U narodnoj medicini ćuvarkuća je odavno zastupljena
kao lek i lekovita biljka, a koristi se bezbedno kako spolja, isto tako i
iznutra. Kažu da čuvarkuća odlično reguliše žuljeve i mnoge druge uboje, čaki ujede, a ukoliko iscedite svež
sok od čuvarkuće možete nakapati u svako ono uvo koje nekoga zaboli.
Ako se prisetite svoga detinjstva onda ste sigurno
na krovu jedne stare kuće mogli zapaziti tu čudesnu biljku kako raste iz
ćeramide (crepljike) ili iz kakvog lima, a onda kad vas iznenada zaboli kao
male nepodošljivo uvo, neki stariji bi prvo hteli da vam naberu te čudne biljke
sa krova i da vam nakapaju malo soka u uvo. Naravo, bilo je i dece koji su bežali
od toga kao da beže od kakva otrova (kao
recimo ja), a tada deca su bežala od ovih narodnih metoda lečenja kao da je to nešto
suludo i sumanuto, te su deca tada volela najviše da im se ukapaju kapi u uvo iz
apoteke one sa tri-ćetiri slova, u belo
plavoj kutiji, a tada bol brzo umine i prođe, verovatno od detinje sugestije,
čim se kap u uhu ugreje.
Mnogo prođe decenija, a pre nego čovek obrati pažnju
na ono što ga sve vreme okružuje, a lekovitim što se zove. Čuvarkuću takođe
zovu i drugim nekim imenima, pa se može
čuti da je reč o zečjem kupusu ili žednjaku. I zaista ovu lekovitu biljku uvek smo
viđali samo na nekim sablaznim šupama i straćarama punim paučine, svuda po skršenim
olucima i starim krovovima. Listovi čuvarkuće rastu u jako simetrično lepom
obliku rozete, a ima cvetove tamnije boje. Može čuvarkuća izrasti i do 50 centimetara,
a može se uzgajati u jednoj žardinjeri ili čak u manjoj saksiji, zavisno od
toga koliko imate prostora. Čuvarkuća procveta jedino u vreme letnjeg toplog
perioda.
Najčešće se koristi sveže isceđen sok ove biljke, a
listovi čuvarkuće mogu se previjati kao obloge na mesto gde se neko poseče, ili
ima kakav lišaj, ili ga ujede neki insekt u vreme letnje sezone. Svež sok od
čuvarkuće može se koristiti za ispiranje usta, i odlično može da se tako izleči
nekava upala sluzokože usne duplje.
Ovo je lekovita biljka, koja nije pomenuta u knjizi
kod Marije Treben (“Zdravlje iz Božje apoteke”), ali svakako jese biljka o
kojoj treba razmišljati, jer se često susreće svuda i tu nam je pred nosom…
U mom dvorištu, vrtu, sve je više saksija ili mesta
gde sam zasadila ili gde tek nameravam da zasadim čuvarkuću i na proleće 2025…
Коментари
Постави коментар