Sinoć je pljuštala kiša, dobra oko ponoći, kiša jaka,
a fantastična, glasna, možda čak i preglasna za gluvo doba vremena…
No, sudeći danas po onome što sve piše, kao da nije
uspela da očisti i opere do zore, sve te nečistoće u vazduhu, jer vazduh je
ponovo loš i nezdrav…
Beše to kiša spasonosna za onoga ko je kadar da je čuje
i sluša, prima, upija, ona kiša koja dobro plavi i još bolje žedne biljke, ono sve
naše ugroženo nakono svih opustošenih vrućina tek sada natapa, vodom života
snadbeva...
Jutros zato dosta toplo, a ja izlazim nešto kasnije
tek posle 10 sati pošto obavim svoju prvu užinu, jer želim da danas nešto malo uradim
u “Hirošimi”, jer je tako divno toplo, da ruke tamo ne mrznu, pa može da se radi...
Najpre nasečem celera lišćara, punu kofu i odnesem
kokama nosiljama koje uvek kad me opaze i vide iz daljine, a kako se približavam
kapiji, skupe se i sjate oko mene još na kapiji, te još sa kapije krenu da se zavlače
kljunovima u kofu, kao da mi ne daju da im sve to lepo serviram i istresem,
samo pokazuje koliko željno iščekuju svoj jutarnji obavezni zeleniš...
Majka mi kaže da ih je već pripitomila da joj
zrnevlje jedu iz ruke, ali ja to još nisam probla pošto ja dajem kokama samo
biljke, dakle zelenilo, a majka se još brine da one imaju zrnevlja dosta, i
takođe ona im promeni vodu, nema tu još velike gužve ni posla za dvoje, a ja
malo više volim da se “izvučem” u fazi povlačenja od nekih radova, i da se
posvetim više knjizi (od proleća 2025 tako neću moći, jer čeka me mnoštvo poslova)…
Juče koke nisu dale jaje, ali danas je koka ostala
da leži na svom gnezdu te nema sumnje da će dati jaje. Kako god, moja statistika
u novembu po pitanju nošenja jaja je čak 5 puta jača i veća nego u poređenju sa
oktobrom...
Dakle, tek očekujem porast, poraste, a ove je tek
samo malo sitno zagrevanje, jer naše mlade koke još nisu sazrele, još nisu pronele,
a kad pronesu priča će iz KOKO ŠINJCA biti posve drugačija na terenu...
Prijatno je da je sa 5 i nešto prešlo jutros 7
stepeni u plusu, za onih pola sata moga rada, a koliko sam se jutros pozabavila
u “Hirošimi” najmanje...
Natočila sam u belo plastično bure vode i zalile smo
mama i ja kanticama ručno sve u “Hirošimi”...
Nabrale smo dva struka luka praziluka…
U grašku nađemo raste nam jedna pečurka, verovatno
bukovača, ali ja je čuvam, ostavljam da tu bude hrana nečem živom, mojim saveznicima,
ili da ode jednom na compost...
Salata je izrasla ovih dana, te sve više primećujem
da i dalje biljke rastu…
U luku raset nekoliko salata samoniklica...
Među lukom nalazim i moje divne nevene samoniklice
koji takođe dobro napreduju i rastu nekim čudom...
Dakle, prvo jutarnje lepo pročišćenje i dodir sa
svojim malim grumenjem one dobre nezagađene zemlje, danas…
Itd…
Коментари
Постави коментар