Pčele su rešene sa buđenjem novog proleća da stresu i
odbace “zimsku obamrlost”, a matica započinje polaganje jaja, već u prvim danima meseca februara… A već u
proleće sve je krcato medom, a svaki dan rodi se na hiljade novih pčela…
A šta rade trutovi, koji su nepažljivi, nespretni, nametljivi,
besramno lenji, užurbani, bučni, grubi, neuredni, proždrljvi, nezasiti i
ogromni?... Oni, a kako piše Moris Meterlink u svom delu “Život pčela” – “mile
po saću”… Radilice koje zakasne da se vrate sa paše na vreme u košnicu, noć
provode na letu košnice (na ulazu) i tu ih desetkuje hladnoća, jer nažalost izgubile
su mesto da budu smešetne negde iznutra svoga doma.
Stara matica uskoro mora da napusti svoju vladarsku naseobinu:
”Ona ne izdaje nikakva naređenja, i sama je potčinjena… Ona je majka naseobine i
jedini organ ljubavi u njoj”…
U košnici vlada “duh košnice”, a u čemu se tačno sve
ogleda i prepoznaje otelotvorenje tog duha, Moris Meterlink pojašnjava: ”… on u
korak prati moćne okolnosti, poput inteligentnog i okretnog roba, koji ume da
izvuče korist i iz najpogubnijih zapovesti svoga gospodara… taj duh raspolaže bogatstvom,
srećom, slobodom, životom čitave jedne krilate zajednice… on REGULIŠE broj rađanja
i nepogrešivo ga dovodi u sklad s brojem cvetova… On najavljuje matici njeno
svrgnuće ili neophodnost njenog odlaska, primorava je da donese na svet svoje
rivalke, koje potom podiže na kraljevski način i štiti ih od političke mržnje
njihove majke… on naređuje samim radilicama da pobiju čitavo vladarsko
potomstvo. Taj duh je mudar i štedjiv, ali nije škrt (matica izabira od 300-400
ljubavnika trutova samo jednog, a onda kad bude oplođena ona ravnodušno naređuje
‘njihov pokolj’)…
Duh košnice upravlja radom svake radilice… on
raspoređuje posao (dadilje, počasne dame, lepezarice, arhitektkinje, zidarke, voskarke,
skulptorke, sakupljačice, hemičarke, poklapačice, čistačice, grobarke, amazonke,
stražarice)”…
Šta radi svaka od ovih pčela radilica, Moris
Meterlink veli: dadilje “neguju larve i lutke”, počasne dame brinu se za maticu,
lepezarice lepezom svojih krila vetre košnicu, hlade je ili greju zavisno od potrebe
i “ubrzavaju isparavanje meda u kome ima previše vode”, arhitektkinje i
zidrake, voskarke i skulptorke grade saće, a sakupljačice sakupljaju nektar
koji postaje med, sakupljaju polen, propolis, a “sakupljaju vodu i so”, hemičarke
“održavaju med ubrizgavajući u njega svojom rilicom kapljicu mravlje kisleine”,
poklapačice “poklapaju ćelije u kojima
je med sazreo”, čistačice ili higijeničarke ”održavaju besprekornu čistoću”, a
grobarke “izabcuju leševe”, amazonke i stražarice “bdiju nad ulazom u košnicu”,
one su čuvarke i žaštitnice, tj. straža na letu (ulazu košnice)…
Šta je još otkrio Moris Meterlink o duhu košnice: ”…duh
košnice treba da odredi čas… (rojenja) – kada celo jedno stanovništvo… iznenada
prepušta sledećem naraštaju sva svoja bogatstva… i odlazi daleko da u neizvesnosti
i nemaštini (pa i opasnosti) potraži svoj novi dom”…
Rojenje pčela je “velika godišnja ŽRTVA geniju vrste”…
I šta se tada dešava?... Zapravo 60-70 hiljada pčela, od populacije koju čini
80-90 hiljada pčela, u određenom času napušta rodnu naseobinu, napušta košnicu i
kreće u svoju prvu emigraciju (mogu biti i druge i treće seobe, ali nisu
poželjene više od jedne), kreće u izgnanstvo, koje je mnogo pre isplanirano od
strane duha košnice, a pčele napuštaju svoju košnicu samo u onom času kada se
njihovo medonosno gnezdo nalazi u najvišem stanju ili u samom vrh svakog izobilja
i blagostanja, dakle bogatstva, kada je košnica velika voštana palata od čak
120 hiljada pčela, i kada sve ćelije kipte i vriju od novog meda… Pčela nikad ne
napušta košnicu niti se roj otima kada su njene zalihe niske i bedne,
potrošene…
Pčele imaju bočne oči i trostruko kiklopsko oko na
čelu, i zato možda bolje rezonuju od inteligentnijeg čoveka... Jaka košnica u
punom razvoju i pogonu ima oko 10 hiljada odaja, u kojima su položena jajašca,
ima 15-16 hiljada soba u kojima spavaju larve, ima 40 hiljada stanova gde žive
bele lutke o kojima se staraju i brinu dadilje kojih ima na hiljade, a ima 3,
4, 6 ili 12 zatvorenih palata i zabranjenih gradova u kojima se gaje mlade princeze
buduće matice…
I šta još ima košnica: ”U uspavanom gradu ostavljaju
trutove, među kojima će biti izabran matičin ljubavnik, ostavljaju veoma mlade
pčele koje se brinu o leglu, i nekoliko hiljada radilica… I održavaju moralnu
tradiciju košnice… svaka košnica ima svoj moral. Nailazimo na košnice pune
vrlina i druge, veoma iskvarene; neoprezan pčelar može iskvariti jednu zajednicu
pčela, podstaći je na krađu ili pljačku, navići je da osvaja tuđe i lenstvuje…
Dovoljno je da se pčeli pruži prilika da oseti… da je mnogo lakše uvući se kradom
u druge, loše čuvane neseobine, ili SILOM u one koje su preslabe da bi se odbranile…
I često je teško vratiti moral u jednu izopačenu košnicu”… Koliko li je
tek teže vratiti moral u jedno izopačeno društvo, razmislite intelignetnij
iljudi od pčele radilice, ali samo ne recite da je vaš nemoral zapravo
moral?...
Ko odlučje o rojenju?... Svakako o tome neće odlučivati
matica, već duh košnice... Matica videćemo
počesto ima ulogu u košnici koju imaju i naše vođe: ”… ostavljaju utisak da
zapovedaju, međutim, oni i sami slede naredbe… ne znamo ni na koji način duh košnice
saopštava svaku odluku masi”…
Šta rade pčele?... One kako piše Moris Meterlink
“pevaju odu matici, refrene izobilja, psalme bola… pčele se ne obaziru na buku
koju mi pravimo oko košnice… one znaju da se sporazumeju i usaglase, ponekad
zadivljujućom brzinom”…
Šta je još pouzdano utvrđeno oko migracije i egzodusa
pčela?... Moris Meterlink veli: ”… taj egzodus nije ni instinktivan, ni
neizbežan. To nije iseljavanje naslepo već… SVESNO ŽRTVOVANJE sadašnjeg naraštaja
u ime budućega (pčela je jedino živo inteligentno stvorenje koje najviše misli
o budćnosti (i zato čitalac duboko veruje da će pčele opstati mnogo duže od ljudi
na planeti; pčela ne živi za sadašnji isprazni i izvikani trenutak ili prolazno
trenutno zadovoljstvo)”… Matica dnevno može da položi od 2-3 hiljade jaja…
Sve završne pripreme oko odlaska ili polaska na put,
a prilikom otimanja roja, pripremiće pčele radilice: ”… svaka od njih snadbeva (se)
zalihom meda dovoljnom za (5-6) dana… snadbevaju se izvesnom količinom
propolisa… one vole da rade u skoro potpunoj TAMI”…
Šta sve pčele umeju?... Moris Meterlink kaže: ”… umeju da PREDVIDE
nedaće najopasnijeg dana u svom životu… Pčele iz različitih naseobina uopšte se
ne poznaju i nikada se međusobno ne pomažu… sve do poslednje, umreće od hladnoće
i gladi pokraj svoje nesrećne vladarke (matice-majke) radije nego da se vrate u
svoj rodni dom”…
Šta se još ovde zapitao Moris Meterlink: ”… da li smo mi, zatvoreni u
svoju ljudsku skučenost, tako dobre sudije duha?... Kuda oni idu?… Šta rade? Gde
im je centralno mesto i koji je cilj njihovog života? Poštuju li nekog
boga?”...
Te male crne tačkice ili pčele umiru za manje od 5
nedelja, posete 200-300 cvetova za samo jedan sat ili 60 minuta… Moris
Meterlink pita: ”… kakav je, dakle, cilj tog velikog cilja i kakva je misija tog
života koji se večno obnavlja?”… Pčela zna – BUDUĆNOST SAMO!...
Čemu nam sve pomažu pčele ako nije prekasno, Moris
Meterlink piše: ”… da se razume najintimniji glas srećnih sati u prirodi. Onome
ko ih je upoznao, ko ih je zavoleo, jedno leto bez pčela izgleda isto tako nesrećno
i nesavršeno kao bez ptica ili cveća”…
Šta sve ostavlja u košnici roj koji odlazi i koji se
otima prvi put?... Ostavlja 10 hiljada jaja, ostavlja 18 hiljada larvi, ostavlja
36 hiljada lutaka, ostavlja 7-8 hiljada princeza, tj. novih mladih matica…
Šta poseduje roj koji se otisnuo u emigraciju, Moris
Meterlink reče: ”… ne poseduju više ništa, poverljive su prema budućnosti; samo
da ih ne odvoje od njihove matice koja u sebi nosi tu budućnost – potčiniće se
svemu i nikoga neće povrediti”…
Dalje, a pre nego napuste košnicu stanje situacije izgleda
ovako: ”… kao da su pomahnitale, neprekidno se kreću u zbijenim, kompaktnim
krugovima… temperatura u košnici naglo raste… (Matica) izgubljena i unezverena
obleće oko uskomešale i bučne gomile koja se neprekdino vrti u krug… ROJENJE
uvek (se) odvija PROTIV VOLJE stare matice… Njoj je namenjen najčistiji med… Ako
je uklonimo iz košnice… ponekad je potrebno (2 ili 3) sata da do svih pčela dopre
vest… rad se skoro u potpunosti obustavlja… deo populacije besciljno luta u
potrazi za majkom… naseobina osiromašuje i ostaje pusta, a njene će
obeshrabrene stanovnice uskoro umreti od tuge i bede… Ali ako im vratimo njihovu
maticu pre nego što njen gubitak postane svršen i nepopravljiv… doček koji joj pripada
izvanredan je i dirljiv… Red se smesta uspostavlja, rad se nastavlja…”.
Odlazak roja i matice iz košnice ravan je
katastrofi, za one pčele koje su ostale, i zato im je potrebno što pre ubaciti
novu maticu…
Moris Meterlink piše i o drugim katasrofama: ”U svakoj
katastrofi… skoro uvek matica je spasena i čovek je nalazi živu ispod leševa
njenih vernih kćeri… nećete uspeti da im poljuljate veru u budućnost (sve dok
je matica živa)”…
Kome se zapravo najviše treba zadiviti ovde, pčeli
ili Pirodi, Moris Meterlink pojašnjava: ”Ako neko veruje da je nerazumno diviti
se pčelama, onda ćemo se diviti prirodi; uvek će doći trenutak kada nam više neće
moći biti oduzeto naše divljenje, a mi nećemo ništa izgubiti ako se povučemo i
čekamo”…
Šta pčele zapravo više ili najviše obožavaju i
održavaju, Moris Meterlink kaže: ”…
mogli bismo reći da pčele u svojoj matici mnogo više obožavaju beskonačnu budućnost
svoje vrste negoli maticu samu. Pčele NISU nimalo SAŽALJIVE, i kad se neka od
njih vrati… ozbiljno povređena… NEMILOSRDNO je izbacuju iz košnice…(u košnici
vlada policijski poredak) kada matica postane potpuno neplodna, one je
zamenjuju drugom”…
Šta se događa kada se u košnicu pčelama silom i prevarom
uvede nova matica u medonosnu naseobinu?... Moris Meterlink veli: ”…one nikad
neće usmeriti žaoku na maticu, isto kao što ni matica nikad neće pustiti svoju
žaoku na čoveka, životinju ili na običnu pčelu… matica će isukati (svoje
kraljevsko oružje) samo da bi se borila sa sebi ravnom… pčele se trude da njena
smrt izgleda kao prirodna… one ‘uklupčavaju’ stranu vladarku… opkoljavaju (je)
svojim mnogobrojnim i isprepletanim telima… zarobljenica ne može više ni da se
kreće… treba (24 sata ili samo jedan dan), sve dok u (živom klupku) ne umre od
gladi ili ne bude ugušena”…
Pčele jako dobro poznaju svoju majku-maticu svoju
vladarku i zato su joj do smrti odane, verne i privržene kćeri, i zato je uvesti
ili zameniti maticu novom ubačenom jako teška rabota u pčelarstvu zaključuje
Moris Meterlink… Pa, ipak matica tuđica se smesti u novu košnicu: ”… zatvori
(se) u mali žičani kavez koji se okači da visi između dva rama sa saćem. Vrata
kaveza su napravljena od voska i meda i radilice ih grickaju dok ih BES
postepeno prolazi i tako oslobode zatvorenicu, koju često prime bez zlovolje”…
Šta se dalje zbiva u tami košnice: ”Njihova
privrženost raste i opada, u zavisnosti od toga koliko od date matice zavisi budućnost
društva… odanost se može čak preobratiti u razjarenost i mržnju ako njihova
vladarka ne ispuni sve svoje obaveze prema apstraktnom božanstvu koje bismo
mogli nazvati buduće društvo…”.
Moris Meterlink zaključuje: ”Svaka inteligencija je
zbunjena i spora kada je primorana da izađe iz svog domena, uvek neznatnog, i
kada se nađe suočena s događajima koje nije podstakla ona sama…”.
Čovek uspe da uhvati oteti roj, taj viseći roj sa neke
grane, taj viseći grozd i da ga srtrese u
svoju košnicu, a kad sve to uspe, stanje je sledeće: ”Matica se oprostila od dnevne
svetlosti, cvetnih čašica i slobode; radilice od ljubavi, od (4-5) godina
života i od blaženstva majčinstva. Matičin mozak je potpuno smanjen u korist
organa za reprodukciju, a kod radilica su ti isti organi atrofirali u korist
njihove inteligencije… u toj majušnoj glavi (device radilice) rade VIJUGE
najvećeg i najpronicljivijeg mozga košnice. To je, čak, posle čovekovog, najlepši,
najsloženiji, najosetljiviji, najsavršeniji mozak u prirodi (mozak pčele čini
174-ti deo njene ukupne težine, a mozak mrava 296-ti deo)”…
Roj prvenac izgleda na kraju ovako: ”Postale su
(radilice) pitome jer su srećne, a zašto su srećne ne može se znati; zato što
ispunjavaju zakon… Roj će ostati tamo gde je pala matica”…
Коментари
Постави коментар