I tako zvanično stiže prvi prolećni dan 2025 koji je
počeo jako stresno, napeto, zabrinuto, a u kome beše mnogo toga još, posebno
strahova, ali završio se dobro i prvi prolećni dan...
Malo se imalo ipak više vremena za posmatranje avlijske
ocvetale krasote, malo se imalo predaha nakon jutarnjeg svega, nakon silne jurnjave,
a za ispijanje kafe i ceđene pomorandže ispod majske trešnje…
Ali, kada se pak počelo danas malo detaljnije i
pažljivije zavirivati u sve uglove naših setvenih zona našlo se i malo blažih
posledica martovskih prejakih mrazeva...
Jutros jeste bio ponovo mraz i to blaži nego juče,
jer voda kod koka nosilja nije recimo zaledila kao juče...
Koke su danas snele 5 komada jaja, a ja čekam prvi dan
u kome će sneti dvocifreni broj konačno, te bar 10 komada...
Najpre nazlazim da su svi mladari rumeni na fotiniji
od mraza malo oprljeni ili samo malo povijeni, a oštećeni…
Neki dan divim se magnolijama pored puteva, a danas
vidim te iste magnolije načisto propale od mraza te nema one ljubičaste lepote već
samo ona jesenja tamno braon boja truleži…
Ostalo jače cveće poput narcisa, zumbula, ljubičica,
šarana, lala i majskih ruža ne trpi nikakve “udare” martovskog mraza...
Kraj manje kamene kocke nađem jednu čudesnu građevinu
i stanem se diviti šta su sve mravi uspeli da izgrade preko noći. Kakva sposobnost
da bez buke naprave svojim trudom i organizacijom arhitektonsko čudo (posle na
obali reke u livadi vidim iste takve srukture, te kako isti objekti niču pored
stazica kao da su preslikani, a nisu). To je jedan duži dimnjak ili pre jedna
visoka kula, možda toranj, koji na kraju ima otvor, a po neki otvor ima i sa bočne
strane te dakle zaključim - tuda sigurno izlaze napolje iz svog podzemlja. A liči
mi sve na neki svemirski objekat, na čitavu jednu civilizaciju, te kao da tek
treba da slete na ovu našu zemlju. Nisam tu videla ni jednog mrava, a da li su
otišli izvan kule od ilovače ili su ispod nje ne znam…
Krastavaca ima više danas izniklih nego juče - dakle
bude se i kreću...
Ruzmarin u “Hirošimi” pun je velikih crnih mrava,
ali setim se kako su oni korisni, jer skupljaju sokove tu sebi za hranu, a
inače brane biljku od štetočina zauzvrat, kao kod božura što se sreću upravo
takvim mravi domaćini…
I krenula je gavez, ali i susedna ehinacea...
Malo su neke liske izašle na malinama oštećene od
mraza, a kupina koja takođe pušta lišće nije oštećena te zaključujem kupine su
ipak jače i otpornije od nekih malina...
Trešnja se polagano i postepeno otvara tako da je
ona ipak znala da će biti mrazeva još i zato ove 2025 sve ide sporije, sve hoće
da se otvori kad nema više pretnji, jer tako će sačuvati sve svoje buduće
plodove neoštećene, a tako se ponaša i svo drugo ostalo avlijsko voće, te ide sporije,
umerenije bez naglih i hitrih otvaranja, bez naglih gruvanja izrastanja...
Na obali reke nalazim divne divlje plave zumbule,
bumbare, pčele, veverice, ali i po njivama malinare i kupinare koji su već oko svakog
struka nabacali veštačko đubrivo u granulama, a čak su neki danas navukli masku
te okačili na leđa prskalice pune ko zna kakvih otrova i prskaju punom parom
ali nažalost praznom svojom glavom…
A kad sam to videla danas okrenem se ko iz topa, nazad istom stazom, da ne prođem pored takve njive, da ne udahnem taj užasni smrdljivi otrov koji se baš tu pomešao sa kanalizacijom ili septičkim jamama koje pravo i ravno na obalu rečnu izlaze, a vetar rečni prolećni raznosi smrad i opasnost u etar, te eto delimičnog odgovora zašto je sve manje pčela…
Ispred ulaza u “Hirošimu” procvetalo mnogo žutog maslačka
i na cvetovima danas uhvatim čak dve pčele, a inače ima po neka pčela po avliji,
ima i dosta drugih letećih insekata tako da ne treba strahovati za sada za sve naše
važne oprašivače. I mislim da sam upravo oživela kad sam na osunčanom, ali još
malo prohladnom danu konačno imala najbliži susret sa dve pčele vredne i to
ukraj “Hirošime”...
U “Hirošimi” danas blizu 33 stepena, dakle jako toplo
ponovo i zato sam ponovo neke čašice morala da zalijem kišnicom jer u toplim delovima
dana ponovo se prelazi divnih 30 stepeni...
Onda sam prvu polovinu (onu koja je sporije nikla) do
sada neošišanog jesenjeg peršuna lišćara posekla makazama i spakovala od ove
druge žetve još dve velike kese u zamrzivač...
Liske kupusa ditmar malo su na nekim mestima
zakačene od ova dva poslednja martovska mraza, ali ništa strašno sve to ide dalje
kako treba, ide napred i nije nikakva šteta...
Itd…
Коментари
Постави коментар