Vrtlarim intenzivno još od 2019 punim kapacitetom
svojih pluća, i trudim se već punih 5 godina ili 6 setvenih dugačkih sezeona
tokom čitave godine, godina, radeći u kontinuitetu bez prekidanja najpre prolećnu,
te jesenju setvu u nastavku, dakle ukupno već 12 setvenih sezona iza mene, da
što bolje eto uredim, sredim, sve uradim, sve te male vrtlarske poslove, težeći
pritom nekom svom uzvišenijem i plemenitijem cilju, jer vrtlarenje po meni
jeste najbolji mogući prirodni melem ili tinktura za čovekovu dušu, za čovekovo
sve, te zar treba da podsećam sebe koliko se vrtlarstvu daje velika isceliteljska
ili celebna moć, snaga što mu se pripisuje, a samo iz suštinskog razloga, jer
je tako prepuno sve optimizma, pozitivizma i Života...
Način na koji vrtlarim od 2019 moja je lična karta,
moj lični opis, moja najlepša biografija, moja mala crtica iz podugačkog mi opisa
postojanja, te stoga i mnogo toga još naš mali vrt kaže o nama samima, a vrtlarima.
U vrtlarenju mnogo više od tišine i reči, progovaraju naših ruku dela, sva ova
naša mala dobra dela, naše zasađene biljke, ali i svi naši ubrani plodovi...
Ukoliko ne budemo kao mali vrtlari laici preispitivali
neke naše još manje vrtlarske poteze, pa i apoteoze, onda takva vrsta našeg
vrtlarstva i nije dostojna, nije podobna da bi se njome pozabavili i dalje,
ikad više. Ali, verujem da svaki čovek ima talenta i dara za vrtlarstvo...
Ono što je najbolje u vrtlarenju ne može se nikad
doslovno izmeriti na kantaru, na tasu, na vagici. Sveto Trojstvo mog vrtlarenja
jeste zajednički udruženi rad moga svega, a rad mog očinjeg vida, mog srca i
mog mozga. Pošto nema čarobne formule za uspešno vrtlarstvo, potrebno je onda
počesto da se mnogo toga ovde rizikuje i eksperimentiše, a na putu vrtlarenja.
Iz setve u setvu kao laik vrtlar postajem sve zadovoljnija, srećnija, jer vrtlarenje
jeste vredno svakog mog uloženog i truda i rada i znoja...
Vrtlarenje mi još mnogo pomaže u ličnom traganju za
istinom, ali i za vrtlarskim istinama. Vrtlarenje moje jeste počelo kao moj sitni
beznačajni hobi 2019, kome sada posebno od ove 2024, ako ne i malo ranije, pristupam
nekao najozbiljnije, najvernije, najvrednije. Veoma često moje vrtlarstvo progovara
na sav glas, a glasnije od mene same, posebno kad mudro ćuti, a što me čini posebno
srećnom, i vodi me ka dalekom, ali ipak dostižnom cilju da verovatno postanem u
budućnosti, u budnosti vrtlar pun ličnog iskustva i entuzijazma, optimizma,
pozitivizma...
U vrtlarenju sve postižem sa najvećom mogućom lakoćom,
a lakoćom ličnog življenja, zato što je meni baš uživanje ili gušt sve tako saditi,
sejati, rasađivati, zalivati. Moje vrtlarenje jeste dakle najsvetija simbioza i
spoj najveće moguće ljubavi kao i umeća, veštine, veština, te zato na kraju u
svojim svim malim postignućima vidim jedino i samo svoju malu umetnost,
umešnost življenja. Vrtlarstvo je stoga i takva vrsta moga večitog posla i rada
koji je u celosti u dosluhu samo sa najvišim kosmičkim vrednostima, u koje ja
počinjem da verujem sve više i više, te kao da postajem vernik prirodnog vrtlarstva…
A kroz svoje malo i nejako, laičko vrtlarstvo ja
verovatno samo pokušavam da pokazujem samo one svoje male, a ipak tako sitne korake
jednog svog zamišljenog dobra iz 2019,
te u svom vrtlarenju ili vrtlarstvu sejem samo ono što tako volim da zdravo
jedem. Rad u mom vrtu dakle vredi mnogo više i tiše od svake isprazne dosadne bučne
priče. Za vtlarenje nije dovoljno samo veliko poljoprivredno znanje, već najpre
vama treba vrtlari plodno, rodno živo zemljište, polje, livada, tlo. Od vrtlara
se još očekuje da bude samo ljubazan prema svim svojim biljkama...
Svaki vrtlar usrećuje sebe najviše samo onda kada
zasadi po jednu bilju koju još nema u svom vrtu, u svojoj botaničkoj kolekciji,
ili kad posadi makar jedno sveto drvo, jer uvek može svako ko vrtlari sitnim
koracima postati još bolji vrtlar nego što je recimo bio juče, nego što je
recimo ovde i sada. Vrtlar treba da se najviše ponosi svim svojim biljkama. Moj
život je postao tek mnogo zanimljiv i interesantan, živ, tek od 2019, ili od onog
dana aprilskog kada sam sve svoje suštinski mnogo važno započela, a počela da
se bavim vrtlarenjem, te jedino od tada, svaki moj novi dan, a već 5 godina unazad,
uči me ne samo ličnom napretku, napredovanju, usponu, već istini, istinama, darivanju,
životu. Zato je vrtlarenje moja najlepša živa avantura, a to je još i moja
umetnost pomoću koje se moja fina divna duša definitivno svega lošeg oslobađa.
Vrtlarenje u meni dakle razlistava samo neko novo i novo ohrabrenje...
Vrtlari su ljudi kojima nikada ne može postati
dosadno u životu. U vrtlarenju pak treba da se svaki vrtlar osloni samo na svoj
vlastiti raspored, na svoj red, rad i disciplinu. Dobro vrtlarenje predstavlja
stoga najveće moguće izvorište moje prirodne sreće. Ako vrtlarite samo iz ogromne
ljubavi, bez svake sumnje na kraju kao vrtlar ubirate uvek plodove samo svog najvećeg
živog uspeha. Ne postoji nikakva opšta definicija vrtlarstva, i upravo zato
svaki vrtlar gradi svoje lično mišljenje o svemu...
Svako može postati vrtlar, mada svako to nikad ne
poželi, i zato ne žele svi da budu vrtlari, već političari, demagozi, popovi,
lopovi, itd. U vrtlarstvu ja otkrivam takav nasušni gejzir svega, malo je reći
snažni izvor živesnage, čak najživlji vulkan poput Etne, čija užarena lava
inspiracije živi neugasivo u meni, te biva dolivena izbačajem u moje srce. A svom
vrtlarenju pristupam čak i odgovorno, savesno, svesno, ali i veoma skoncentrisano,
fokusirano. S vremena na vreme, vrtlar sebe treba da časti kupovinom neke višegodišnje
biljke. Ako neko poželi da postane vrtlar kao ja, onda neizostavno mora početi
da vtlari po svom nekom unutrašnjem impulsu, instinktu, tj. da vredno i marljivo radi kao neumorna pčela...
U vrtlarstvu ništa ne uspeva tako magnifique kao
uzgajanje biljaka. Vrtlarenje sliči jako na filozofiju, ali i na poeziju. Vrtlar
koji ima baš previše novca i zemlje, treba da sve uloži u uzgoj različitih
sorti i vrsta biljaka, a u vrtlarstvu samo intuicija najviše pomaže (intuicija
je Bog vrtlarenja), a pomaže vam da kao vrtlar razotkrijete da li vaše biljke
nešto napada, muči, tuče, tišti, boli, ugnjetava, sputava. Svoje utešenje svaki
vrtlar početnik pronalazi tek u ogromnim iskustvima onih profesionalnijih vrtlara,
a često i pionira na polju svega o čemu se ovde govori...
Iz samo jedne dobre male misli, rađa se svaka moja
naredna vrtlarska crtica…
Коментари
Постави коментар