Osvanulo je nekako mnogo bolje jutro, za sada možda
najbolji dan…
Najpre smo mama i ja odjurile na vašar i povećale
svoje jato koka nosilja koje je od danas mnogo bogatije, jer zaslužujemo čaki
to, imajući viziju da od ničega napravimo ipak nešto...
U jednoj većoj kutiji prvo kupujemo 3 žute koke
nosilje koje i dalje nose jaja, a koje su stare oko 10-11 meseci (slične su onima
sa farme od 250 dinara ali su sa svim perjem divlje i jače, i odmah su se prsa
u prsa sukobile čak i sa petlom Petkom), a upravo jedna je danas u dvorištu
KOKO ŠINJCA snela krupno jaje (a naučile smo dakle, sve žute koke daju najkrupnija
jaja). I za te 3 koke stare 11 meseci platile smo 800 dinara po komadu svaku,
te za te 3 koke nosilje ukupno ode 2400 dinara (iste ove koke kojih je bilo u
kavezu samo 6 prodavac na naše oči prodade
dok smo majka i ja obilaze sve druge tezge da priupitam samo koje su
danas vašarske cene, pa su nama ostale samo 3 komada, a ženi pre nas prodao je te
iste koke po hiljadarku svaka, ali ja sam se ipak godila i podsetila prodavca
da je izustio da nama te koke daje po 800 dinara, ali mi žao što je ženu pre
nas ipak malo više opelješio, a njoj ju kako nam priča stradale sve koke pojela
ih lisica oko 6 komada za noć, a dok smo lutale vašarom rekoh mami proročki tačno
da požurimo jer može neko da pokupuje one koke i tako bi pošto moj njuh nikad
nije pogrešio)…
Imalo je na još 3-4 mesta da se kupe koke, a ponuda je
nešto veća, ima konkurencije, nema monopola kao o Tomindanu prošle jeseni, pa
cene baš variraju, a najskuplje su bile i po hiljadu i po dinara, pa su i cene
raznolike baš. Na jednom mestu iste starosti koke nosilje bile su po 750 dinara,
ali meni su izgledale nekako ofucanije, pa iako su jeftinije 50 dinara nisam htela
da ih kupim, njima je falilo malo više perja (učim se da kupujem koke čak i vizuelno)…
Vašar je kao i odlazak u kockarnicu, a da bi na vašar
neki srpski pošao moraš imati neki veći ulog, nešto para da napraviš mali biznis,
zar ne, tačnije da od malo uloženog da jednom zgrneš sa kockarskog stola mnogo (a
nama je dovoljno i malo skromno)…
Mama je srećom na one naše 3 i po hiljade zarade od
prodatih 140 komada jaja uletela sam još svojih 5 hiljada dozvoljenog minusa, i
tako sam njenom dužničkom žrtvom povećala svoje jato do čak 27 grla, a od toga gajimo
od danas čak 25 koka nosilja i dva petla Petka i Konstantina...
Fali mi još dakle 13 grla, ili što da ne 15 koka i bar
još jedan stasiti petao, do one moje zamišljene brojke do prvih savršenih 40
komada koka nosilja, jer sa više jaja, napraviću više para na mesečnom nivou...
U drugoj manjoj kutiji stalo je 5 mladih kokica a kaže
nam prodavac stare su 4 meseca, i jedan mladi petlić Konstantin, a tu se nalaze
2 kao gavran zift crne koke, 2 žute, a žuti je i petlić Konstantin mnogo sličan
onome Petku petlu koga već imam, kao i jedna krupna beličasta kremkasta koka
najlepša među njima, vitka, raskošna, kao da ima aristokratski pedigre. A imamo
dakle mlado malo jato, te za 3-4 meseca, one će prirodno zato i sporije uz
pšenicu i druge žitarice a ne uz koncentrat biti dobro podgajene u dvorištu
našeg KOKO ŠINJCA. Dakle, treba misliti svake sezone o novom podmlatku. A ovo
su kokice Konstantinke...
A razlika između njih i Tomindanki je 8 meseci dakle.
Sve što uložimo u ovaj podmladak isplatiće se ipak jednom, kad budem sakupljala u jednom času mnogo više jaja na dnevnom nivou…
Kada smo ih ubacile bilo je malo rivalstva ali tu je
i dalje na snazi prašak protiv kanibalizma tako da će se sprijateljiti i naći
zajednički suživot bez sumnje sve kokice moje...
Danas smo mama i ja dakle kupile 9 grla od toga 8
koka nosilja i jednog petlića koga treba prosto ali uzvišeno zvati Konstantin.
Utrošile smo ukupno 8400 dinara, za ovaj pazar. A mlade kokice su nam po komadu
iznele svaka hiljadu dinara, mnogo blaže nego o Tomindanu prošle jeseni. A od
zarađenih tri i po hiljade kupile smo dakle 3 stare koke i petlića Konstantina…
U “Hirošimi” berem plodove mladi ljubičasti luk, a konačno
današnji ubrani krastavac iz moje je rasade ona prva setva od puževa preživela
tura a krastavac kao med je sladak te je pala još jedna taciki salata. I nabrane
su i 2 nove ljutačice papričice. A ako ćemo iskreno ovo je najkrupniji plod krastavca
ubran do sada - ima težinu...
Već nekoliko dana beremo naše jagode ali i maline
bogme, te pakujemo ovaj svoj avlijski miks, a to je dakle voće u kome nema ni kapi
otrova ni kapi hemije, sitnije ali slađe...
Lepo je u svom špajzu imati pune kartone sveže
snetih organskih jaja. A po jajima zaključujemo mama i ja da su nam bele leghorn
kokice sada malo prestale nositi jaja ovih toplih junskih dana...
U prva 3 dana juna dale su nam 16 komada jaja…
Kokama smo unele u dvorište još jednu pojilicu tako da
sada imaju čak dve pojilice da nema gužve ili svađe oko sveže vode...
Unele smo im prvo još jednu hranilicu u dvorište ali
su čeprkale pa izbacivale hranu zrnevlje napolje te smo im ostavile samo onu
žutu jednu a viseću hranilicu kao od početka unutra, a napolju kad je lepo i suvo
vreme bacimo im koje zrnce da kljucaju. A neki dan sam im dala moje semenke suncokreta
od prošle godine...
Večeras smo sve lepo zalile sistemom kap po kap – kakvo
rasterećenje, olakšanje, lakoća vrtlarenja...
Posle sam nabrala dva buketa začina i čajeva da se suše
majčinu dušicu i matičnjak (limunovu travu) i sada vise i suše se ta dva
lekovita buketa u letnjoj kuhinjici...
Itd…
Коментари
Постави коментар