Za današnju skromnu kupovinu semena otišlo je ukupno
1530 dinara, a ostalo je još par “sitnica” da dokupim kad budem mogla, ili
stigla...
Dakle, danas je kupljena boranija zelena i boranija
šarena, a spetljala sam se u toj žurbi jutarnjoj te nisam uspela da kupim žutu boraniju
iako sam tu kesicu negde izdvojila sa strane da priključim već kupljenom i tek kad
sam došla kući vidim da mi to fali u kesi…
Ljubičasti luk nisam kupila jer je onaj u ponudi sitan
i truo dakle lošeg kvaliteta, a kupila sam 2 kg ili samo 2 džaka crnog luka po 320
dinara i to je 640…
Boranija zelena košta 250 dinara, a šarena 190 dinara, a za dve kesice bundeva otišlo je 400 din! Bela domaća bundeva po 100 dinara, a nektar 3 puta skuplja čak 300 dinara – nažalost nisam gledala cenu jer da jesam to videla još tamo u prodavnici ne bih kupila ovo seme papreno…
I kupim jednu kesicu od 50 dinara da posejem svoje
neprskane lubenice. I to je sve malo stalo u tako mnogo novca, bezvrednog
novca, da ne kažem da je jutros popravka moga zuba jutros mami iz novčanika izbila
3 hiljade dinara, a plus mamino nadodavanje 2 zuba na proteze izbilo je još 3
hiljade dinara na nisku njenu penziju, tako da izgubimo 6 i po hiljada dinara
očas posla, a gde je kupovina redovne mesečne terapije lekova za visoke tenzije
i masnoće (pune kese lekova), silni nalzi koje treba izvaditi privatno,
popravke i vađenje zuba, itd., a tek ima i drugih vansetvenih dakle
zdravstvenih a mnogo prečih stvari, te ću zato umesto 2 kg ljubičastog luka
pokušati da priuštim ako mogu bar 1 kg ljubičastog luka, itd., itd…
Raspitala sam se malo te za džak krompira treba izdvojiti
oko 1250 dinara ali to još neću moći kupovati, a inače i to živim ljudima treba sve
priuštiti za setvu naravno ako se ima, ako se može, ako se stigne jer imamo
ovog proleća mnogo veći prioritet od moje male dosadne setve, ali posejaću ja
sve što već imam na lageru svom (o rasadi kupovnoj smem li maštati! Ove 2025),
a negde u međuvremnu i sve ću postići ma koliko moje druge obaveze bile teške i
ogromne naporne a možda baš zato iz svega ovog teškog i mučnog ispadne nikad
bolje naše povrće i godina cela setvena 2025, naša sedma...
Ne znam kako ali upravo danas se sve ponovo
pokrenulo sve što sam mislila da je prekinuto, da zastaje, sve zbog čega se ulenjilo
i odustalo te sam jedva ugrabila to malo nasušnog vremena (a ni sat i po mi nije
za setvu trebalo) da posejem sve onako kako lunarni kalendar predviđa a 2 dana
pred uštap...
Sada je naša ili moja “Hirošima” mali rasadnik jer
mnogo semenki je danas bačeno te da vidimo šta će za mesec dana da mi tu lepo
izraste, izgruva. Prethodni mese dana pokazao je šta raste, a šta čami, a šta
još ne kreće...
Posejala sam dakle jednu kesicu špargle da vidim
mogu li ja to čudo dobiti za sađenje iz kesice od 50 dinara, zatim kesicu žalfije,
kesicu nane, kesicu petunija, kesicu žute mini kadife da napravim našu rasadu i
tako uštedim...
Onda sam posejala 1 kesicu paradajza volovsko srce i
2 kesice paradajza čerija, a za naša srca treba baš dosta paradajza sve do
jeseni…
Zatim sejem moje seme i setim se u tom zapetljanom i
dinamičnom danu da imam u letnjoj kuhinjici na polici zdelicu sakupljenih
semenki čili papričica te u 3 saksije zasejem sve te semenke te da vidmo kako
će se sve otrgnuti i šta će mi izrasti tu vredno pikovanja i daljeg uzgoja...
Krastavce danas nisam kupila, ali imam nameru da
dokupim bar još 2 kesice za aprilsku najverovatnije direktnu setvu, a danas od
3 već kupljene kesice zasejem tek 2 kesice te u burad ih složim na toplu i zagrejanu
balegu (koja vrca od crvenih glista) te posejem sorte dve delikates i krastavac
darina...
Paradajz, čili papričice i krastavce jedino držim
pokriveno najlonom, dok ne prođu te neke martovske oniže hladne oscilacije, a otkrivaću
ih kad bude toplo, a za sada nema potrebe jer treba sve da isklija u toploti…
Krastavcima darina zasejem i jedno treće prazno bure
a biće tu ušuškano dakle imam zasejana 3 burenceta krastavaca...
Ostao je krastavac sorte sunčani potok da se zaseje
u aprilu...
Zasejane su 2 kesice peršuna lišćara na jednoj oslobođenoj
maloj teritoriji koja je bila jesenas pod crnim lukom, dakle začine sejem sada
malo dalje od začinskih boksova kraj ulaza jer tamo je sve već zasejano,
“okupirano”, ane treba nikad da čekam da
se išta oslobodi dugačko mučno, te pronalazim nove slobodne teritorije…
Sejem u dva navrata danas sve – malo ispred ručka i
malo posle ručka a između toga slede dve šetnje rečnom obalom, gde sam videla
mnogo bumbara baš su bili aktini i bučni, vidim jednu crnu vevericu koja je ponovo
na drvetu izvodila svoje akrobacije, veštine okačivši se naopako. A čula sam
pesmu detlića kljucača…
U svom dvorištu sam u cveću videla samo jednu pčelu...
Šeboj u avliji uskoro će da procveta…
Donela sam trud sa jedne žalosne vrbe te vrba žalosna
sada može lepo da živi bez svog tereta ili parazita a trud će meni da bude neka
vrsta sculpture u “Hirošimi”. A otkinuta je udarcem čekića ali se malo prepolovilo
sve pošto svaki trud jeste tako jak...
Koke su bile vredne i danas nam darivale čak 5
komada jaja...
Nisam mogla a da ne napravim prvu prolećnu ikebanu
te donesem taj dašak proleća u svoju divnu avliju na dobro staro naše mesto ispod
majske trešnje...
Nakopali smo punu kesu po strmim obalama jagorčevine
i sadnjom sam napunila 3 mala kamena kruga...
Našla sam nešto što liči na divlji zumbul (mislim da
to jeste) i zasadila u mali kameni krug oko crnog našeg duda...
Najlepše danas u avliji jeste već prvi cvet ili prvi
behar u našoj avliji a to jeste cvet kajsije, a uskoro će na toj maloj voćkici biti
još cvetova, još behara...
Onda u avliji novo čudo iznenađenje narcisi su
počeli da cvetaju i imamo već prve otvorene narsice…
Procvetao je i četrvti šafran...
Na terasu moju samo virnem da pozdravim moja 3 tulipana
a kad tamo oni gruvaju domaćinski iz onog sitnog šljunka. I nemam kad da im se
više posvetim, iako ja njima nisam potrebna osim da im natočim vode kad zatreba,
jer oni sve umeju sami, a mogu uskoro i procvetati a samo to treba videti, a samo
da li ću imati toliko vremena od silne trke koja mi predstoji da malo zastanem pored
tulipana te da im se malo više zahvalim i zadivim...
Na kartonu danas 25 jaja...
Juče sam u svom dvorištu na jednoj jagorčevini takođe
videla pčelu, a večeras sam otkinula 3 najveća izgruvala izdanka batata i postavila
ih u četvrtu teglu ispunjenu samo običnom vodom da se tu ožiljavaju. A sutra
ako sve bude išlo umereno, fino, srećno i dobro mogu napraviti setveni kutak te
ispuniti ga kompostom u “Hirošimi” gde moram saditi prve izdanke batata kada se
dobro ožile. Imam još jako mnogo novih mladara, tako da moj eksperiment batata
za sada proglašavam ipak uspešnim…
Jednu kofu komposta unela sam danas na donju levu dužnicu
na mesto gde sam počupala jednu količinu salate i nama, ali i kokama…
Itd…
Коментари
Постави коментар