Пређи на главни садржај

14 MART 2025…

 



Danas svako se trudio da obraduje onog drugog u svoj zahuktalosti puteva kojima se moralo sve proći...




Prvo sam ja smislila kako da obradujem mamu za rođendan, onako malo te koliko mogu za njen rođendan nekoga da “oderem” bar za 200 dinara (iako mi je oko palo na mnogo skuplji poklon, na divne ruže, na koskošno drugo cveće), a mamin rođendan koga se malo nas ume još od buđenja njenog divnog dana da seti i tome zaista posveti, valjda tako u ovom moru bezosećajnih zasluže uvek samo oni najbolji...








Pošto čovek obavi od ranog jutra od 6 sati i 45 minuta bez obzira koliko uspe čovek da se naspava, a tako dani moji počinju (da nastavim prekinuto čitanje ne stižem, nema više onih mojih malih jutarnjih čitalačkih izležavnja), jer treba obaviti skoncentrisano da se ništa ne zaboravi, a tonu važnih i bitnih odgovornih poslova, zbog kojih samo malo odocnim na mamin rođenda (ne volim ništa naše, posebno ne naše rođendane da provodim po bolnicama, ali mora se ponekad čak i to)...








Ali, stignem na divan ručak, mrtva gladna, jer preskočila sam prvu užinu, pa sam zadrhtala od gladi malo, a ručak divan kojim majka uvek sačeka svakoga ko sa puta nekog ide, a nakon ručka načela se i najlepša rođendanska torta, kojom pokušavam da unesem malo radosti i animiram sve one kojima vidim do rođendana nikad ničijeg nije, a čekamo ga po godinu dugu dana da ponovo nam u zdravlju i životu stigne...







Onda me sačeka puna kesa upravo onih semenskih sitnica koje je mama kupila dok sam ja završavala druge poslove, jer majka zna šta nama još fali za našu sedmu setvenu prolećnu setvu 2025. I tako smo kupile baš sve osim još 10 kg semenskog krompira (sitnice ili po neka kesica još nisu bitne), ali to nam još ne treba sve do aprila...

Kupila je majka kesu žute boranije jerusalimke puterice pritkare po 250 dinara i 1 kg ljubičastog (crvenog) luka po ceni od 390 dinara koji jeste sitan ali srećom jedar te nije truo pa ćemo i to sitno nekako posejati. I tako 3 kg ukupno sejemo luka ove 2025 umesto 4 kg kao lani...







Onda sam ja na posve drugom kraju sveta, jer tako mi se to vazda učini - pokušavala da neke jako stresne stvari neutrališem kupovinom još par kesica novih semena, posebno cveća, a po jako povoljnim cenama (40 dinara), a uzgred i da majku obradujem malim poklončićem bar jednom ružom koju će zasaditi danas na svoj rođenadan i svaki put kad ova ruža roze procveta da se majka seti mene, a ja da se setim svih muka i puteva kojima sam morala proći od decembra 2024, pa sve do danas, i dalje idući, te da izdržimo sve i preživimo i ponovo dogodine 2026 u ovo isto prolećno vreme da odanemo i kažemo da su nas muke napustile i od nas konačno odstupile...

Nabasam na povoljne kesice semena ni 40 celih dinara, a tačnije 39,99 dinara kako lepo zvuči, a u tih 6 kesica kupila sam i cveća i malo povrća samo ne znam kada ću sve to sejati, ali ove godine tamo do jeseni 2025 hoću...






Kupim rotkvice koje brzo rastu i to kesice smena koje do sada nisam viđala u našem pustom kraju, te kupim šarenu salatu i cveće: dan i noć, cnooku Suzanu, nebesko plavi ladolež, beli šlajer - ala ću uzgajati cveće koje baš svetski zvuči zar ne. I tu su bar dve sorte koje privlače obilato pčele...

Mami sam kupila prekrasnu mnogocvetnicu ružu pod nazivom veličanstvenim Leonardo da Vinči (jer naziv je presudio, a ne neke druge karakteristike ruže)...

Imala sam samo malo blic vremena da obiđem sva ta nova dešavanja u mojoj avliji koja se sve više o proleću 2025 rascvetava i tako se već budi sve, a uz ljubičice čak i božur...

Jednu, samo jednu pčelu ugledah u avliji takođe danas...

Narcisi se otvaraju sve više te čekam da ih uberme, te da od njih napravim jednu lepu cvetnu ikebanu...

Procvetali novi šafrani, ali ovoga puta iz jedno dva kao lepi ljubičasti par cvetova...

U dva navrata obiđem na brzinu “Hirošimu”, a mama to sve dobro danas obilazi dok mene nema (zavidim onome ko može tu lepotu da posmatra), a kad se vratim i u “Hirošimu” svoju svratim primetim luk dobro napreduje kao uostalom i naše sve ostalo. Ali, kada je današnji vetar poskidao najlon sa naše setve od pre neki dan mama je to lepo ušuškala dok mene nije bilo, tako je ušuškavala brižno i svoje dve ćerke…









Otvara se voće sve više i više. Kruške samo što nisu ubeharale, ali zato 3 od 4-5 kajsija su već pod cvetom i to najmlađi najmanji naši kalemi kojima još nema ni 2-3 godine...

Petrovčića ili belih rada (ne znam kako se to stručno botanički zove, ali znam da smo svemu naučeni pogrešno i naopako ovde u ovim zapadnim zabitima) jeste sve više po avliji samo mi je žao što nema više pčela ili ih imau samo u času kad ja nisam tu da ih uvrebam...

I trava sve više raste te mama i ja čupkamo travčice i punu vanglu odnosimo kokama koje su danas snele čak 6 komada jaja – dakle koke da li možemo da povećamo ovaj za sada najveći vaš broj snetih jaja na dnevnom nivou…

Za današnja mala ulaganja u semena otišlo je 880 dinara, a do sada moja sedma prolećna setva ili ulaganje iznosi skromnih 6388 dinara...

Uskoro će zumbuli da procvetaju, a onda će i lale, moji tulipani i  tako sve dalje da mnogo toga lepog i medonosnog cvetnog procvetava po mojoj avliji...

Itd…

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...