Još juče sam porazno saznala da su dve gugutke
napustile gnezdo, znači odustale su a iza sebe su ostavile sve tek meni za
uspomenu da su tu jednom ipak bile te pokušale ono što se na nekim šupljim mestima
kao na vetrometini ipak neda sviti gnezdo a samo jedan mali drvenasti smotuljak
od donetih grančica a dobar deo grana su odnele negde drugde gde će imati više
sreće. I tako uredno i sve čisto a nekako prosvetljeno ostalo je za njima...
Ali, zato u avliji danas posve druga drama sa pticama
a ovoga puta sa vranim vranama. Naime, dve vrane iz svog gnezda izgubile su nekako
nesmotreno svog malog tek prohodalog ali
još nepoletnog ptića. A taj mali skakutan prestrašen taj ptić ili mala vrana vrana
trčala je između mog tikvišta i bundevišta. A sve se dešava kao i uvek pod majskom trešnjom. I vrane
su je ostavile (verovatno mora sama da se snađe i preživi dok ne nauči da
poleti ili će noćas biti lak plen krvoločnih mačaka i pasa; nažalost njen brat ili
sestra mala vranica nađeni su neki dan raskomadani u travi) a ona je odlepršala
mislim negde u moje cveće da se tamo sakrije. No, one dve vrane dobri letači (tata
i mama) su mudre pa će naći načina da
pomognu svom ptiću da nekako što pre poleti. I porazno sam ponovo danas shvatila
da ptice imaju tu manu da svog malog neukog ptića nesposobnog za let ne mogu ničim
vratiti u gnezdo iz koga je ispalo i džaba im sva vešta krila kad nemaju ruke
koje spašavaju, a kljunovi su im izgleda nejaki da ga uhvate i prenesu tamo gde
treba...
Juče pokošena trava osušena a danas kao suvo seno spakovano
u oko 5 džakova te preneto u tovne boksove u ostavu da imamo živini za
prostiranje…
Juče sam baš ošišala paradajz čak nekoliko kanti bacila
na compost tako da je to bilo moje najjače šišnje svega do sada, jer kako više
šišam svo to nekorisno lišće sve više dobijam cvetova ili novih plodova...
U “Hirošimi” jutros od plodova berem najveći krastavac
ponovo iz moje rasade i jednu ljutačicu papričicu…
U avliji imamo neko novo procvetalo žuto cveće te
nam cvetne kamene zone postaju sve raskošnije i cvećem bogatije a boljih prijatelja
na svetu celom (neki vrtlar kaže) - nema od cveća. Dakle, sad se vidi sav onaj naš
trud rasađivanja cveća malo ovde malo onde…
Konačno prvi cvet na tikvici prvi plod te biće uskoro
najlepšeg povrća za branje te osećam tikvica jako mnogo jer konačno čekam na
to. A treba mi i neki jalovi cvet za pohovanje…
Danas je počupana sva prolećna salata te su nahranjeni
ćurani kao i koke nosilje…
Juče su me prilikom čupanja salate usejele 3 bube ili
pak samo jedna ali na 3 mesta (čak i kada me banalno bube ujedaju to mora biti
3 puta i to odjednom da 3 puta jače boli i otekne) svejedno te danas imam velike
otoke vreline i bolne podlive od otrova na koji baš reagujem kao niko u mojoj
blizini (ne znam na koga sam ovako porazno alergična) a dugo me nije ujela tako
mala podla buba nešto slično sam otekla kad me jednom ujeo stršljen. Ni mast pantenol
a ni flogocid majušni od 20 g (kako su upropastili nekad jako dobar biljni
stočni lek) te danas ove masti kreme ne mogu da mi reše problem otoka i bola i
vatre i svraba istovremeno te neki baš teški ujedi za živo meso...
I danas je bio pakleni dan te dugo nisam mogla na tu
vrelinu napolje sve neki vruć težak vetar jer čuvam se, ali provirim, istrčim,
izvirim, da izmerim svu težinu, vrelinu, a kada je u “Hirošimi” bilo plus 42 i malo
preko toga samo da vidim pošto osećam - jel zaista oboren rekord. I jeste – danas
je bio konačno najtopliji dan u 2025 godini u “Hirošimi” a on ima težinu od
plus 46,7 za razliku onih jučerašnjih malih 45 uz dosta svežine ovo je ipak
bilo baš pakleno...
Ako zavirim u moju memoriju tamo lepo piše - godina
2022 imala je najvišu T od svega 46 te dakle dakle biće ovo posebno vrela godina
(a leto je zar ne) te jurimo nove toplotne rekorde osećam, te možda preteknemo
onih plus 49 od prošle godine (na vidiku nema ni kapi kiše a treba biljkama). I
teško da ćemo imati tek dogodine nešto umereniju ili smerniju vrtlarsku godinu kao
što je to bila 2023 kada je najviša T bila samo 43,1 stepen…
Sada me ne zanimaju više najniže vrednosti T tamo
sve do prvih mrazeva o jeseni, o Lučindanu...
Itd…
Коментари
Постави коментар