Пређи на главни садржај

24 NOVEMBAR 2024…




Jutros na Mratindan 2024 napolju beše vrlo jak i “opasan” mraz vele, ali meni moja “Hirošima “ svaki božji dan oko 10 sati pokaže neku lepšu, a drugačiju činjeničnu sliku...

Jutros u ”Hirošimi” jako toplo čak 8,3 u 10 sati 3 minuta (duplo toplije nego juče), a onda za koji minut već je izašlo na 9 stepeni u plusu pre pola 11…




Merač je pokazao da u “Hirošimi” tokom prethodne noći nije bilo prejakog, čak ni jakog mraza, još ništa tu nije zaledilo, a imam pune balone tečnosti na čuvanju, te još stoji dakle stara vrednost na meraču od onih minus 5...

Mama mi se odmah požalila da je jutros našla u KOKO ŠINJCU zaleđenu vodu u pojilici, ja je umirim,  te kažem da je to normalno za ovo doba godine, jer voda hoće da zaledi kažu na 0 stepeni, te ne treba još neki prejak minus, a znam da je u KOKO ŠINJCU baš toplo, s obzirom na tu sada hladniju, japadniju severniju stranu, tačnije severeoistočnu...




Koke uživaju i na mrazu, čitav dan vole biti napolju, a danas su dale jedno jaje, tačnije mama je uhvatila koja koka nosi za sada jedna jedina od 5 starih, i to nosi svaki drugi dan, već jedno desetak dana, jedna te ista naša najbolja koka nosilica, i zato po jedn dan preskače, a ona druga koka koja je počena početku novembra sa njom da nosi u paru jaje u istom gnezdu prestala je,  a ta situacija po 2 jajeta desila nam se u novembru 2024 svega 4 puta, a zadnji put 6 novembra...

U “Hirošimi” jutros berem rukolu, a berem je i kokama, mada uz rukolu sam im načupala ponovo one mlade iznikle pšenice iz spoljašnjeg vrta…




Onda sam se smrzla, po rukama i prstima baš izmrzla da su moje ruke dobile boju zrelog šipurka, dok sam obavila jednu malu propuštenu sitnicu…

Naime, dva velika bureta ostavljena su otkrivena, a cev je odavno pomerena te u njih više ne toči kišnicu, tako mora preko zime, ali ono malo što jeste bilo padavina pozadnilo je kišnicom burad te jutros u njima majka mi se žali sve zaledilo…

Onda sam po zimi morala to da zbrinem, a ruke su mi otpale od zime, stari najlon se u ostavi zaledio, jedva smo ga odvile, a prvo smo ispraznile burad te navukle preko parče najlona i sve pritisnule odsečenim kočićima i motkama od lešnika…






Mami sam to davno govorila da moramo tako sve uradti, te pokriti burad dok ne prođe zima, po onim baš toplim danima, a ona je rekla da može sve ostati i tako, ali nažalost nije bila u pravu, ali je i ona osetila smrznutost jutros, ali to nam je za nauku da sledeće jeseni sve uradimo po nekom divnom sunčanom danu. Pravi jutarnji mraz sa te severne, japadnije strane osetio se na rukama koje su utrnue od hladnoće...

No, danas u mom fokusu su one dve saksije zasađenog đumbira ili moj vrtlarski eksperiment od 11 oktobra 2024, a za manje od mesec i po dana slika iz dana u dan neverovatna...

Prvi iznikli đumbir, onaj u kome je samo jedan izdana dogurao je već u visinu mog radijatora u kupatilu, te sam pre neki dan prebacujući na radijator mokar peškir malo slomila na dva mesta đumbir, tako je bio nežan i krt...

Druga saksija sa nova 2 izdanka, koji su nešto kasnije izašli, pustila već prve listiće, a da ponovo ne bih zakačila taj đumbir koji se baš otima i dobro raste, premestim ga u moju toplu sobu, takođe blizu radijatora, ali i ukraj velikog prozora, gde imam mnogo sunca i svetlostika, jugoistočna strana, kad otvorim venecijanere, čak ima i kad ih iznutra zasenčim ili zatvorim, a dobijaju samo tu mnogo sunca koje danas pogotovo dosta sija...




Tačnije u kupatilu đumbir ima samo malo jaču toplotu, ali nema svetlosti u gromnoj količini kao kraj velikog svetlarnika, te se odlučujem da đumbir prenesem u svoju sobu, da bude zeleno tamnija biljka, a ne bledo zelena što govori da joj fali više svetlosti, na onaj bolji izvor svetlosti na jugoistočnu stran, a kad otopli odatle ga iznosim na terasu…

 I sada ću nastaviti posmatrati kako će dalje sve teći, a očekujem mnoštvo novih listića da se otvore, jer svi se naziru, i oseti se kako su svi već spremni za razlistavanje, a samo je pitanje ko će pustiti više listića, itd…

Najveći đumbir menja svoje geometrijske formacije te od trougla, prvo je postao kvadrat, o sada sve liči na nešto nalik trapezu...

Zalijem ga povremeno samo običnom vodom, nemam nikakva kupovna tečna đubriva, nisam tome sklona, ne gotivim hemijske produkte i preparate. Posađen je đumbir u živu šumsku zemlju bogatu humusom,  i zato treba u ovm pokusu na svoj način istrajati negde kraja jendog godišnjeg kruga, negde do jeseni 2025 kada planiram da sve izručim, rastresem, pretresem, i odgonetnem šta sam dakle dobila (očekujem svoj organski čist nezagađen đumbir), a onda ponovo da ga zasejem u jednu mnogo veću saksiju, dublju, čak 2-3 komada zajedno, ali prvo da u ova dva kupljena đumbira oko 110 dinara utroška, vidim šta ću sve naučiti i postići iz ove 2 manje zasađene saksije...

Itd…

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

    Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje… Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast... Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama... Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji   unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke s...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...