Пређи на главни садржај

VICTOR SCHAUBERGER – ŽIVIMO LI PREMA MUDROSTIMA PRIRODE?…

 



 

Austrijanac Victor Schauberger (1885-1958) bio je filozof, prirodnjak, inženjer šumarstva, pronalazač, eksperimentator i neko ko je pionir u primeni biomimikrije. Ono što je od svih nas unapred zatražio, a još od svog doba, bilo je da što bolje upoznamo svoj svet prirode i okoline, okruženje, valjda po istoj onoj logici po kojoj upoznajemo i sami sebe. Sve te zahvalnosti povratku prirodi, ali na pravi, a ne na eksploatatorski način danas i odvajkada dugujemo ogromnim delom samom Victoru Schaubergeru, koji je svojom intuicijom i metodom samoposmatranja naučio tako mnogo o svim efektima i procesima koji se odvijaju unutar vode. I zato ga nazivaju još i šamanom i onim koji je putem posmatranja znao šta treba naučiti od divljih i nezagađenih predela Alpa kojima je bio okružen.

Učeći nas kako se sve posmatra piroda, ostavio nam je do danas geslo koje kaže: ”Posmatraj i kopiraj prirodu”. Koliko smo odmakli danas u tom svom samoposmatranju i imitacijama? I kao je moguće da smo došli na sami prag ili rub, ivicu nikad većih prirodnih, ali i svih drugih civilizacijskih katastrofa, propasti, kataklizme?...

Kada je trebalo po očevoj želji i nagovoru da pođe na Šumarski fakultet kategorično je odbio kazavši kako ne želi da izgubi dar svoje razvijene intucije, jer nije želeo da postane kao jedan od ondašnjih akademika tako uobražen i arogantan ili nadut od zvanja više nego od znaja, a nije mu bilo ni potrebno da ga neko proglasi ekspertom dotične neke oblasti. Imao je vizionar Victor Schauberger previše dara, posebno dara i talenta za inženjerske osposobljenosti i talente. Bavio se dakle razvijanjem i unapređivanjem ekološke tehnologije, a njegova najveća strast bila su otkrića vezana za vodu, kao i samo istraživanje vode. Nešto slično posle radio je i čuveni dr Masuro Emoto (1943-2014) iz Japana, koji je pokazao koliko voda ima moć i snagu pamćenja, te treba voditi računa kakve poruke puštamo u vodu koju pijemo…

Još u ono vreme, a dakle u prvoj polovini XX veka između dva velika svetska rata upozoravao je Victor Schauberger na mnoge destruktivne i loše izvore energije, koji postaju pretnja čovečanstvu i prirodi njegovoj. I tada je počeo govoriti o postojanju čak dva glavna izvora energije, s tim što je jedan vodio unapređivanju, a drugi je pretio da našteti životu…

Victor Schauberger je proučavao prirodu u svoj njenoj celovitosti, a to znači da je svaki njegov pristup samoj prirodi bio holistički, sveobuhvatan, celovit. Kazao je da u prirodi postoje dva načina kretanja. Prvi je spoljašnji i taj šireći tok koristio se za razbijanje, a drugi je spiralni tok i on ide ka unutra, a njega priroda koristi za izgrađivanje i energiju. I dok prvi tok proizvodi energiju, on je ipak jako destruktivan po životnu sredinu…

Victor Schauberger još upozoravao da ukoliko čovek, ali i čitav ljudski rod, dakle čovečanstvo prezre sve same prirodne puteve, onda će ga to odvesti i dovesti na sam prag, rub, ivicu ekoloških katastrofa i uništenja, kataklizmi. Verovatno na tom pragu ili rubu već poodavno samo stojimo i ćutimo hipnotisani. Na krajnji ishod energetskih procesa itekako utiču i najmanje promene u temperaturi, govorio je Victor Schauberger. I zato je potrebno da dolazi do sve veće ravnoteže između sila privlačenja i odbijanja, a unutar polarizovanh čestica atoma, i to je ono što Victor Schauberger opisuje kao motor sagorevanja. Imao je mnoge vizije i poglede unapred, ispred svog vremena, a u jednoj je kazao da svako ono čovečanstvo koje bude radilo unutar okvira zakona prirode, biće dakle čovečanstvo koje će preživeti, jer ukoliko se ikad izađe izva prirodnog okvira i toka, onda se iznova mora pronalaziti i tražiti put, a otrkiće jednog takvog puta samo dalje znači da se još može opstati i nekako preživeti. Izvan prirodnog puta, toka i okvira neće biti moguć opstanak, a dakle ni život...

Victor Schauberger rodio se 30 juna 1855 godine (mada na srpskoj stranici Wikipedie stoji da je u pitanju 30 jul!). Završio je gimnaziju u Lincu, gde će umreti 25 septembra 1958 godine, odmah po povratku iz Teksasa. Bio je jedno vreme šumar i mnogo je brinuo o zdravlju netaknitih šuma Austrije. Pošto je odbio da se povinuje očevoj želji i nije otišao na studiranje šumarstva, ne želeći da otupi svoju intuiciju napamet učeći mnoge i mnoge suvoparne moderne teorije, on se odlučio da sam uči od svog najboljeg i najvećeg Učitelja Prirode, i da pažljivim posmatranjem, a putem svoje intuicije, marljivo sve izuči opsežnim posmatranjem mnogih prirodnih pojava i drugih fenomena...

Godine 1911 zapošljava se najpre kod princa Adolfa zu Schaumberga-Lippea i postaje nadzornik ili čuvar njegovih bogatih šuma. Zatim je otišao u Prvi svetski rat od 1914-18 godine i tu bio ranjen. Posle rata vratio se ponovo u službu kod kneza, koji je posle kolapsa, a nakon Prvog svetskog rata počeo nekontrolisano da seče svoju šumu, kako bi nadomestio sve svoje finansijske poteškoće. Godine 1922 princ je raspisao i nagradno takmičenje tražeći čiji će se to način transporta trupaca pokazati kao manje rasipan i oštećen. Victor Schauberger je tada razvio svoj genijalni sistem transporta iskoristivši kretanje vodene zmije (primena biomimikrije) i osvaja nagradu. Ali, od tada na njega su ljuti mnogi inženjeri, i to oni koji zastupaju samo konvencionalne metode, a neprijateljski su prema njemu raspoloženi i mnogi akademski naučnici ili ti eksperti, jer su njegove ideje po njima uvek bile samo pseudonaučne ili nekonvencionalne. Tvrdio je da su vazduhoplovni i pomorski inženjeri pogrešno dizajnirali propelere, i kazao kako tu nije sve na svom mestu (jedan od lošijih primera primenjene biomimikrije)…

Godine 1928 zalužan je Victor Schauberger i za izgradnju nekoliko flotacionih postrojenja, ali ne samo u rodnoj Austriji, već i u Jugoslaviji i Bugarskoj. Govorio je zašto je važno u poljoprivredi koristiti bakarni alata i plugove, jer je to topao materijal, te on utiče da vegetacija bude što jača, a time se poboljšava samo zemljište, prinosi useva su veći, dok svi drugi,  a gvozdeni alati i alatke dovode do sve manje produktivnosti zemljišta i tla…

Godine 1933 objavio je knjigu pod nazivom “Naš besmisleni trud – Izvor svetske krize”, gde je počeo sa kritikama savremene naučne ideje i tehnologije. Dakle, Victor Schauberger je još pre Drugog svetskog rata predvideo ili tačno unapred video kako će sve doći do kolapsa ove naše velike civilizacije i njenog progresa, jer nas je upozorio koliko sve ona ume i može da bude nabusita, arogantna i destruktivna, razarajuća, uništiteljska, pošto joj je glavno, primarno izgleda bilo da samo kontroliše i eksploatiše prirodu i njene resurse, jer nije imala dovoljno sluha da bolje shvati i razume kako je u toj istoj prirodi sav živi svet uzajamno dobro povezan i sve zavisi jedno od drugoga, a u tom neprekinutom lancu kruženja materije i energije koji ničim ne sme biti povređen, prekinut ili oštećen, a kamo li totalno uništen...

Victor Schauberger radio je na razvijanju i unapređivanju uređaja i strojeva, dakle mašina pomoću kojih će biti moguće iskorišćavati prirodne energije ili energije same prirode, ali bez uticaja nekih spoljašnjih izvora energije. On je zaprvao još tada poželeo da oslobodi čitav svet i čovečanstvo iz kandži ropstva i okova centralizma i zamki rasipničkih izvora energije, obezbeđivanjem domaćih turbina i uređaja za klimatizaciju životne sredine i vode…

Živeći u vreme 30-ih godine XX veka, nije mogao, a da ne privuče pažnju nacista, posebno samog Hitlera koji je dobro bio upoznat sa svim njegovim istraživačkim radovima. Morao je da razvije neke moćne turbine za korist i potrebe Trećeg Rajha, i tada je znao da se za sve to koristi radna snaga iz koncentracionih logora. To je naravno mrzeo, ali nije mogao da im se odupre, jer su mu zapretili životom. Još 1934 godine sastao se sa Hitlerom i tada su razgovarali o principima poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. I prvo je odbio da radi za Treći Rajh, ali su mu onda kazali ukoliko to ne prihvati biće obešen. I tako je dakle nateran ili pod pritiskom prinuđen da se prihvati posla. Godine 1941 prinudno je zatvoren u mentalnu bolnicu i stavljen pod veliki nadzor SS-a, a sve to mogao je da zahvali intrigama koje su oko njega plela gospoda iz Bečkog udruženja inženjera…

Nije prošao mnogo bolje ni sa Amerikancima, a oni su ga skupo koštali života. Posebno nije dobro prošao sa njihovim špijunima i  obaveštajcima, lovcima na “nacističke” naučnike, koji su već 1945 godine odmah zaplenili sve njegove istraživačke radove, a onda su ga navodno najljubaznije moguće pozvali te 1958 godine da dođe na tobožnju saradnju. Naivno je tada poverovao da su njihove namere dobre, a tamo je već shvatio da mu ti isti Amerikanci ne mogu nikad biti partneri, a na tako važnim projektima kao što je unapređivanje njegovog istraživačkog programa. Otkrio je tada poražavajuće da Amerikanci samo žele da oduzmu njegove patente, nacrte i ideje, ratne mašine, intelektualnu svojinu, sve isto ono što su uradili svim velikim naučnicima, posebno Nikoli Tesli. I tako je prisiljen da potpiše te da im ustupi svoje delo, a kad im je pokloni to svoje pravo na svoje sve izume, patente, oni su ga pustili da tako slomljen i utučen ode svojoj kući. A došavši svojoj kući tako osiromašen i devalviran, opljačkan, umro je u roku od 5 dana vidno razočaran, slomljenog srca. Poseta Teksasu razvršila se velikim sporom sa domaćinima, i tako je bio primoran još jednom u životu da se svojeručno odrekne svoje celokupne, a posle rata zaplenjene dokumentacije i da sve postane svojina SAD-a...

Sin Victora Schaubergera Valter postao je fizičar, i on je osnovao “PKS” ili ”Pitagorin sistemski institut Kepler”, koji je pratio matematičke zakone, posebno svetu nauku geometriju, i fiziku samog Keplera. Richard St Barbe Baker inače stari Victorov prijatelj i pionir u pošumljavanju šuma, pokušao je da dovede njegovog sina Valtera u Britaniju da ispriča o istraživačkom radu svoga oca. Ali su sve te ideje odbačene kao neprikladne za konvencionalnu fiziku...

Olof Alexandersson kada je čuo za postojanje “PKS”-a u Švedskoj je objavio knjigu 1976 godine pod nazivom “Živa voda”. Porodica škotoskog porekla Coats, najpre John Coats inače međunarodni predsednik Teozofskog društva, a onda i njegova supruga Betsan Coats zainteresovana za mnoga pitanja iz oblasti ekologije, upoznali su 1977 godine Valtera i tada započinje projekat prevođena dela Victora Schaubergera. Tada je Betsan upoznala svoga sina Callum-a sa Valterom, i u narednih 17 godina prevođeni su ovi plodni spisi, a zadnja od 5 knjiga objavljenja je 2000 godine. Zbog one saradnje sa nacistima Victor Schauberger dugo ostaje nepoželjna osoba (persona non grata) i tako tek krajem 1980 godine njegove ideje počinju da se šire više i u zemljama nemačkog govornog područja. Godine 1996 objavljenja je knjiga “Žive energije”...

Victor Schauberger upozorava da ukoliko budemo loše postupali sa vodom (rekama, morima, okeanima, itd.) biće to glavni uzrok svih naših propadanja, posebno propadanje kulture i civilizacije, a tako ćemo zapasti i u sve veće probleme sve lošijih i sve većih zdravstvenih problema. Govorio je da je život nalik jednoj velikoj drami, ali u toj drami života svi živi organizmi dakle imaju svoje uloge, a zapravo svaka živa ćelija i svi molekuli vode mogu da zazvuče tu kao muzičke note, i tek tada u tom zajedništvu sve postaje samo muzika života. Mada samo poneka ta ista muzika može biti i puna nesklada, ali generalno gledajući ta muzika jeste ipak harmonična, skladna, a nju izvodi jedna jako složena i prirodna orkestarska kreativnost...

Ukoliko dođe do oglušivanja, bojazan je da će naša civilizacija i kultura doživeti svoj slom ili krah, te tako i svoj konačni ili totalni kraj. Kroz taj slom mora se dakle proći, a kako bi dalje mogli još više da cenimo samo vođstvo i svu ovu pionirsku i lidersku pronicljivost koju nam je dao Victor Schauberger, a dao nam je svojim istraživačkim radom. Mi danas živimo svoj veliki razvod i razlaz od prirode, a cena svakog razvoda i udaljavanja jeste jedan užasan i posebno težak dalji ishod. Naša Majka Zemlja ili boginja Geja postala je žrtva nikad veće bahatosti i vandalizma, pohlepe, te tako danas prirodu skoro u svemu pogađaju mnogi i mnogi disbalansi, tj. poremećenosti, neravnoteže, a sve je to previsoka cena koja se plaća posle onolikih eksploatatorskih izmučavanja i iscrpljivanja, pa su i mnogi resursi skoro na ivici, te nema više šta da se eksploatiše kao recimo pre 100 ili više godina. Potrošili smo svoje važne resurse, prirodna bogatstva, pa ipak čovečanstvo mora uzeti sve u svoje ruke, te opet kao nekada u neka mnogo zlatnija vremena dobro zaigrati svoju važnu ulogu, gde će svaki čovek postati čuvar prirode, čuvar zemlje, čuvar zemljišta tla, čuvar voda, čuvar slivova, čuvar tokova, jer jedino tako može doći do nekih većih ili velikih promena, a najpre promena naših pogrešnih stavova. Zar nismo, a kako se sve više primećuje kao društvo i čovečanstvo podbacili žestoko, jer nikad nismo postali previše zreli, ni sazreli, ni omudrali da bi preuzeli sve svoje obaveze i odgovornosti, a posebno nismo zreli za sve ono što nam je Victor Schauberger ostavio kao svoje energetske uređaje, jer nismo iskoristili priliku da se uskladimo, izbalansiramo i povodimo prema modelu same mudrosti prirode...

Victor Schauberger kazao je: ”Jednostavno treba razmišljati za 180 stepeni u suprotnom smeru”. Njegov najveći učitelj bila je rpiroda, a na “YouTube” kanalu se može naći istoimeni film sa engleskim titlom pod nazivom “Priroda je moj učitelj – vizija Victora Schaubergera” u trajanju oko 40-ak minuta. Ostaće zapamćen kao veliki čuvar planete Zemlje, i onaj koji je znao da više nije primarno pitanje - da li je nauka nekad pogrešila, već je osnovno pitanje sada: koliko nauka i dan danas greši. Njegov jedini učitelj bila je priroda, a najvažniji izvori samo one prirodne slobodne energije koje ništa ne zagađuju ovde. Govorio je da života nema ukoliko izostane pokreta i kretanja i toka, a spirala je planetarni osnovni pokret, a tako se spiralno kreće i voda i krv u čoveku, te život na zemlji zavisi od čistote vode, kao što i život čoveka zavisi od čistote njegove krvi. Godine 1930 radio je na mašini za prečišćavanje vode. Pored Amerikanaca za njegov rad bili su jako zainteresovani i Rusi. Vrativši se iz Amerike, a na 5 dana pred svoju smrt, kazao je Victor Schauberger slomljenog srca: “Uzeli su sve od mene, sve, tako da više ne posedujem čak ni svoje sopstvo”. Jedini naš put i opstanak i preživljavanje jeste samo povratak prirodi...

 

Izvori: ”www.schauberger.co.uk; "pks.or.at"; “Wikipedia”;

 

 

 

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

    Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje… Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast... Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama... Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji   unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...

17 APRIL 2025…

  Crvena salata u zoni drvare izgleda prekrasno... Danas je dakle dan kada treba da ispraznim svoje mini male rasadnike te da rasadim svo cveće koje sam iz svojih sakupljenih semenki uspešno odgajila čak i ove sezone sedme, u mnogo čemu jako preteške… I prvo se latim cveća nevena, one jedne uspele parcele u kojoj sam dobila svoje prekrasne sadnice… Prvo neven zasadim u “Hirošimi” između paradajza koji sam sadila sinoć, tj. juče... Kako izgledaju one biljke od juče još je teško išta reći, jer ne može ništa preko noći da se ispravi, niti pomeri, niti promeni, niti se čuda dešavaju preko noći na brzinu, ali biljkama je dato sve što im treba te sada one same uz pomoć sunca i ostalih faktora šta urade… U rasadniku gde je rastao neven ostavim pri vrhu najlona jednu liniju i tu će dakle rasti neven i cvetati i pevati i šaptati, te da ponovo prikupim semenke ionako se ne protežem u sadnji baš u svaki “nedostižni” kutak najlona, a volim kad u “Hirošimi” imam čak i cveća, kao d...