Negde između zime i proleća zasejan je beli šlajer
iz jedne kesice u plastičnu posudu u kojoj se pre toga držala svinjska mast, čak
tu posudicu nisam htela čistiti od onoga što je prirodno i što se dakle dalje
razgrađuje samo po sebi...
Mislim da sam prvo u ovu posudu još u februaru 2025
posejala salatu koja nije htela nići, a da sam posle u proleće tu presejala
šlajer, itd...
Lepe reči koje smo majka i ja šaputale našim
kupljenim kao i prikupljenim semenima nisu uvek pomogle ali samo u onim nekim malim
slučajevima ili retkim izuzecima…
Da, da - moje pamćenje slično je semenu te dobro pamti,
sve pamti, taman ga zakopali na vjeki vjekova daleko od svega, a dobro se budi i
pamćenje i seme, te dobro mi služi pamćenje moje – jer tako je to bilo...
Šlajer sam sigurno presejala tek u martu 2025 nakon mesec
dana iščekivanja hoće li nići ona posejana salata, ali nije...
Onda sam svoj mini mobilni rasadnik ili buduću
rasadu moga cveća, ali i povrća, premeštala ispreseljavala štiteći ga od martovskih
prolećnih mrazeva, pa čak i onih aprilskih nasrtaja...
Pokrivala, ušuškavla…
Onda na brzinu u teško naše vreme onog svog silnog rastrzavanja
rasađivala, sadila, zalivala, itd…
Itd…
Коментари
Постави коментар