaju
i danas uvrebam tek dve prve procvetale...
Za ručak berem u “Hirošimi” nove sveže plodove 3 paprike
šilje sve tri sorte, sve 3 boje, zatim berem beli luk (nekoliko čena ide uz
ručak obavezno), onda berem 3 krastavca, ljutačicu papričicu koje postaju sve
ljuće…
Koke su danas snele 7 komada, a mama je prodala čak
40 komada jaja, te nemamo više ništa u zalihama osim 2 jajeta, ali naše koke vredno
nose svaki dan. I lepo je ponovo zaraditi svoju novu prvu hiljadarku u junu
mesecu i spremati se za novi vašar koncem jula o Svetom Prokopiju (a pošto mi je
tu i rođendan jubilarni 50-i poželeću za poklone samo koke nosilje, itd.)...
Itd…
Коментари
Постави коментар