Juče, 25 novembra 2024, neke detalje sam od umora
“zaboravila”, te nisam uspela da zabeležim, a desilo se juče i sledeće:
Kad sam izašla na
terasu, da istresem ćilim, virnem u svoje cveće na terasi, u viseće žardinjere,
i malo se šokiram - vrane ili svrake ne znam, nekakve ptice rovačice, dok ja čitam,
one svako jutro nešto traže, suškaju, krenu da mi smetaju, lupkaju, skaču i
uništavaju po mojoj terasi čuvarkuću, ali ja ih ignoriše, koncentrisana sam
jako na svoje čitanje, pa ih pušta, te manipulatorke male, nemam vremena da se sa
njima rvem ili bijem, nije u mom duhu stoika, baš ni malo…
A dosadne su kao
čavke, a ne znam više šta je to – a nešto mi povadiše (neke žive organizme, kišne
gliste, itd.), prvo sve čuvarkuće, a danas nađem izvadile jednu čitavu glavicu
lale. I pošto sam čitav dan sređivala svoju kuću, košnicu na brzinu ponovo
ukopam tu lalu, u šoku, ljuta na svrake i vrane, ptice rovačice. Ali, ne znam
sada ni kako je posađena ta lala, jer kad sam je onomad sadila bilo je sve
simetrično u okrugloj saksiji…
Onda mi donese majka
3 komada mrežice (mreža za senčenje skinuta sa “Hirošime”) te zavežem te dve viseće
žardinjere i saksiju sa lalama…
Te ptice mi uništiše
cveće, praštala sam im dok su dirale samo čuvarkuću iako sam smireno gledala
kako je totalno desetkuju, te nasilnice male, ali kad su mi danas dirnule u moju
svetu lalu u moj prekrasni tulipančić (iako su mi uništile moju najlepšu čitavu
žardinjeru punu čuvarkuće, a sve pobacaju na pod, dole na trotoar, a tako izrove,
preoru kljunovima, nogama, možda i krilima). I onda su me izazvale danas da sve
ovo konačno lepo uvežem, zaštitim do proleća 2025…
A navalile nešto živo
da jedu iz mojih saksija, a u njima je šumska zemlja i compost, puno neke
hranljive materije izgleda. Te lude ptice, nasrtljive, ili su očajno gladne, ili
su očjano bezobrazne, pa vole nečiju lepotu da pokvare, unište, a danima samo
mi to dvoje-troje diraju na terasi, a ništa drugo, a izbacile mi danas zemlju,
napravile rusvaj, lom, da sam morala da skupljam kompost i zemlju đubrovnikom,
na sav već početi svoj rad usisavanja i čišćenja košnice, tj. moje vile “Energija”...
Slomila sam poklopac
na kanti za veš, još jedan maler, dok sam ribala kupatilo i sada me nervira to
krnjavo što ja ne volim inače, ali eto deset godina dosta je plastika izdržala,
a moždamiriše na kupovinu neke novije i lepše korpe...
Sinoć sam napravila
čokoladnu keks mrsnu tortu, ostavila u zamrzivač jednu kutiju, dobro dođe kad
mi zatreba, a ja nema vremena da pravim kolače ili pak nemam materijala. A
danas sam pravila onu moju letošnju štrudlu bez kvasca, ali sa džemom od malina,
kao i sarmicu od raštana sa ćuretinom za ručak, te nemam još neki gastro noviteta
za sada, a neke već viđene recepte ne volim da u beskonačno ponavljam, te čekam
neki gastro novitet, specijalitet, da bih prozborila na “Zamesi, Umesi, Ispeci”
mnogo više...
I tako, činimi se pravila
bih nekad sto vrsta kolača, samo da ne usisavam jednom svoju košnicu ili vilu
od najmanje 100 kvadrata, jer tako mrzim taj zvuk, tu atmosferu zvanu usisavanje,
tu grinjastu prašinu nakon koje mi obavezno malo zaškripa u bronhijama, ali
zato dobro sve sačuvam od trunki (umem da ne prosipam previše, zato jer ja
rintam, a najviše sam alergična na nevidljive grinje te mi je jednom bilo zabranjeno
da diram usisivač, tepihe, ali sam ponovo počela, da bih pobedila svoje teške
alergije i ojačala), te od 6 septembra nisam bila luda, a ni zaludna da
usisavam, jer imam preča posla nego da uključim usisivač svaki čas, svaki dan, a
naravno ribala sam i potirala u međuvremenu, ali bez usisivača sve po malo, kad
ugrabim vreme...
I sada neću do 2025
da usisavam dok sve ne protutnji, svi praznici tamo do februara...
I ne volim usisivač, ne
volim usisavanje, jer mi oduzme čitav jedan dan, a to je generalno i jako
detaljno sređivanje, u skoro svaki ugao zavirivanje, zato se radi na 2-3 meseca
samo, a plus me izbaci iz mog novembarskog zimskog ritma, onog zimskog
odmaranja, povlačenja, jer tu se mnogo baš fizički zapinje, rinta...
A danas, 26 novembra
2024 oko pola 10 u “Hirošimi” je 8,1 u plusu, a njaniža temperatura koju merač pamti
i dalje je minus 5…
Obišla sam terasu, a
tamo sve 3 mrežice su dobro zavezane, dakle ptice rovačice danas nisu uspele
ništa da izrove, meni nešto moje upropaste, niti da taknu, pipnu, a biće da sam
im ipak doskočila…
Itd…
Коментари
Постави коментар