Пређи на главни садржај

DUH KOŠNICE I SEOBA PČELA...

 



 

 

Pčele su rešene sa buđenjem novog proleća da stresu i odbace “zimsku obamrlost”, a matica započinje polaganje jaja, već  u prvim danima meseca februara… A već u proleće sve je krcato medom, a svaki dan rodi se na hiljade novih pčela…

A šta rade trutovi, koji su nepažljivi, nespretni, nametljivi, besramno lenji, užurbani, bučni, grubi, neuredni, proždrljvi, nezasiti i ogromni?... Oni, a kako piše Moris Meterlink u svom delu “Život pčela” – “mile po saću”… Radilice koje zakasne da se vrate sa paše na vreme u košnicu, noć provode na letu košnice (na ulazu) i tu ih desetkuje hladnoća, jer nažalost izgubile su mesto da budu smešetne negde iznutra svoga doma.

Stara matica uskoro mora da napusti svoju vladarsku naseobinu: ”Ona ne izdaje nikakva naređenja, i sama je potčinjena… Ona je majka naseobine i jedini organ ljubavi u njoj”…

U košnici vlada “duh košnice”, a u čemu se tačno sve ogleda i prepoznaje otelotvorenje tog duha, Moris Meterlink pojašnjava: ”… on u korak prati moćne okolnosti, poput inteligentnog i okretnog roba, koji ume da izvuče korist i iz najpogubnijih zapovesti svoga gospodara… taj duh raspolaže bogatstvom, srećom, slobodom, životom čitave jedne krilate zajednice… on REGULIŠE broj rađanja i nepogrešivo ga dovodi u sklad s brojem cvetova… On najavljuje matici njeno svrgnuće ili neophodnost njenog odlaska, primorava je da donese na svet svoje rivalke, koje potom podiže na kraljevski način i štiti ih od političke mržnje njihove majke… on naređuje samim radilicama da pobiju čitavo vladarsko potomstvo. Taj duh je mudar i štedjiv, ali nije škrt (matica izabira od 300-400 ljubavnika trutova samo jednog, a onda kad bude oplođena ona ravnodušno naređuje ‘njihov pokolj’)…

Duh košnice upravlja radom svake radilice… on raspoređuje posao (dadilje, počasne dame, lepezarice, arhitektkinje, zidarke, voskarke, skulptorke, sakupljačice, hemičarke, poklapačice, čistačice, grobarke, amazonke, stražarice)”…

Šta radi svaka od ovih pčela radilica, Moris Meterlink veli: dadilje “neguju larve i lutke”, počasne dame brinu se za maticu, lepezarice lepezom svojih krila vetre košnicu, hlade je ili greju zavisno od potrebe i “ubrzavaju isparavanje meda u kome ima previše vode”, arhitektkinje i zidrake, voskarke i skulptorke grade saće, a sakupljačice sakupljaju nektar koji postaje med, sakupljaju polen, propolis, a “sakupljaju vodu i so”, hemičarke “održavaju med ubrizgavajući u njega svojom rilicom kapljicu mravlje kisleine”, poklapačice “poklapaju ćelije  u kojima je med sazreo”, čistačice ili higijeničarke ”održavaju besprekornu čistoću”, a grobarke “izabcuju leševe”, amazonke i stražarice “bdiju nad ulazom u košnicu”, one su čuvarke i žaštitnice, tj. straža na letu (ulazu košnice)…

Šta je još otkrio Moris Meterlink o duhu košnice: ”…duh košnice treba da odredi čas… (rojenja) – kada celo jedno stanovništvo… iznenada prepušta sledećem naraštaju sva svoja bogatstva… i odlazi daleko da u neizvesnosti i nemaštini (pa i opasnosti) potraži svoj novi dom”…

Rojenje pčela je “velika godišnja ŽRTVA geniju vrste”… I šta se tada dešava?... Zapravo 60-70 hiljada pčela, od populacije koju čini 80-90 hiljada pčela, u određenom času napušta rodnu naseobinu, napušta košnicu i kreće u svoju prvu emigraciju (mogu biti i druge i treće seobe, ali nisu poželjene više od jedne), kreće u izgnanstvo, koje je mnogo pre isplanirano od strane duha košnice, a pčele napuštaju svoju košnicu samo u onom času kada se njihovo medonosno gnezdo nalazi u najvišem stanju ili u samom vrh svakog izobilja i blagostanja, dakle bogatstva, kada je košnica velika voštana palata od čak 120 hiljada pčela, i kada sve ćelije kipte i vriju od novog meda… Pčela nikad ne napušta košnicu niti se roj otima kada su njene zalihe niske i bedne, potrošene…

Pčele imaju bočne oči i trostruko kiklopsko oko na čelu, i zato možda bolje rezonuju od inteligentnijeg čoveka... Jaka košnica u punom razvoju i pogonu ima oko 10 hiljada odaja, u kojima su položena jajašca, ima 15-16 hiljada soba u kojima spavaju larve, ima 40 hiljada stanova gde žive bele lutke o kojima se staraju i brinu dadilje kojih ima na hiljade, a ima 3, 4, 6 ili 12 zatvorenih palata i zabranjenih gradova u kojima se gaje mlade princeze buduće matice…

I šta još ima košnica: ”U uspavanom gradu ostavljaju trutove, među kojima će biti izabran matičin ljubavnik, ostavljaju veoma mlade pčele koje se brinu o leglu, i nekoliko hiljada radilica… I održavaju moralnu tradiciju košnice… svaka košnica ima svoj moral. Nailazimo na košnice pune vrlina i druge, veoma iskvarene; neoprezan pčelar može iskvariti jednu zajednicu pčela, podstaći je na krađu ili pljačku, navići je da osvaja tuđe i lenstvuje… Dovoljno je da se pčeli pruži prilika da oseti… da je mnogo lakše uvući se kradom u druge, loše čuvane neseobine, ili SILOM u one koje su preslabe da bi se odbranile… I često je teško vratiti moral u jednu izopačenu košnicu”… Koliko li je tek teže vratiti moral u jedno izopačeno društvo, razmislite intelignetnij iljudi od pčele radilice, ali samo ne recite da je vaš nemoral zapravo moral?...

Ko odlučje o rojenju?... Svakako o tome neće odlučivati matica, već  duh košnice... Matica videćemo počesto ima ulogu u košnici koju imaju i naše vođe: ”… ostavljaju utisak da zapovedaju, međutim, oni i sami slede naredbe… ne znamo ni na koji način duh košnice saopštava svaku odluku masi”…

Šta rade pčele?... One kako piše Moris Meterlink “pevaju odu matici, refrene izobilja, psalme bola… pčele se ne obaziru na buku koju mi pravimo oko košnice… one znaju da se sporazumeju i usaglase, ponekad zadivljujućom brzinom”…

Šta je još pouzdano utvrđeno oko migracije i egzodusa pčela?... Moris Meterlink veli: ”… taj egzodus nije ni instinktivan, ni neizbežan. To nije iseljavanje naslepo već… SVESNO ŽRTVOVANJE sadašnjeg naraštaja u ime budućega (pčela je jedino živo inteligentno stvorenje koje najviše misli o budćnosti (i zato čitalac duboko veruje da će pčele opstati mnogo duže od ljudi na planeti; pčela ne živi za sadašnji isprazni i izvikani trenutak ili prolazno trenutno zadovoljstvo)”… Matica dnevno može da položi od 2-3 hiljade jaja…

Sve završne pripreme oko odlaska ili polaska na put, a prilikom otimanja roja, pripremiće  pčele radilice: ”… svaka od njih snadbeva (se) zalihom meda dovoljnom za (5-6) dana… snadbevaju se izvesnom količinom propolisa… one vole da rade u skoro potpunoj TAMI”…

Šta sve pčele umeju?...  Moris Meterlink kaže: ”… umeju da PREDVIDE nedaće najopasnijeg dana u svom životu… Pčele iz različitih naseobina uopšte se ne poznaju i nikada se međusobno ne pomažu… sve do poslednje, umreće od hladnoće i gladi pokraj svoje nesrećne vladarke (matice-majke) radije nego da se vrate u svoj rodni dom”…

Šta se još ovde zapitao  Moris Meterlink: ”… da li smo mi, zatvoreni u svoju ljudsku skučenost, tako dobre sudije duha?... Kuda oni idu?… Šta rade? Gde im je centralno mesto i koji je cilj njihovog života? Poštuju li nekog boga?”...

Te male crne tačkice ili pčele umiru za manje od 5 nedelja, posete 200-300 cvetova za samo jedan sat ili 60 minuta… Moris Meterlink pita: ”… kakav je, dakle, cilj tog velikog cilja i kakva je misija tog života koji se večno obnavlja?”… Pčela zna – BUDUĆNOST SAMO!...

Čemu nam sve pomažu pčele ako nije prekasno, Moris Meterlink piše: ”… da se razume najintimniji glas srećnih sati u prirodi. Onome ko ih je upoznao, ko ih je zavoleo, jedno leto bez pčela izgleda isto tako nesrećno i nesavršeno kao bez ptica ili cveća”…

Šta sve ostavlja u košnici roj koji odlazi i koji se otima prvi put?... Ostavlja 10 hiljada jaja, ostavlja 18 hiljada larvi, ostavlja 36 hiljada lutaka, ostavlja 7-8 hiljada princeza, tj. novih mladih matica…

Šta poseduje roj koji se otisnuo u emigraciju, Moris Meterlink reče: ”… ne poseduju više ništa, poverljive su prema budućnosti; samo da ih ne odvoje od njihove matice koja u sebi nosi tu budućnost – potčiniće se svemu i nikoga neće povrediti”…

Dalje, a pre nego napuste košnicu stanje situacije izgleda ovako: ”… kao da su pomahnitale, neprekidno se kreću u zbijenim, kompaktnim krugovima… temperatura u košnici naglo raste… (Matica) izgubljena i unezverena obleće oko uskomešale i bučne gomile koja se neprekdino vrti u krug… ROJENJE uvek (se) odvija PROTIV VOLJE stare matice… Njoj je namenjen najčistiji med… Ako je uklonimo iz košnice… ponekad je potrebno (2 ili 3) sata da do svih pčela dopre vest… rad se skoro u potpunosti obustavlja… deo populacije besciljno luta u potrazi za majkom… naseobina osiromašuje i ostaje pusta, a njene će obeshrabrene stanovnice uskoro umreti od tuge i bede… Ali ako im vratimo njihovu maticu pre nego što njen gubitak postane svršen i nepopravljiv… doček koji joj pripada izvanredan je i dirljiv… Red se smesta uspostavlja, rad se nastavlja…”.

Odlazak roja i matice iz košnice ravan je katastrofi, za one pčele koje su ostale, i zato im je potrebno što pre ubaciti novu maticu…

Moris Meterlink piše i o drugim katasrofama: ”U svakoj katastrofi… skoro uvek matica je spasena i čovek je nalazi živu ispod leševa njenih vernih kćeri… nećete uspeti da im poljuljate veru u budućnost (sve dok je matica živa)”…

Kome se zapravo najviše treba zadiviti ovde, pčeli ili Pirodi, Moris Meterlink pojašnjava: ”Ako neko veruje da je nerazumno diviti se pčelama, onda ćemo se diviti prirodi; uvek će doći trenutak kada nam više neće moći biti oduzeto naše divljenje, a mi nećemo ništa izgubiti ako se povučemo i čekamo”…

Šta pčele zapravo više ili najviše obožavaju i održavaju,  Moris Meterlink kaže: ”… mogli bismo reći da pčele u svojoj matici mnogo više obožavaju beskonačnu budućnost svoje vrste negoli maticu samu. Pčele NISU nimalo SAŽALJIVE, i kad se neka od njih vrati… ozbiljno povređena… NEMILOSRDNO je izbacuju iz košnice…(u košnici vlada policijski poredak) kada matica postane potpuno neplodna, one je zamenjuju drugom”…

Šta se događa kada se u košnicu pčelama silom i prevarom uvede nova matica u medonosnu naseobinu?... Moris Meterlink veli: ”…one nikad neće usmeriti žaoku na maticu, isto kao što ni matica nikad neće pustiti svoju žaoku na čoveka, životinju ili na običnu pčelu… matica će isukati (svoje kraljevsko oružje) samo da bi se borila sa sebi ravnom… pčele se trude da njena smrt izgleda kao prirodna… one ‘uklupčavaju’ stranu vladarku… opkoljavaju (je) svojim mnogobrojnim i isprepletanim telima… zarobljenica ne može više ni da se kreće… treba (24 sata ili samo jedan dan), sve dok u (živom klupku) ne umre od gladi ili ne bude ugušena”…

Pčele jako dobro poznaju svoju majku-maticu svoju vladarku i zato su joj do smrti odane, verne i privržene kćeri, i zato je uvesti ili zameniti maticu novom ubačenom jako teška rabota u pčelarstvu zaključuje Moris Meterlink… Pa, ipak matica tuđica se smesti u novu košnicu: ”… zatvori (se) u mali žičani kavez koji se okači da visi između dva rama sa saćem. Vrata kaveza su napravljena od voska i meda i radilice ih grickaju dok ih BES postepeno prolazi i tako oslobode zatvorenicu, koju često prime bez zlovolje”…

Šta se dalje zbiva u tami košnice: ”Njihova privrženost raste i opada, u zavisnosti od toga koliko od date matice zavisi budućnost društva… odanost se može čak preobratiti u razjarenost i mržnju ako njihova vladarka ne ispuni sve svoje obaveze prema apstraktnom božanstvu koje bismo mogli nazvati buduće društvo…”.

Moris Meterlink zaključuje: ”Svaka inteligencija je zbunjena i spora kada je primorana da izađe iz svog domena, uvek neznatnog, i kada se nađe suočena s događajima koje nije podstakla ona sama…”.

Čovek uspe da uhvati oteti roj, taj viseći roj sa neke grane, taj viseći grozd  i da ga srtrese u svoju košnicu, a kad sve to uspe, stanje je sledeće: ”Matica se oprostila od dnevne svetlosti, cvetnih čašica i slobode; radilice od ljubavi, od (4-5) godina života i od blaženstva majčinstva. Matičin mozak je potpuno smanjen u korist organa za reprodukciju, a kod radilica su ti isti organi atrofirali u korist njihove inteligencije… u toj majušnoj glavi (device radilice) rade VIJUGE najvećeg i najpronicljivijeg mozga košnice. To je, čak, posle čovekovog, najlepši, najsloženiji, najosetljiviji, najsavršeniji mozak u prirodi (mozak pčele čini 174-ti deo njene ukupne težine, a mozak mrava 296-ti deo)”…

Roj prvenac izgleda na kraju ovako: ”Postale su (radilice) pitome jer su srećne, a zašto su srećne ne može se znati; zato što ispunjavaju zakon… Roj će ostati tamo gde je pala matica”…

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

NAŠE KOMPOSTIRANJE 2024…

    Sve ono što smo odlagali od 2023 godine da bi se dalje razlagalo do buđenja ranog proleća 2024, načeto je kao naša sazrela kamara komposta nakon zime, a negde sredinom meseca februara 2024… I odmah je započelo nasipanje setvenih parcela, površina, naše rasturanje komposta, kako napolju svih setvenih boksova i parcela, tikvišta, bundevišta, itd., isto tako i unutar “Hirošime”… Do kraja marta skoro sav kompost se već potrošio, ugradio, a onda se započinje sa deponovanjem novih količina kroz čitavu 2024, jer ja imam samo jedno veće mesto za kompostiranje, a ove godine najviše moguće prošireno i obuhvaćeno da bude jedno mesto, jedan kutak za to (i naravno dodajemo tokom čitave zime, non-stop, vanglicu po vanglicu kućnog otpada od hrane, sve do proleća 2025, jer nemamo gde bacati svoj drgoceni otpad, mada i to sveže sa vrha može da se ugradi u krtole, posebno u krompir, u spoljašnji vrt, itd.)... Ima mnogo ideja i načina kad se nešto ovakvo radi, kao što je “pravljenj...

9 APRIL 2025…

    Jutros u “Hirošimi” berem svoj metarski luk praziluk… Koke su danas ponovo dale nula komada jaja (dakle druga naša nula u mesecu aprilu što se tiče nosivosti jaja)… Mama je prva primetila još jutros i mnogo me obradovala dakle uz onaj jesenas pobodeni štapić nikao je moj beli krin (a ja sam sumnjala da će uopšte nići) onako skupo plaćen, na oko neugledan, a zasađen 21 oktobra 2024… Samo još u najvećoj kamenoj kocki nisu nikle kane ali te sam pelcere prošle jeseni dobila gratis tako da mislim da će i to da uspe… Za sada samo posmatram po etapama i fazama porast našeg belog ljiljana te ako se pokaže dobro moram na jesen kupiti još krinova čak i žuti... Procvetala je i naša domaća jagorčevina u crvenoj-bordo boji mada meni to vuče na neku ciklama boju... Vreme je da avlija evo još malo pa polovina aprila dobije svoj prolećni izgled jer iz zime smo ipak izašli, zašto samo sedeti zarobljen u nekoj zimi, daleko joj svaka kuća,   a tolerisali smo i trpeli sve...

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...

17 APRIL 2025…

  Crvena salata u zoni drvare izgleda prekrasno... Danas je dakle dan kada treba da ispraznim svoje mini male rasadnike te da rasadim svo cveće koje sam iz svojih sakupljenih semenki uspešno odgajila čak i ove sezone sedme, u mnogo čemu jako preteške… I prvo se latim cveća nevena, one jedne uspele parcele u kojoj sam dobila svoje prekrasne sadnice… Prvo neven zasadim u “Hirošimi” između paradajza koji sam sadila sinoć, tj. juče... Kako izgledaju one biljke od juče još je teško išta reći, jer ne može ništa preko noći da se ispravi, niti pomeri, niti promeni, niti se čuda dešavaju preko noći na brzinu, ali biljkama je dato sve što im treba te sada one same uz pomoć sunca i ostalih faktora šta urade… U rasadniku gde je rastao neven ostavim pri vrhu najlona jednu liniju i tu će dakle rasti neven i cvetati i pevati i šaptati, te da ponovo prikupim semenke ionako se ne protežem u sadnji baš u svaki “nedostižni” kutak najlona, a volim kad u “Hirošimi” imam čak i cveća, kao d...