Prvo u “Hirošimi” jutros berem luk srebrenjak kako
bih napravila posni sataraš za nedeljni “svečani” ručak…
Konačno da i ja budem malo u pravu, te osunčano jutros
kako sam još i juče unapred osetila i nepogrešivo znala u kamenoj kocki imam 3
procvetala šafrana ukupno, ali čekam cvetove još 4-5…
Onda sam prišla manjoj kamenoj kocki u kojoj raste
moje drvo sreće ili sveto tisovo drvo i samo malo sam ga protresla, blago
prodrmala da vidim šta će da se desi, da li će išta pod ovim svodovima da se dogodi,
a dakle malo sam ga šejkirala i na moje iznenađenje stresla sam neke čudne oblačiće
“prašine” ili jako sitnog ”pudera” u prahu, a biće da sam stresla tako mnogo peludi
sa tisovog drvceta, i ne znam šta sam tim svojim mešanjem napravila, te da li sam
ikad išta umela napraviti da valja...
Obilazim drenjak gde žuti cvetovi polagano izlaze, ali
ne naglo, ne burno, ne agresivno, ne brzo, ne previše. Ali, pčela i dalje nema
na drenu, mada pčela još nema u mojoj avliji...
Samo jednu pčelu, samo jednog bumabra i čak 3 žuta leptira
videla sam danas na obali rečnoj koja danas više zaudara na kanalizaciju nego recimo
juče, a vidim ima kupača u toj vodi drinskoj na početku meseca marta u koju se
sliva tako mnogo kanalizacije direktno cevima po strmoj obali, tako mnogo
fekalija i govana, tako mnogo smrada, koja će teći sve do reke Save…
Berem punu vanglu jesenje salate da nahranim koke
nosilje jer su i danas podarile najviše čak 6 jaja, a isto koliko i juče te u dva
dana od naših koka imamo čak 12 svežih jaja (a jedva čekam da saberem koliko je
jaja sneto u martu ali treba čekati do 31 marta da se dozna statistika prava,
tačna). A kad pogledam na kartonu sva poređana jaja zaključim bez greške da
najbolje i najviše za sada nose bele leghorn koke. A pronele su čak i one naše
stare (mada ne sve od ukupno 5), zatim nove mlade Tomindanke (ne znamo koliko od
ukupno 10) nose najviše, a nose i ove
tri od 250 dinara...
Dok bezbrižno berem i čupam salatu golim rukama u
jednom bokoru salate na svoje zaprepašćenje spazim osicu, osu, tu gadnu žuto-crnu
ujedaču, gle zavukla se hulja u liske naše i nečim se tu dobro snadbeva, hrani,
a samo je izbacim dalje a mogla sam je zgnječiti, ubiti ili pritisnuti, a mogla
me je hulja ujesit ali na svu sreću nije…
Mama je danas videla velikog guštera u “Hirošimi”,
čak se malo uplašila a pomislila je da nije možda kakva guja (a ja je tešim da
guja u ”Hirošimi” nikad nije bilo i neće ni biti, ako slepiće ne računamo u
guje), dakle vraćaju se oni moji važni saveznici iz lanjske godine čitava
familija gmizavaca koja će da mi čuva biljke, to jeste čašice i kadice...
Imala sam sreću da uđem u KOKO ŠINJCA slučajno, neobavezno,
malo da zavirim, da osetim taj šmek štale, te u gnezdu zateknem jutros prva 2
komada snetih jaja i da ih onda vruće uzmem u svoje ruke...
Dok sedim pod majskom trešnjom opazim onu mačku
ponovo je postala mama i ima mačiće a vidim kako nosi ponosno u zubima u ustima
svojim jednog malog poljskog miša i pravo ga nosi njima svojoj nejakoj gladnoj deci
svojim mačićima da ih njime nahrani - eto prirodo šta je brižna mačja majka, šta
je dobra majka lovac, šta je odgovornost, jer verovtano ostaće gladna, ali njena
mala deca biće uvek sita…
Najveći užitak jeste kad posmatram koke kako smažu u
slast salatu koju smo mogli smazati i mi, ali ja rešim da sa njima sve podelim sestrinski
posebno ovu jesenju salatu jer zaslužile su i počele su da nam sve više i više
podaruju snetih svežih jaja, a čekali smo na ovaj veliki pronosak malo fali pa
5 punih meseci koliko ima od Tomindana do danas. Sa rečne obale često im donesemo
punu kesu sveže zelene trave…
Zaboli me nešto jako, snažno, večito, kad vidi nove
3 koke od 250 dinara kako životare sterane na margini kokošijeg društva…
U dve šetnje rečnom obalom ponovo novi neponovljivi
susreti sa florom i faunom te prvo vidim u letu ili u plesu iznad istih onih njiva
i livada dva jastreba (jastreb beše i ono juče, a ne orao, oni lete ipak mnogo višlje)...
Onda na visokim granama rečnog drveća koje raste iz
jako strme rečne obale vidim dve pokrupne ptice koje su pozirale i pustile me
da ih uslikam nešto izbliže, a bolji poznavaoci ptica kažu da su to ptice kreje…
Onda u travi nađem jednu bubu ili insekta crnog,
zift crnog nešto što je nalik nekakvom uveličanom mravu, nešto dugačko nekako
usko a štapićasto – živo biće koje se tako gegura i batrga po tim ne baš previsokim
vlatima trave nekuda hiteći. I mislim da ovog stvora nisam do sada viđala u
prirodi...
Na kartonu danas 20 jaja eto kako se očas posla nakupi
kad više koka imaš u svom posedu, a one skoro sve konačno počnu dobro i uredno
dakle svakodnevno da baš nose...
Na rečnoj obali sam našla dva tanka pruta od zove i isekla
ih kao dva mala štapa i pobola ih u one dve saksije svoje sobne gde uzgajam
đumbir, a onda sve izdanke skraćene i novo izrasle privezala kako se ne bi
polomili, kako ne bi nikad više telom svojim zelenim klonuli...
Što se tiče T nema promena, a od 3 zapamćena rekorda
danas ni jedan zapamćeni nije oboren, a tek ću videti dakle malo sutra da li je
bilo nekakvih promena samo po pitanju najviše dnevne vrednosti T, a verujem da
nije, a ko zna možda i jeste…
Itd…
Коментари
Постави коментар