Пређи на главни садржај

21 MART 2025…

 



 

Jutros u  “Hirošimi” na oko 10 stepeni u plusu berem luk srebrenjak i jesenju salatu (tokom dana T je prešla preko 30 stepeni ponovo)…







Ovom jutarnjom žetvom salate očišćena je čitava donja leva dužnica, a onda je danas dopunjena sa jednom punom, ali velikom kantom komposta...






Male zelene lisne vaškice probudile su se, ali i paukovi - vidim stražare na peršunu i salati…





Rukola i rotkvice baš gruvaju i izgledaju fantastično, kao i jesenas...




Virnem iza luka praziluka ne znam što, verovatno da vidim šta se tamo iza visokih pera luka skriva – a kad tamo otkrijem jedno čudo – tu nam iznikle predivne i ucvetale već ljubičice plave,  aniko ih tunije posadio – dakle večiti moji hirošimski fenomeni samonicanja, samomicanja, samopodsticanja, itd...




Moj cvetni rasadnik ubusio od šeboja koji je 100% iznikao, a turski karanfil iznikao je malo više proređeno, ali biće ga dovoljno za ocvetavanje nekih mesta...







Izniče i čeri, a kadife žute mini su postradale od martovskog mraza (a tako su brzo nikle prve), a opstala je samo jedna biljka mala, možda će jedina preživeti, a baš mi je žao što se desilo tako…








Lepa vest kaže - naš grašak od jesenas je već počeo da cveta...







Mama je na pijaci kupila semenski krompir po 80 dinara, ukupno 6 kg i tako je otišlo 480 dinara novih ulaganja za ovogodišnju setvu krompira, a kupljen je od seljaka na pijaci, kaže semenski, prvo kolo, ivanjički - e baš da vdimo koliko ćemo se najesti i koliko nakopati krompira koji nema nikakvu deklaraciju, čak ni onu lažnu...








Onda sam zasejala u sve prazne činije 3 kesice cveća i 2 zdelice takođe semena cveća koje sam sakupila još od prošle godine, a posejala sam dan i noć, crnooku suzanu, plavi ladolež, salviju i petlovu krestu…








Onda sam zasadila u liniji crnih ribizli takođe one 3 ožiljene moje crne ribizle i taj moj eksperiment uspeo jeste, te sada u liniji imam 7 crnih ribizli...





Onda sam 4 ožiljena ruzmarina posadila u 4 saksije, začinski boks ima novi izgled, svoju novu posebnost, jer toliko se za sada ožililo na prozoru letnje kuhinjice nasečenih grančica. A lavanda i lovor višnja još ne puštaju svoje žilice, a ostalo je na čekanju da se ožili još nekoliko grančica ruzmarina…







Onda sam zasadila moje 3 ožiljene hortenzije - dve u veliku kamenu elipsu, a još jednu, dakle treću pridodala u ružičnjaku već uz onu jednu ožiljenu jesenas…








Danas je konačno skuvan prvi ručak u letnjoj kuhinjici, ali se ručalo u kući, jer za sada letnja kuhinjica bude dovoljna da se predahne, odmori, pojede užina, popije kafa, sok, čaj, itd…





Dve loze grožđa su premeštene na osunčanije mesto u spoljašnji vrt s aobe strane plastičnog luka i tu će dakle bolje rasti, uz stazicu koja ga odvaja od “Hriošime”, a pobodene su još po dve grančice vinove loze da se ožile - te da vidimo koliko smo danas uspešni bili i u ovom svom novom eksperimentu...





Mama je kupila 3 čašice cveća dan i noć po ceni od po 50 dinara svaka čašica...




Čitav osunčan ovaj divan dan u mom fokusu su pak šeboji koji samo što nisu ucvetali, a kad odem u zonu drvare tamo gde je najistočnije i osunčanije vidim prvi je ponovo ucvetao žuti šeboj. A narednih dana šeboj će biti glavna cvetna atrakcija pčelinjim očima...




Mali jorgovan premešten jesenas vidno lepo gruva i krupno olistava te dakle ovo mesto malog preseljenja baš mu paše...




Ružičnjak olistava, sve se više popunjavaju one zimske proglodane praznine, te šeboj sa jedne i turski karanfil sa druge strane već ubusili, a biće tu uskoro i cvetova, ali i pčela...

Danas u avliji jako mnogo oko desetak, ali ne preterano mnogo pčela, ali svakako više pčela, ima i bumbara, drugih letećih insekata, a najviše me obraduju pčele na beharu majske trešnje posebno i na cveću...






Behar kruške uhvaćen u onom svom čarobnom trenutku neponovljivog otiska prirode…

Na obali reke videla sam dve čaplje, dugonoge, visoke, na obali desnoj kako bez pasoša preleću na obalu levu, ali prva kad me osetila da joj se prikradam tik iza vitkih leđa prhnula i brzo odletela, a drugu sam bolje uvrebala, okom uhvatila, i samo malo uspela zumom da privučem k sebi, ali me je i ona osetila kako šuštim niz obalu prikradajući se vodi, te stala bežati, leteti, tako da čaplje ne može niko s leđa da nadmudri, a verujem ni spreda...






Maline su se naše baš sve primile, tako da nam na rod i žetvu ta duga linija stiže tek dogodine, a sada samo podižemo svoj budući jestivi neprskani potencijal,svoje mladare uspele…

Najnoviji mali setveni boks je zapečaćen te dakle u njega više nećemo sipati kućni otpad, one svoje vanglice, već smo tu sručile 8 velikih kofa komposta i spreman je mali novi boksić već za setvu koja može po pogodnosti mene da krene u ponedeljak i još utorak, u ovoj opadajućoj meni koja dolazi sutra, a posebno povoljno za krtole i neke druge biljke, kao što je luk, šargarepa, itd…






Onda sam postavila na kompostištu donju stranu te zakucala macolom jednu stranicu od palete te imam privremeni kutak za odlaganje kuhinjskog otpada i neraspadnutog granja čime ću kad sav preostali kompost očistim i unesem početi našu novu kamaru ili hrpu komposta da sagorevam i prerađujem truljenjem za 2026 osmu setvenu sezonu...






Koke su danas dale 4 komada jaja...

Sigurno sam još nešto važno zaboravila napisati u ovom zapisu današnjem, a to mi redovno obično dođe nešto malo kasnije obično kada priču svoju zaključim ili zaključam…

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

    Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje… Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast... Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama... Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji   unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke s...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...