Koke nosilje juče jesu podarile jedno jaje, tako da
je na kraju meseca novembra 2024 (živim da doznam šta će moja statistika kazati
upravo 30 novembra 2025) moja statistika pokazala da smo sa gnezda našeg KOKO
ŠINJCA (koji je 10 oktobra 2024 useljen sa 5 starih dvogodišnjih koka i jednim
petlom) pokupile samo u nevembru od 5 starih koka koje imamo na pronosu, a od koijih
jedna-dve tek ponesoše, svega dakle ukupno 20 jaja. Ako se osrvnem na oktobar,
na pre manje od mesec i po dana, koke su
snele svega 4 jaja, ponovo naše stare, a mlade Tomindanke su tek kod nas u KOKO
ŠINJCU malo više od mesec dana. I ako je verovati ovoj statistici dana skoke neće
dati jaje (jedan dan se uvek preskače), te dakle počinjemo prikupljati nove podatke
nošenja tek od sutra 1 decembra 2024...
Radujem se decembru, jer za neka 3 meseca mogu
verovatno početi i već započeti prvi prolećni mali pomaci, a ko zna možda i pre,
no treba osluškivati Prirodu i sve će samo pokazati u svoj vakat ili dobri čas –
vrtlari ne mogu osluškivati tehnologiju…
Jutros između 10 i pola 11u “Hirošimi” je 5,3 u
plusu, dakle hladnije, a kišno jutro, kaljavo i mokro, puno magle i tužnog sivila,
a dakle jako neinspirativno sudeći po svemu onome što je napolju i džaba što sada
aplikacije vremenske kažu da je vazduh tobož dobar (ja ne verujem nikad aplikacijama,
ne verujem ničemu veštačkom, više verujem čistoj netaknutoj Prirodi)…
Od sinoć je počla ponovo ona dobra kiša, a zadržala se evo sve do skoro pa podneva,
mada majka mi kaže da je bila prestala ta kiša, ali ja sam jutros bila “zaneta”
knjigom koju čitam od juče ponovo Marksovom “Bedom filozofije”...
Kokama sam načupla rukole, te su izašle napolje čak
iako pada sitna kiša, trče, grickaju, čeprkaju i malo otresu svoje divno perje,
a onda se sklone u svoj divni KOKO ŠINJAC, te su čas ovamo, a čas onamo…
U “Hirošimi” jutros berem mladi crni luk (na nekim
strukovima luka u dnu nađem po jedong sitnog
žutog crvića, samo ga odbacim kokama i idemo dalje, sa tim se živi, ali ako mi luk
podbaci na proleće 2025 moramo kupiti ponovo jedan džačić luka srebrenjaka za “Hirošimu”,
te zasejati ponovo za ranu potrošnju mladog luka, jer onaj luk iz spoljašnjeg
vrta puštamo da su uglaviči, te sada njega trošimo u jesen i zimu, a iskreno nisam
zadovoljna kako je luk iznikao, niti kako izgleda, vidim da ima neki problem, a
znam i da je seme bilo sitno, jako loše u zadnje 2 godine, a prošle jeseni u ovo
isto doba imali smo dobar luk, mnogo jači, krupniji, ali on je podbacio na proleće,
tako da u zadnje vreme nešto ne valja sa tim uvoznim lukom), rukolu i salatu
ljubljanska ledenka...
Danas neću kuvati ručak, okupirale su me neke stvari,
neke knjige, mama to već čini, kuva pasulj, ali ću se spustiti kod mame na
ručak, a do ručka, kao i posle ručka uživaću u svojoj toploj košnici, te nešto
pokušavati da pronađem za rad, a kako bih ispunila još svoj jedan spolja
gledano jako siv, dosadan dan, dakle gledano spolja jako bezvredan dan, mada ja
težim da se fokusiram na on ounutra, te da se zatvorim samo iznutra, jer tek
negde tu iznutra, u sebi ponovo treba dati životu i današnjem danu mrvu divote,
ili kakvu takvu svrhu ili suštinu...
Tek uveče ili predveče kad se zasitim knjiga, zamorim
vijuge od pisanja, razmišljanja, dobijem nešto jače volje da operem malo posuđa
i nešto gastro novo zbućkam…
Itd…
Коментари
Постави коментар