Пређи на главни садржај

28 MART 2025…

 



 

Čitave noći prepadala je kiša, ali je i danas sa manjim prekidima kiša baš padala, mada je moglo da se ugrabi i ono malo trenutaka u kojima kiše nije bilo...






Kaljavo, čak odviše kaljavo, blatnjavo, trava pišti od viška vode, a šta će bit sa svim mojim semenima koje sam posejala u spoljašnjem vrtu ako ubrzo ne bude sunca i toplote, a blato koje se posebno vidi u dvorištu našeg KOKO ŠINJCA. No, našim gracioznim kokama ne smeta kao ni mladom petlu Petku da gacaju i čeprkaju po tom svom blatu i kaljavosti, a šta više oni to vole najviše...




Moja aukuba u uglu na terasi u kutku u kome ima najmanje sunca tokom godine dobro gruva, oporavila se od svih šokova dok ja to nisam doznala pa sam je izlagala suncu (misleći da svaka biljka kao i ja obožava sunce). I preživela je sve one crne rane, sve one svoje ugljenisane i spržene listiće, a evo je pustila već nove mladare ovog proleća 2025 - dakle moja žilava, neuništiva aukuba vidno raste...





Iznikla je i treća lala crvena, te dakle sve tri sada prkose lepotom svom, a združene u svom malom radničkom sindikatu, a dva su socijalistički crvene orijentacije, a jedna je žuta, poviša - ona je verovatno njihova liderka…






Kad sam prevrnula jutros najlon i zavirila u krastavce reklo bi se da sinoć nije bilo invazije na moje preostale krastavce i njihove liske, ali sa te donje a sada prevrnute a moje gornje strane najlona pronađem nešto živo – letećeg insekta okatog, čudnog ili je neka mušica ili samo osica a pčela nije valjda ne grešim, ali neka je šta je - ima ona tu svoj ulogu savezničku najmanje. I tigrasta je nekako, a nisam ovo čudo viđala do sada u našem ekosistemu...





Po dvorištu mogu samo da jutros sakupljam kišne kristale i svu tu blistavu jasnoću čistotu prostotu savršenstva…

Danas nisam inspirisana da išta radim od onoga što sam uradila juče, jer lenja sam konačno, ne mogu da plevim travu kao juče, nemam volju, te dobro je ponekad da ima više kiše...





A kada nisam raspoložena za fizičke radove u avliji onda jesam za šetnju rečnom obalom kuda hukti mutna, divlja nabujala reka gde sve munjevito nosi, odnosi, a tako  hukti čak i ona bliska joj mala reka što se u nju drugu veću uliva, a sve ode nizvodno, čak i kiša, silna voda, puno smeća, mulja, blata, plastičnih bačenih kanti i flaša, plastike sve sami vidni tragovi moderne civilizacije, jedne aljkave i neuredne nacije, ili onih baš velikih “ljubitelja” prirode i roštilja, a nosi voda tako mnogo trulih grana i drveća, sve pluta, plovi, a voda mutna sve nosi, a negde drvo prepreči, zaglavi, teško onome ko je negde u ravnom i nizvodno…






Neću da slikam taj mulj i to smeće, to blato, već tražim obalom neku smisleniju svelepotu te nabujalosti pored hučne reke...

Već danima u dvorište koka slete najmanje po dva divlja goluba te mi neprestano moramo da istrčavamo i da ih oteramo (golubovi mogu biti gadni izvori zaraze), a toliko su počeli da upadaju, a blago je kazati da svraćaju kod naših koka iako ih niko nije pozvao u goste, te da se bez ikakve pometnje uvlače u KOKO ŠINJAC i tamo se lepo besplatno počaste…





I od tada, od tog novog opažanja, jer ranije nismo imali tu situaciju sa golubovima divljim, mi danima već razmišljamo kako da divlje upade golubova još divljih sprečimo, itd…

I tako kupili smo danas dve vrste pocinkovane žice deblju i tanju i još 12 metara žice saće da po vrhu koliko sutra postavimo žicu i tako sprečimo upade divljih krupnih ptica,  a dživdžani sirotani će kao i uvek moći da se provuku te će imati jedini povlasticu ili privilegiju da nesmetano navrate kod koka i petla Petka, te da sa njima podele pšenicu…





Neću se više nikad plašiti ni onog jastreba krvnika koji bi mogao da jednom recimo smaže moje koke kao što je jedne godine smazao onog jednog nesrećnog, a uhvaćenog goluba...

I tako posle mesec dana posmatranja kako se naš KOKO ŠINJAC ponaša u svakom vremenskom uslovu i delu godine, uočili smo još jedan mali sitni nedostatak, a ovo ulaganje nije nas koštalo mnogo - samo oko 20 evra ili 2160 dinara…

U dvorištu je od ove silne kiše i ovog martovskog potopa nastalo močvarno blato te smo motikom i lopatom skidali te slojeve, te dvoja-troja kolica izbacili na compost te malo glib ublažili a čim kiša prestane to će brzo da presuši te imamo ovih dana da dalje dumamo kako da rešimo tu kaljavost, itd...





Povezali smo 3 dužine žice, širine od 1 metra a u dužinu 3 metra te ćemo koliko sutra navući sa krova žicu i zatvoriti po vrhu ili sa vrha sa neba upad bilo kakvih krupnih divljih ptica...

Još 4 ožiljena batata posadila sam večeras u još 4 čašice te sada na maminoj mašini “Bagat” uzgajam ukupno 23 čašice batata. A u malu čašicu premeštam iz veće tegle male mladare koje sam stavila da se ožile – manji izdanci u veliku teglu upadnu, propadnu, utope se načisto, itd…

 Sutra oko pola 12 nastaje mladina te treba nešto zeleno i lisnato poput kupusa ili salate, kao i krastavaca ponovo posejati, ako bude volje raditi po hladnoći i kiši...

Koke su danas snele 5 komada jaja, te martovski zbir iznosi 127 jaja, ali u poređenju sa februarskim zbirom od samo 39 jaja za mesec dana - ovo je više nego martovski fantastično, ali i romantično...

Itd…

 

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

    Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje… Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast... Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama... Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji   unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke s...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...