Пређи на главни садржај

KALENDAR NAŠIH VRTLARSKIH RADOVA u 2024-oj šestoj nam setvenoj godini…

 



 

Januar 2024: Nema radova u vrtu, u avliji, u dvorištu, u voćnjaku, u ružičnjaku, u “Hirošimi”, jer  čitav mesec traje praznična i odmarajuća atmosfera, ali se iz dana u dan radujemo sve više proleću što nam dolazi, pravimo spisak potrebnih ulaganja, za kupovinu repromaterijala, koje treba nabaviti sve do fabruara-marta i kupiti u svakoj novoj setvenoj sezoni, mogo kesica semena, gotove rasade, nešto cveća, po neku voćku o proleću ili jeseni, ali često dolazi do pomeranja planova, želja, pošto vrtlarstvo jeste jako skup hobi, zar ne. I tek krajem januara, negde već od Jovanjdana kad protutnje sve krsne slave i silni praznici, započinju prve male nabavke semena. A evo i mali delić kako smo počele naš januar 2024, mama i ja, ili šta smo sve od prvih semena kupile, a to su male porudžbine koje možete naručiti negde putem interneta, domaća organska semena, kako kažu, ako nas ne lažu, a sve stane u jedan koverat: tikvice žute, tikvice linda di Napoli, tikvice patišon, tikvica beogradska, tikvica zita, raštan (prvi put sejemo raštan), bundeva hokaido, bundeva zelena, bundeva bela, salata endevia, salata crvena, itd...







FEBRUAR 2024: Proleće se probudilo naglo, posve rano, toliko snažno i puno ludog optimizma, puno obećanja, puno ulaganja, mnogo rada, svega samo najboljeg, da ne postoji ono večito, a jedno veliko sušno ALI! I mi smo već sredinom meseca februara, napustile svoje “lenjstvovanje”, dokolice,  te prvo načele naš compost i počele sa njegovim rasturanjem. Onda je u isto vreme usledilo i prvo obavezno redovno ranoprolećno krečenje svih stabala našeg dvorišnog voća, ali i tovnih boksova. Krajem februara meseca imali smo najzahtevnije radove ove godine, a to je kao prvo bilo zameniti nakon 5 godina stari pocepan, pohaban najlon, te postaviti nov najlon u “Hirošimi”...








MART 2024: Mesec u kome se rastura compost, nanosi, kolicima i kofama razvozi, prosipa u sve setvene parcele, ali i mesec u kome počinje naša prva prolećna setva, pravljenje malih toplih leja unutra “Hirošime”, ili setva u čašice koje pokrivamo dok traju martovske hladnoće. Ove godine uklonili smo u avliji neka stara stabla, tačnije stabla koja su se izradila, izdahnula, potrošila, i tako oslobodili mesto za neke nove kaleme. Ovo je vreme kada bojam i novim farbama treba osvežiti neke drvene predmete poput baštenskih klupa, ili nečeg drugog u vrtu poput setvenih boksova, žardinjera napravljenih od guma, palete, itd. Ovog proleća 2024 uneto je u vrt mnogo novih boja. Ono što stigne od naše rane rasade poput kupusa ranog ditmar ili raštana već može da se rasađuje u danima koji uslede...










APRIL 2024: Uzgajamo svoju rasadu koliko možemo unutar “Hirošime” koja je mali botanički vrt, a ne samo povrće, već i cveće počinje da se seje kad više otopli. Najlepši prolećni mesec, jer stiže vreme kada se sadi mnogo povrća, najviše biljaka, kupuje se podgajena gotova rasada, krastavac, paradajz, paprike. I vreme otopljava, te sve je više radova, planova, ideja, ciljeva, te polagano počinje špica naših vrtlarskih radova, a u “Hirošimi” je prava slatka gužva, jer susretne se i naša rasada koju uzgajamo, sa već pridošlim biljkama koje hoće da se postave na svoje mesto. I tako pokušavamo u malo prostora od nepunih 80 metara kvadratnih, da postignemo sve ovo zajedno, ali za sve nađemo mesta. Razblažimo već prve količine u prethodnoj jeseni 2023 napravljenog tečnog đubriva od koprive, gavezi i smokvinog lista, koje prezimi u “Hirošimi”. I počinje zalivanje tek zasađenih biljaka tečnim gnojivom. Uporedo počinjemo sejati naš spoljašnji vrt iste površine kao i “Hirošima”, ono što nema mesta u “Hirošimi”, korenje, krtole, lukove, itd., a sve do jeseni što uspeva napolju, ali ne tako “dobro” kao u “Hirošimi” gde se dodaje dosta komposta, ali nažalost nemam nikad dovljno komposta da recimo jednom tako obilato i čitav spoljašnji vrt veličine kao i “Hirošima” obogatim kompostom (nemam još toliko organskog otpada i materijala, no i sa ovim mrvicama što dobijem postižem solidne rezultate svakako, ali neću još kazati magnifique!). No, spoljašnji vrt đubrim ove godine konjskim đubrivom, a od iduće godine 2025 čeka nas dosta našeg kokošijeg izmeta koji sada vredno skupljamo (od jeseni 2024 kako smo napravili novi KOKO ŠINJAC na otvorenom), a tu bacamo sav svoj pepeo od svih izgorelih drva u grejnoj sezoni, itd. Te, poboljšavamo i taj mali komadić zemlje koliko umemo, možemo, imamo. A čim posadimo rasadu i biljke sve dok je malo, udaramo mu kočiće, postavljamo konopac, onda zagledamo, pratimo, posmatramo, obilazimo, a kad primetimo vaškice prskamo koprivom ili čajem od bosiljka. Onda pristiže rasada našeg cevća, kupusa i mi vazda nešto rasađujemo, pokušavamo, radimo, sadimo, a sejemo i spoljašnje setvene boksove. Uporedo sa biljkama počinje i naša prva tura ili uzgoj tovnih pilića u tovnim boksovima. I svakog proleća (čak i jeseni) poželim da napravim nešto novo, još jednu malu setvenu ili cvetnu zonu, neku malu lejicu, žardinjericu, te tako od kamena pravim nove setvene površine i punim ih našim kompostom ako ga ima (mada ga brzo utrošim) ili šumskom zemljom, koju nalazim negde ukraj prirodnih puteva, a ovog proleća 2024 nastaje kamena elipsa ukraj česme. Počinjemo i tov ćurana, dakle sve ove godine kreće jako rano...











MAJ 2024: I dalje sadimo, rasađujemo, kosimo travu, kupujemo, dodajemo, stvaramo pravimo, maštamo, a onda počinje i prvo kuvanje naših domaći džemova, a trajaće tako do jeseni, a prvo krene džem od majske trešnje. Ubiraju se plodovi, voće, ako ništa šišamo svoj zeleniš, koga preko čitave godine zahvaljujući tome i zahvaljujući pakovanju u zamrzivače imamo preko čitave godine u izobilju, jer nema drugačijeg načina da se nešto sveže sačuva. I počinje prvo pristizanje krastavaca, a ostavljamo prve mlade liske za kuvanje sarmica...













JUN 2024: Mesec u kome nas obično čeka klanje prve ture tovnih pilića. Do juna sadnja u “Hirošim” se okončava, te ostaje još ono što usledi malo kasnije pridodati luka praziluka, a pristužu višnje, te se pakuju u zamrzivač, a kad ih bude viška kuvaju se džemovi, takođe i sokovi. Skupljamo osušene čahure ili cvetove cveća poput plavog maka, turskog karanfila, šeboja, i tako sakupljamo seme iz koga pravimo rasadu svoga cveća i naredne godine 2025. Jesenja setva belog luka iz 2023 stiže na iskopavanje i pakovanje u gajbice. Plodova stiže sve više. Iz spoljašnjeg vrta stiže i luk na vađenje, no ove 2024 sve je dolazilo malo preuranjeno, malo sve ubrzano, malo ranije,alije tako i odlazilo, naglo završavalo...


















JUL 2024: Još jedan predivan koloritan mesec u kome se dosta bere, te mnogo toga ostavlja u zalihe, prikuplja, troši, uživa, odmara, razmišlja, zaliva, kuva, a počinje borba sa sušama, sa podužim teškim stanjem bez kiše, sa sparnim vrelim vazduhom, itd. A imali smo svoju najtopliju “Hirošimu” ikada čak 49 polovinom avgusta 2024. Borba da se spasu biljke, mnogo zalivanja, da se dobije od svega zasejanog bar malo bolje nego gotovo ništa. I šeta se planinama, beru se lekovite trave, prave čajne mešavine, tincture, domaće masti ili lekovite kreme i masti, a vremena ima za sve, za dvorišni roštilj, za odlazak u ribolov, bar na jedan koncert, itd. Ovog leta napravljena je ljuljaška za odrasle u našem vrtu. Kuvaju se likeri, a koljemo ćurane. Počinje i sezona naših malih jednodnevnih izleta, obilazak, krstarenja, itd. Vreme kad se ima i mnogo gostiju...















AVGUST 2024: kuvaju se džemovi najpre od šljiva (kuvao se i od drenjka), pakuje sveže voće, beru razni plodovi, uživa u najvrelijem letu, u najzahtevnijem letu, ali se i dalje rvemo sa velikom sušom koja brzo sve guta, prži, te odnosi brzo sve, sve preseca naglo, te već koncem avgusta mnogo toga osetno nestaje, a naglo dolaze neke situacije koje smo navikli raditi o ranoj ili poznoj jeseni negde ne pre septembra ili oktobra, o Miholjskom letu. I počinjemo čistiti nikad ranije, a neke već završene kulture usred leta što nije tipično pre septembra ili oktobra činiti. Mesec u kome smo prvi put i pokradeni za velikih 400 evra u svojoj rođenoj kući. Krajem avgusta pravimo svoje tečno đubrivo za proleće 2025, od koprive, mesec dana ranije, jer smo ove 2024 godine mnogo ranije nabasale na dobru količinu koprive. Onda nam stižu drva za ogrev te i to treba posložiti, sve postići, uraditi, tome se posvetiti najmanje 10-15 dana. I onda kreće ulepšavanje već postojećih setvenih parcela, spoljašnji vrt ograđujemo crepom, a sve daske u “Hirošimi” zamenjujemo polovnim crepom, te i to dodatno dodaje radove neke nove, a rad sve proširuje kao vidike...















SEPTEMBAR 2024: Pakujemo drva. Onda sređujemo “Hirošimu”, čistimo od prolećne setve i pripremamo prostor za novu setvu, ali pre toga iznutra povadimo sve drvene daske i zamenimo ih polovnim crepom. Kuvamo džem od maline, pečemo paprike za zimu, i zatvaramo vatreni šporet na drva do proleća 2025. Jesen kao da jeste stigla te radimo sve te nekakve radove koji liče na radove strogo jesenje, a lišće opada iako je još leto kalendarski. I počinje setva jesenja, naša šesta sezona, prva sa otvorenim sistemom, bez presama, a pre toga nabavka semena. Sušimo čajeve, pravimo meleme, sabiramo šta smo imale u izobilju, a čega ne, šta je uspelo, a šta podbacilo, rasađujemo jagode, itd. Počinje jesenja setva i zasejavanje prvih čašica salate. Počinju veliki radovi na izgradnji KOKO ŠINJCA. I dosta toga moramo da iskrčimo pre nego se upustimo u zahtevne radove, a mnogo je grana koje treba iseći, složiti, reciklirati. Uporedo održavamo “Hirošimu”, zalivamo, kosimo…
















OKTOBAR 2024 gradimo čitav mesec KOKO ŠINJAC. Majka svake jeseni pred zimu rilja ašovom spoljašnji vrt kad dobro nakisne, a onda od tada do idućeg proleća tamo nasipamo suvo opalo lišem, pepeo, i pripremamo vrt da dobro izmrzne, da bi se zemlja posle lakše na proleće 2025 isitnila motikom i grabuljama prilikom setve. Mesec u kome sejemo grašak. Čistimo cvetne aleje ili zone. Rasađujemo naše čašice salate, pravim od izbačenog kamena iz “Hirošime” nove male kamene krugove oko nekih voćaka, koje ću na proleće 2025 napuniti kompostom te tu zasejati cveće, te mudrije koristiti vodu leti koje mnogo svima fali, te i biljka i voćka imaće isto jedno zalivanje i odraže će se dobro i bolje tako u simbiozi, a biće i mnogo lakše onome ko mora sve to da zaliva. Lišće opada, a setvene boksove, naša velika i mala tikvišta, napolju punimo preko već postojećeg komposta suvim lišćem da bi idućeg proleća 2025 ponovo na vrhu dadali manji sloj komposta, jer moram da ekonomišem, štedim, razvlačim to malo što imama, jer nikad nemam komposta koliko imam potreba, ideja, ciljeva, da ga razaspem i naspem baš posvuda. Sadimo lukovice lala, zumbula, šafrana, čak i kane, krin, za iduće proleće 2025. Pelcujemo svoje hortenzije. Napravimo nekoliko saksija nečega zasadivog, a ove jeseni čuvarkuće i kaktuse. Sređujemo ružičnjak, sečemo ruže na manju visinu i dosta dobijamo dvorišnog materijala za kompostiranje. Ove jeseni nastaje moja najlepša ulazna začinska lekovita setvena mala površina u “Hirošimi”...











NOVEMBAR 2024: Mesec u kome su svi vrtlarski radovi okončani, završeni, a tu je i povlačenje iz letnje kuhinjice, a ostaje još nešto malo, sitno – malo grabiti lišće po dvorišu, očistiti propale hrizanteme, ponekad malo zaliti biljke u “Hirošimi”, a počinju hladnoće i mrazevi te je i poslova napolju sve maje. Kompostna kamara je prepuna do vrha, ali će sagoreti do marta-aprila 2025 prilično, smanjiti se, sazreti, i dobro će joj doći novembarske kiše i aranđelovdanski otopljeni sneg da se compost napije vlage i bolje istruli. Počinjemo da mesimo slavske i druge praznične kolačiće, a završavamo još po neku malu sitnicu na KOKO ŠINJCU. Dobijam sve više vremena, za čitanje, za pisanje, za planiranej, za razmišljanje, za nove strategije, borbe, prostor za odmor, rasterećenje, razlog za veliki ponos šta smo samo u 2024 napravili, preživeli, kako opstali, ideju za neke druge nove stvari i stratešku bolju pripremu za sedmu setvenu prolećnu sezonu 2025…

DECEMBAR 2024: O njemu dakle jedino ovde govorim unapred, malo proričem, malo nagađam, ali i pogađam, biće u znaku samo praznika, radosti, dosada, planova za početak proleća 2025 koje se sve više i nestrpljivije čeka, ali i malo usporava vreme, da se naše vredne ruke odmore, kosti zgreju, odmore, te ponovo, ni iz ničega, iz početka, od nule, a najdalje u martu 2025 zavrteti svoj novi točak sreće sedme setvene 2025. I tako iz godine u godinu, radimo da se nešto vazda poboljša, novo dozna, usavrši, ulepša, itd...

 

 

 

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

    Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje… Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast... Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama... Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji   unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke s...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...