Пређи на главни садржај

24 MART 2025…



 

Hvala današnjoj oblačnosti, ali i onom suncu i svemu ostalome što recimo nikakva kap kiše nije pala i što smo uspele da posejemo skoro sve, a verovatno 80%-90% našeg spoljašnjeg vrta ili skoro čitavu našu bašticu krasnu i još mnogo toga (jedino nisam uspela da idem u svoju redovnu svakodnevnu šetnju, ali su me zato na koncu dana našetali neki drugi poslovi, itd.)…





Koke su danas snele 4 komada jaja, tako da do sada u martu 2025 snele su 111 komada jaja...






I tako čitav bogovetni dan uskačem prvo u novo odelo još od 6 i 45 kad oči otvorim da obavim razne stvari, a onda u radničko staro odelo, u gumane čizme da sejem vrt, a onda ponovo umorna uskačem u novo odelo da obilazim pragove sa kojih sam vrlo brzo ohlađena jer nisu hteli da me prime, itd…




Prvo smo mama i ja posejale 6 kg semenskog crvenog krompira. Mama prekopa, usitni, obavi teži deo posla, a onda napravi jarčicu, a ja čučeći na kolenima sve to zasejem što nije lako ali je lakše nego ako se motikom zakopa dalje, te tako delimo teret na smenu, omalo ona,malo ja, ali jednom godišnje stisne ratar zube svoje i postigne nešto, zaseje prve brazde, a ove godine zaslužujemo nikad plodova više i nikad bolje sve zar ne, jer sejući ne uživamo baš kao ranije, jer imamo neke druge velike stvari za preživeti, za izdržati, a koje nam traju ravno meseca 3, itd...




Setva krompira nije me umoriala, ali moju kičmu jeste malo “slomila” ipak setva luka čak 3 kg malo duže to traje (nokte sam srubila do dna, do živca, te luk sadim jedan po jedan, sitan i krupna, kao zrnce po zrnce rukama bez rukavica) iako je samo malo ostalo još crnog i malo više ljubičastog sitnog nezasejanog luka napolju, a i to će ubrzo naći svoje setveno mesto...






Sve 3 trešnje su olistale i ubeharale i majska i junska i julska i to idu sve tri nekako uporedo kao da se takmiče čiji behar će biti bolji, lepši, a pčele po trešnjama našim danas zuje, a ima ih i po današnoj oblačnosti baš mnogo, a jedino što primetime da su pčele mlade i jako tanke, sitne, male...




Svakim danom olistalog probuđenog lišća je sve više iako to nije naglo razvijeno lišće već lišće koje ide polagano umereno stabilno i dosta sporije u odnosu na 2024 naglu i jako brzu ili ubraznu godinu neponovila se...







Sav naš krompir stao je u 4 linije, u 4 brazde...




Malo drugačije sejemo ove godine, te pravimo neku našu varijantu gredica, ostavljamo male stazice između nekih useva, a grančicama ogradimo sve što popunimo, zasejemo, i povlačimo se od vrha ka dnu, prema stazici koja nas razdvaja od “Hirošime”…





Ljubičasti luk nepuna 2 kg stalo je iza krompria, ali u slučaju da s ene trpe oni nisu u dodiru jer između sebe imaju taj mali nezasejani jaz ili stazicu, prostor razdvajanja...

Procvetale su danas dve nove lale ili prve dve lele u avliji, ako izuzmem one krasotice dve na mojoj terasi, na koje bacim pogled izbliza čak i danas, a lala beličasta i roze (ružičasta ili ciklama)...






U malom setvenom boksu počeo je da izniče luk koji smo sejale pre 14 dana tu, te smo skinule mrežu i u ostatak praznog prostora do celosti jedne ispunjenosti posejala sam ostatak crnog luka i tako je čitav mali setveni boksić od danas pod crnim lukom, ali sa razlikom setve od 14 dana, te da posmatramo da li će biti izjednačenja i sustizanja i za onaj luk koji krene zadnji sa mesta poslednjeg, itd...





I tako smo i sa tim kilogramom luka ovog proleća postigle svoj uobičajeni limit od 4 džaka luka…

Onda iza crnog luka sejemo jednu kesicu šargarepe od ukupno 3 koliko smo danas zasejale. Mamina ideja i želja bila je da sejemo preko wc belog mekog papira te sam tako i uradila, s tim što je papir izdržao samo da pokrije dve kesice (u setvenom boksu iza vrta onom malom nema dakle wc papira ispod semena mrkve jer tamo je mrkva na čistom kompostu). Odlična prilika da posmatramo gde će biti bolje...





Iza šargarepe posejale smo onda 3 kesice cvekle...

Krompir je u donjoj trećini vrta, tj. do smokve, a u sredini ili od smokve do jorgovana još jedne vrtlarske trećine stao je crni luk i šargarepa kao i cvekla. A u trećoj trećini ili od jorgovana do na početak spoljašnjeg vrta došao je ljubičasti luk, te iza ponovo jedna kesica šargarepe i na kraju jedna kesica rotkvica...




Sav prostor koji je ostao nezasejan, biće dovoljan za kelerabu i 3 vrste boranije i tako je spoljašnji vrt prepun useva...

Malo sam odrezala neke oniske grane sa smokve da mi ne smetaju pri ulasku u spoljašnji vrt te da ne zakačim granom oči svoje čarne...

U najnoviji donji setveni krevetić (napravljen do granja) posejala sam i treću kesicu mrkve ili šargarepu u čistom najnovijem kompostu te da vidimo dakle gde je mrkva ove godine najbolja. Jedino sam tu mrkvu prekrila mrežicom jer tu hoće mačke ili psi nešto da rove i traže...





Šeboj procvetao u jednom kraju spoljašnjeg vrta...

Od pola deset do 12 sati sve je bilo gotovo, a između imlale su male pauze da neke važnije poslove životne pozavršavam, da napravim malo fotografija behara, itd. Dakle ni dva i po sata laganog rada nismo uložile u sve ovo, a malte ne ništa nismo uradile, jer sve je dim, prah, prašina, pepeo - svaki trud, svaki pokušaj, itd...

U “Hirošimi” naberem luka praziluka, a iz spoljašnjeg vrta povadimo u setvi nekoliko mladih strukova samoniklog luka ljubičastog...




Nešto zalijem u “Hirošimi” ako primetim da treba. Malo obiđem, zavirim...

Crni luk kod drvare posejan 10 februara, a luk u malom setvenom boksu posejan 10 marta, činjenice koje pokušavam da zapamtim, a u setve te dve razlika je mesec dana, a luk kod drvare odvojio zavidno, dok luk u malom setvenom boksiću izbija tek danas na površinu…




Ako mi je danas iko na ljigavom svetu bio saveznik dobar i ako mi je išta danas pošlo olako za rukom bila je to ova setva jer nije pala kiša jer nije bilo blatnjavo i kaljavo jer nismo morale odustati od svog cilja jer mogao je da se ispoštuje lunarni calendar setve u opadajućoj meni kada treba sejati samo prva 4 dana, krtole, lukovice, korenje, itd. Dakle danas i još sutra to je na snazi, jer u nedelju i subotu(22 i 23) to nismo ni planirale...




I hvala samo vremenu koje nas je u mnogome poslužilo danas lepo, hvala mu na svemu, ali zato na kraju svega kao gorak šlag na sav ovaj umor i trud došle su neke druge sistemske nebuloze i ispiranja mozga kada te šetaju umornog 3 meseca i razvlače od apoteke do doma zdravlja do izabranog lekara i ponovo tako u krug jer nikako da im valja taj digitalni sistem elektronskih recepata u kojem uvek ima grešaka (i propusta), a tebe Vesna šetaju i drugih nebuloza različitog tipa, itd...

Itd…

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

    Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje… Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast... Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama... Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji   unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke s...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...