Kako izgleda košnica, a pošto iz nje ode roj, u
knjizi “Život pčela”, piše Moris Meterlink, šta biva “pošto (košnicu) napusti
2/3 potomstva”...
Dakle, ”… nesrećna naseobina izgleda kao telo koje je
izgubilo krv: umorna je, pusta, skoro mrtva… ostalo (je) nekoliko hiljada pčela
koje su, npokelebljive… usporene, ponovo (se) laćaju posla… osiguravaju zalihe
hrane… bdiju nad zalogom posla… osiguravaju zalihe hrane… bdiju nad zalogom budućnosti…
Posle nekoliko dana… pomaljaju se dva velika i ozbiljna crna oka iznad kojih su
antene… smesta dotrčavaju dadilje da pomognu mladoj pčelici da izađe iz svog
zatvora… nude joj prvi med u njenom životu koji tek počinje… odmah zna sve što
treba da zna (savršena od glave do pete)… kreće prema zatvorenim ćelijama i
počinje da maše krilašcima… da bi ona grejala svoje još uvek zatvorene
sestrice… Iz košnice izlazi tek (8) dana posle rođenja da obavi svoj prvi ‘let
prčišćenja’… Potom se vraća, čeka još nedelju dana i tada se priprema… njen prvi
izlazk u ulozi radilice (veštačko sunce, zabrinuto sunce)... vidi se da se boje
plavetnog ponora… I njihova nesigurna radost protkana je užasom… Šetaju po letu
košnice… vraćaju se (20-ak) puta… njihovih (13) hiljada očiju ispituju, upijaju
i pamte… Kako pčele pronalaze svoj dom… izuzetno retko (se) desi da zalutaju…
(imaju osećaj za pravac)… da sam više puta ustanovio da one uopšte ne obraćaju
pažnju na oblik i boju košnice… izvanredno detaljnom i preciznom zapažanju
znakova”…
No, pčelinji grad još nema svoju maticu-majku vladarku,
a samo posle 3 dana dolazi do izleganja male larve iz jajeta, koja će živeti svega
4-5 godina, mesto 6-7 nedelja... Moris Meterlink piše: ”Njen zadak će biti dva
puta duži, njena boja zlaćastija i svetlija, a njen žalac povijen… Njene oči će
posedovati (8-9) hiljada faceta, umesto (12-13) hiljada koliko ih poseduje oko
radilice. Mozak će joj biti sužen, ali jajnici će postati ogromni, a imaće i poseban organ, spermoteku (pčela je
neka vrsta hermafrodita)… Neće imati nijednu alatku potrebnu za radni život…
Neće je vući ni želja za suncem ni potreba za prostranstvom, i umreće ne
sletivši ni na jedan cvet. Provešće svoj život u tami i vrevi gomile… jedino
ona će upoznati ljubavni nemir…”
Posle samo jedne sedmice, a pošto je stara matica
napustila košnicu, mlade matice (lutke princeze) postepeno se rađaju: ”… mlada
matica… pomalja glavu i izlazi dopola… čuvarke koje su dotrčale pomažu (joj)… ona
izlazi sasvim i pravi svoje prve korake po saću… već posle (10-ak) minuta
nožice joj postaju sigurne… ona žurno krstari voštanim zidovima u potrazi za
svojim protivnicama…”.
Mlada matica počeće da se približava onom delu saća
u kome su smeštene kraljevske kolevke, a kad ona naiđe straža se skloni, kako
bi ona prošla i tada dolazi do sledećeg: ”… ona se ustremljuje na prvu čauru na
koju naiđe i počinje nogama i zubima… da kida vosak… gnevno rastrgne opnu…
ubada zatočenicu sve dok ova ne podlegne pod ubodima otrovnog oružja… Kasnije, kad
njihovu iscrpljenu maticu prođe bes, one same dovršavaju pokolj nevinih… ovo je
najstrašniji trenutak u košnici, jedini u kome radilice dopuštaju da razdor i smrt
zavladaju u njihovom domu”…
Ono što još ostaje da se obavi naziva se svadbeni
let, jer pčele će slabo matici ukazati poštovanje, sve dok ona ne bude oplođena…
Sudbina i budućnost pčela dakle najviše zavisi od svadbenog leta, a ostaje nam samo
da vidimo kada i kako se on dogodi... Moris Meterlink piše: ”… u prvih (20)
dana po svom rođenju (matica) treba da sretne mužjaka… (Ali ako) taj susret zakasni,
ona zauvek ostaje device-trtuša… iako devica, ona nije neplodna… (čak može) da
nosi jajašca kao da je oplođena, ali… izleći će se jedino trutovi…”.
Šta još nalazi Moris Meterlink u svojim
opservacijama: ”Triunguline su primarne larve jednog parazita svojstvenog
divljoj i usamljenoj pčeli koleti, koja svoje gnezdo gradi u podzemnim
hodnicima. One vrebaju pčelu na ulazu u te hodnike, i (3,4,5), a često i više
njih, zakače joj se za dlačice i nastanjuju na njenim leđima… ne sumnjajući da
je u njoj istovremeno zatvorila i smrt svog potomstva…”.
Ostalo je da poslušamo kako dolazi do oplodnje matice,
a o čemu Moris Meterlink piše ovako: ”… sparivanje se nikad ne dešava u košnici
i čovek nikad nije uspeo da oplodi zatvorenu maticu… ne prepoznaju maticu
(ljubavnici) niti je žele sve dok je ne vide kako lebdi zaronjena u beskrajno
plavetnilo… Svakog dana (od 11 do 15 sati)… kada je svetlost u punoj snazi…
njihova okićena horda žuri u potragu za nevestom… jer nju tada orkužuje (20-30)
plemena… praveći joj pratnju od (10) hiljada prosilaca, a… biće izabran jedan
jedini, za jedan jedinstveni poljubac, koji će trajati tek samo jedan minuti
koji će njega venčati sa smrću u isto vreme kad i sa srećom…”.
U najboljoj košnici može obitavati 400-500 trutova,
a košnica polagano i sigurno počinje da propada, samo onda kada se u njoj počne
povećavati broj mužjaka, tj. lenjih trutova... Trutovi, vidimo, nemaju ama baš
nikakav zadatak, niti imaju plen za kojim bi bilo vredno pojuriti. Trutovima se
donosi već gotova hrana, a život unutar tame košnice za njih se sastoji samo da
bi posrkali med sa saća i da bi košnicu zaprljali svojim izmetom. Trutovi sa
svake strane glave imaju 13 hiljda očiju, dok radilice imaju 6 hiljada. Pipci
trutova imaju 37 800 šupljina za mirisanje, dok radilice imaju samo 5 hiljada
šupljina…
Kako počinje svadbeni let matice, Moris Meterlink
pojašnjava: ”Započinje svoj let orkenuta unatraške… Dostiže tako visine i svetlosnu
zonu do kojih se ostale pčele, ni u jednom periodu svog života, neće
vinuti…Treba da dostigne usamljeno prostranstvo, gde ne lete ptice koje bi
mogle omesti tajnu spajanja… izabranik (trut)… hvata (maticu)… i uzlazna
spirala para zagrljenog u letu…”.
Pošto se obavi oplodnja matice, a od strane samo
jednog truta, njegov trbuh se odmah otvara, krila mu oslabe, klonu i on počinje
da se vrti te pada u bezdan i tako se trut žrtvuje za budućnost košnice… Sada
na scenu stupaju sestre pčele radilice: ”… sve radilice su kao pomahnitale i
jure (matici) u susret… (Novopečena nevesta) trenutno ima samo jednu brigu, a
to je da se što pre oslobodi nezgodnih uspomena na ženika koje joj ometaju
kretanje. Seda na leto (na ulaz i otvor košnice) i počinje brižljivo da čupa
nepotrebne organe… zadržaće samo, u svojoj spermoteci, semenu tečnost u kojoj
plivaju milioni spermatozoida koji će… izlaziti jedan pojedan… da ispuni, u
skrivenosti njenog tela, tajanstveno spajanje muškog i ženskog elementa iz koga
će se roditi radilice… ona obezbeđuje muški princip, a trut ženski. Dva dana
posle sparivanja, ona polaže svoja prva jajašca… obdarena dvostrukim polom… ona
započinje svoj istinski život, ne napušta više košnicu… a njena plodnost prestaje
tek kad joj se približi smrt”…
Ono što još nije odrađeno naziva se pokolj trutova,
a kako i kada do njega dolazi Moris
Meterlink piše: ”Posle oplodnje… radilice će… tolerisati još neko vreme napadno
i štetno prisustvo trutova… (koji) biraju najtopliji kutak košnice da bi u
njemu dremali do mile volje”… Ali, pčela nema strpljenje ono koje imaju ljudi,
pa čini sledeće: ”.. .mirne radilice se preobražavaju u sudije i dželate… Vojska
ogorčenih devica budi naglo iz sna te krupne besposličare (trutove)… Raspoloženje
u naseobini se promenilo… na svakog preneraženog truta nasrću (3-4) radilice,
deliteljke pravde… Ogromni, ali bez oružja, u nedostatku žaoke, oni i ne
pomišljaju da se brane… Prevrnuti na leđa, oni se koprcaju… Posle kratkog vremena,
izgledaju toliko jadni… jedni već podležu ranama”…
Život pčela u zimu jeste usporen, ali život pčela se
ni u zimu ne zaustavlja, pa tako od meseca oktobra, pa sve do aprila jedna košnica
u toku zime potroši 10-15 kilograma meda… Da li je vrsta pčela napredovala i da
li se išta promenilo u navici pčela i jesu li pčele uspele da evoluiraju?... Moris
Meterlink kaže: ”Prenesena u Australiju ili Kaliforniju, naša crna ili tamna pčela
u potpunosti menja svoje navike. Druge ili treće godine, pošto je ustanovila da
je leto sunčano i neprolazno, da cveća uvek ima, ona počinje da živi od danas
do sutra, zadovoljava se time da sakupi meda i polena samo koliko je dovoljno
za svakodnevnu potrošnju, i pošto su njena skorašnja iracionalna zapažanja
prevagnula nad njenim nasleđenim iskustvom, ona više ne pravi nikakve zimske
zalihe”…
Šta još na kraju knjige veli Moris Meterlink: ”Čovek
nikad ne treba lakomisleno da se prepusti istinama doba u kome živi… kada ne
možemo da saznamo istinu o nečemu, dobro je da prihvatimo pretpostavku koja se…
najubedljivije nameće razumu… izgledalo bi mudrije… jednostavno reći duboku i
pravu istinu, a to je da ne znamo… Tako smo stvoreni da nas ništa ne pomera
dalje niti podiže više od skokova naših zabluda”…
Do vremena Morisa Meterlinka znalo se za postojanje
4500 vrsta pčela, a kako se još procenjivalo u njegovo vreme nestalo bi čak 100
hijada biljnih vrsta sa lica zemlje da ih pčele ne posećuju i ne oprašuju.
Moris Meterlink nam još veli: ”… priznajmo još jednom da je naše NEZNANJE
duboko. Mi učimo da otvaramo oči”…
I šta još ne bi trebalo nikad da zaboravimo: ”… da
je… prirodnu selekciju domaće pčele već hiljadama godima OMETAO ČOVEK…
uzgajivač pčela je uvek radio PROTIVNO željama i koristima vrste. Najnaprednije
košnice su one koje puštaju samo jedan roj na početku leta… Čovek je… uvek
UNIŠTAVAO upravo te obazrive, bogate i prilagodljive košnice da bi se dokopao
njihovog blaga”…
I na kraju kraja čitanja knjige “Život pčela” Moris
Meterlink veli: ”Pčele ne znaju da li će one jesti med koji sakupljaju. Mi
takođe ne znamo ko će koristiti duhovnu
snagu koju unosimo u svemir”…
Коментари
Постави коментар