Danas svako se trudio da obraduje onog drugog u svoj
zahuktalosti puteva kojima se moralo sve proći...
Prvo sam ja smislila kako da obradujem mamu za
rođendan, onako malo te koliko mogu za njen rođendan nekoga da “oderem” bar za
200 dinara (iako mi je oko palo na mnogo skuplji poklon, na divne ruže, na
koskošno drugo cveće), a mamin rođendan koga se malo nas ume još od buđenja
njenog divnog dana da seti i tome zaista posveti, valjda tako u ovom moru
bezosećajnih zasluže uvek samo oni najbolji...
Pošto čovek obavi od ranog jutra od 6 sati i 45
minuta bez obzira koliko uspe čovek da se naspava, a tako dani moji počinju (da
nastavim prekinuto čitanje ne stižem, nema više onih mojih malih jutarnjih
čitalačkih izležavnja), jer treba obaviti skoncentrisano da se ništa ne
zaboravi, a tonu važnih i bitnih odgovornih poslova, zbog kojih samo malo odocnim
na mamin rođenda (ne volim ništa naše, posebno ne naše rođendane da provodim po
bolnicama, ali mora se ponekad čak i to)...
Ali, stignem na divan ručak, mrtva gladna, jer
preskočila sam prvu užinu, pa sam zadrhtala od gladi malo, a ručak divan kojim
majka uvek sačeka svakoga ko sa puta nekog ide, a nakon ručka načela se i
najlepša rođendanska torta, kojom pokušavam da unesem malo radosti i animiram
sve one kojima vidim do rođendana nikad ničijeg nije, a čekamo ga po godinu
dugu dana da ponovo nam u zdravlju i životu stigne...
Onda me sačeka puna kesa upravo onih semenskih sitnica
koje je mama kupila dok sam ja završavala druge poslove, jer majka zna šta nama
još fali za našu sedmu setvenu prolećnu setvu 2025. I tako smo kupile baš sve
osim još 10 kg semenskog krompira (sitnice ili po neka kesica još nisu bitne),
ali to nam još ne treba sve do aprila...
Kupila je majka kesu žute boranije jerusalimke
puterice pritkare po 250 dinara i 1 kg ljubičastog (crvenog) luka po ceni od
390 dinara koji jeste sitan ali srećom jedar te nije truo pa ćemo i to sitno
nekako posejati. I tako 3 kg ukupno sejemo luka ove 2025 umesto 4 kg kao lani...
Onda sam ja na posve drugom kraju sveta, jer tako mi
se to vazda učini - pokušavala da neke jako stresne stvari neutrališem
kupovinom još par kesica novih semena, posebno cveća, a po jako povoljnim cenama
(40 dinara), a uzgred i da majku obradujem malim poklončićem bar jednom ružom koju
će zasaditi danas na svoj rođenadan i svaki put kad ova ruža roze procveta da
se majka seti mene, a ja da se setim svih muka i puteva kojima sam morala proći
od decembra 2024, pa sve do danas, i dalje idući, te da izdržimo sve i
preživimo i ponovo dogodine 2026 u ovo isto prolećno vreme da odanemo i kažemo
da su nas muke napustile i od nas konačno odstupile...
Nabasam na povoljne kesice semena ni 40 celih dinara,
a tačnije 39,99 dinara kako lepo zvuči, a u tih 6 kesica kupila sam i cveća i
malo povrća samo ne znam kada ću sve to sejati, ali ove godine tamo do jeseni 2025
hoću...
Kupim rotkvice koje brzo rastu i to kesice smena
koje do sada nisam viđala u našem pustom kraju, te kupim šarenu salatu i cveće:
dan i noć, cnooku Suzanu, nebesko plavi ladolež, beli šlajer - ala ću uzgajati cveće
koje baš svetski zvuči zar ne. I tu su bar dve sorte koje privlače obilato pčele...
Mami sam kupila prekrasnu mnogocvetnicu ružu pod nazivom
veličanstvenim Leonardo da Vinči (jer naziv je presudio, a ne neke druge karakteristike
ruže)...
Imala sam samo malo blic vremena da obiđem sva ta
nova dešavanja u mojoj avliji koja se sve više o proleću 2025 rascvetava i tako
se već budi sve, a uz ljubičice čak i božur...
Jednu, samo jednu pčelu ugledah u avliji takođe
danas...
Narcisi se otvaraju sve više te čekam da ih uberme,
te da od njih napravim jednu lepu cvetnu ikebanu...
Procvetali novi šafrani, ali ovoga puta iz jedno dva
kao lepi ljubičasti par cvetova...
U dva navrata obiđem na brzinu “Hirošimu”, a mama to
sve dobro danas obilazi dok mene nema (zavidim onome ko može tu lepotu da
posmatra), a kad se vratim i u “Hirošimu” svoju svratim primetim luk dobro
napreduje kao uostalom i naše sve ostalo. Ali, kada je današnji vetar poskidao
najlon sa naše setve od pre neki dan mama je to lepo ušuškala dok mene nije
bilo, tako je ušuškavala brižno i svoje dve ćerke…
Otvara se voće sve više i više. Kruške samo što nisu
ubeharale, ali zato 3 od 4-5 kajsija su već pod cvetom i to najmlađi najmanji naši
kalemi kojima još nema ni 2-3 godine...
Petrovčića ili belih rada (ne znam kako se to
stručno botanički zove, ali znam da smo svemu naučeni pogrešno i naopako ovde u
ovim zapadnim zabitima) jeste sve više po avliji samo mi je žao što nema više pčela
ili ih imau samo u času kad ja nisam tu da ih uvrebam...
I trava sve više raste te mama i ja čupkamo travčice
i punu vanglu odnosimo kokama koje su danas snele čak 6 komada jaja – dakle koke
da li možemo da povećamo ovaj za sada najveći vaš broj snetih jaja na dnevnom nivou…
Za današnja mala ulaganja u semena otišlo je 880
dinara, a do sada moja sedma prolećna setva ili ulaganje iznosi skromnih 6388
dinara...
Uskoro će zumbuli da procvetaju, a onda će i lale,
moji tulipani i tako sve dalje da mnogo toga
lepog i medonosnog cvetnog procvetava po mojoj avliji...
Itd…
Коментари
Постави коментар