U teglu sam na ožiljavanje dodali juče, kao i danas
još nekoliko izdanaka batata (neke sam pustila da izrastu “poveći” ali mislim da
nisam pogrešila – jer ove godine učim da napravim svoju rasadu batata a kako mi
sve ide mnogo dobro, gruva u porastu imaću mnogo sadnica, a jedan najveći sam
skratila, jer ako ih otkinem male propašće na dno tegle), a sutra ću ožiljeni
batat iz tegle gde ukupno ima za sada 22 buduće sadnice da zasadim u čašice…
Od pola 4 jutros počela je da pada kiša i tako je
divno sve natopila i zalila, a vazduh još pročistila kišnicom, te smo sve do jutra
dobili bar 500 litara kišnice u buretu, a onda se i razvedrilo oko ručka, pa i
prošetalo pred suton, a pre toga ista nerešiva i komplikovana stvar od juče,
samo se sve odlaže, pa doći treba i po treći put na isti prag da ti sve uspe,
kad te kulturno - jer se drže neke slepe procedure - smrve, iscrpe, itd., jer
prosto neće da urade tebi, što nekom drugom uradiše pre tebe, te ponovo mnogo toga
bespotrebnog proći treba, srećom nisu mi uništili mnogo – samo jedan kišni radni
dan u kome sam mogla da čistim svoj kamen od trave ili da ispikujem batat, a
ništa se nije završilo, samo te opterete da umesto jednom lekove podižeš najmanje
2 puta mesečno, umesto da ti odobore na više meseci, zašto da te ne muče svakih
mesec dana da obijaš neljubazne šaltere, itd. (kad moram da kročim u dom zdravlja
to je kao da moram da kročim u samo dno užasne muke i pakla)…
Na dva mesta kiša je malo više se zadržala po nekim
mestima u avliji te su te bare prodrle u “Hirošimu” ali ne previše, sve je to
neosetno u poređenju sa onim drugim što se mora preći jošte, samo dva mala podliva
na dve krajnje bočne ulazne parcelice ili setvena krevetića...
Ove godine ja ne sejem ništa, ja ne radim ništa, ja
ne čitam kao što treba, ja sate i sate, dane, mesece, čekam po čekaonicama kao
po surovim učionicama i mučionicama odakle uvek izađem samo delimično ili
polovično završenog posla, već ovo sejanje nekako čudno seje i veje mene, ali
okolnosti su takve naopake i jako teške, mučne…
Posle kiše behar izgleda ne uplakano već umiveno jutarnjom
rosicom…
Narcisi su posle
kiše tako krhki i prozirni, te kao da su od neke gaze ili najfinije vrste
papira koji se na vodi brzo razgrađuje i ništa ne zagađuje…
Iz svake kapi kiše otkida se jutros po jedan novi svet,
biser ili kristal čistine, ili kugla u kojoj mnogo toga piše…
Umiveno je sve kišom čak i šeboj koji kreće i koga ima
svaki dan sve više, a bogme i onaj posejan šeboj u “Hirošimi” 31 januara 2025, stigao
je za rasađivanje, a vreme kiša i jeste idealno vreme ne samo da se zasadi cveće
posebno oko iduće mene, dakle mladine koja stiže 29 marta oko podneva, već i dobro
vreme da se očiste kamene kocke i da progleda sve od trave koja ih pomalo steže,
okupira i obuzima - a sve se lakše i oplevi kad je dobro kišom nakvašeno…
Danas dakle bole mnogi mišići i to oni koji se najviše
aktiviraše juče prilikom čučnja i ustajanja prilikom sađenja luka…
Pre par meseci, a prošle jeseni 2024 u fokusu beše
prvi jutarnji mraz i svi oni prvi tragovi smrznute krasote jednog jutra, a sada
o proleću 2025 u fokusu jesu prve pokisle liske, cveće, tj. sva lepota jednog umivenog,
a čistog jutra…
Juče sam dokupila za 50 dinara još jednu kesicu
kupusa ranog ditmar te ću o mladini ponovo zasejati još jednu malu leju kupusa,
jer sav onaj raštan nije krenuo čak ni jedno zrnce, mada još držim te gajbice
očekujući od 10 februara bar nešto, ali nažalost mnogo toga je tu promašeno i zalud
para bačeno, jer uvek u nečemu ima nešto što ne valja...
Ali, u svim mukama desi se i nešto krasno, te ove godine
majka i ja kupujemo manje količinski ali zdravije biljke, stare sorte i organska
semena i rasadu podignutu bez trunke hemije, bar 50 čašica, ali otom potom - sredina
aprila jeste vreme najdivnijih trenutaka u “Hirošimi”, kad krene sve da se postavlja
na svoje najbolje mesto, itd…
Itd...
Коментари
Постави коментар