Dakle čitav dan prepadala kiša, a i dalje pada kiša,
pa ipak u ostatku takvog jednog neprestano kišnog dana može se, a po ugledanju na
naše koke nosilje išetati na tu kišu, te navući kapuljaču i kročiti ponovo u “Hirošimu”,
te proći stazicama, nešto novo posmotriti, isplanirati iako zapravo u
vrtlarstvu mom plana nema, jer kazaće se sve na posletku samo i sve kako treba,
čak i uraditi malo, na skoro 70% vlage, jer nigde nije lepše nego pod svodom moje
“Hirošime” kada kiša stane da poje šušteći po najlonu, klizeći, misleći…
Ima i onih koji malo kroče pa vele meni šta ja tu radim
po promaji jer ima još i onih kojima smeta moj otvoreni novi režim pun
protočnog vazduha i struja a bez zatisnutih presama, itd…
Od 3 zasejana burenceta krastavaca izbrojim, “uništene”
čašice izdvojim te tačno 1/3 je pogrickama, pa sam iz svih posuda povadila samo
one pogrickane biljke i premestila ih u treće prazno burence, ono bez balege,
da čekaju da ih ponovo presejem na mladinu jer im je tada ponovo naklonjeno
vreme, a u dva prva burenceta u kojima je onaj dobar sloj sazrele balege uzgajam
preživele nepogrickane krastavce ili ostale krastavce one koje to nešto, dakle
taj mali pužić golać nije načisto pojeo...
Najlepši krastavci su “izgubljeni”, ne od mraza što
je pak apsurdno već od tog malog stvorenjca, od te male ljigave mrvice…
Koke su danas podarile 5 jaja, a juče svega 3, a do
sada snele su čak 119 komada jaja samo u martu 2025...
U levi bočni setveni boks, a tamo gde ono nije nikao
sav moj neven, ne računam 2-3 one pojedinačne biljke na tom silnom prostoru te
tu premeštam gajbice (počelo je premeštanje i pomeranje, ono moje već čuveno
pretumbavanje ili tumbanje što ja posebno gotivim i volim, pošto nema šta smislenije
da uradim, a moram vazda nešto da radim), jer je vreme da se sredina “Hirošime”,
a bogme i neke dužnice, otvore za prolećnu rasadu i setvu, te polagano očisti
sve sa komposta, a dakle skloni i tako pripremimo za rasadu aprilsku ili našu najlepšu
i najveću sadnju biljaka po sedmi savršeni put o proleću 2025...
Premeštam tek dve gajbice uspele crvene salate,
zatim i one vaskrsle mini žute kadife,
kao i salatu krest i tu imam još prostora ali čekam da sve one male posudice
zasejane više krenu te da vidnije stanu izrastati i bujati, ali nešto sve zastalo
od ove kiše i mraka, sivila, od ove hladnoće ili hladnoće koju slute da će doći,
samo da minusa i mraza ne bude...
Kupus ditmar se dobro oporavio, nije izgubio svoju
dušu, te već imam i neke biljke gotove za rasađivanje...
Uskoro mogu ispikovati svoj uspeli čeri kao i paradajz
volovsko srce iako nema tu puno nicanja, ali to što imamo biće nam dovoljno i
verovatno kvalitetno...
Kopriva se lepo budi i kreće sve više i više, čak i u
bočnom malom koprivištu iza kamena, izrasta i širi se, a takođe neven posejan u
tom bočnom koprivištu nije iznikao verovatno zbog rovaka, jer verujem da koprivi
nije smetalo društvo nevena...
Bilo je malo pre 13 stepeni u plusu dakle kišno hladno
i osećam da će bitii još za koji stepen hladnije tako da ne čudi što sve ide
sporo i što nema otvorenih lala po kiši, i bez sunca danas, i što nema ucvetalog nevena samoniklog
kao nekada, kao lani u “Hirošimi” usred marta, posebno na koncu marta...
Još jedna biljka u kamenom krugu krenula u buđenje,
a pitala sam se svih prethodnih dana da slučajno uopšte neće krenuti kad zadugo
ćuti, ali na svu moju sreću opazim izdanke i prve pupove rumene te vidim živa
je moja biljka i porašće ponovo...
U dva kamena kruga na bregu gde sam sadila
jagorčevinu prešli su točkovi kola i moj kamen utabali i jagorčevinu pregazili,
zgnječili kao da je gnjida, te sam morala u svom malom užasu poraza da uprljam ruke
u tom blatu i da sve vratim u prvobitno stanje, kako sam napravila da mi zadugo
traje, ali tako to biva uvek kao po nekom apsurdnom kanonu - ono što ja sadim
neko ne voli, jer ne poštuje, i tako hladno pogazi, čak i ne kaže, ne spomene,
ne prizna, a posle sve svali na neke džukele, mačke, kao da je to moje ništa,
samo neko usputno smeće...
Dakle, konačno je trebalo čak i danas nešto ovako žestoko
da me pogodi, takne, da me gane, da me smrvi, jer bilo bi doista čudo da mene
ništa danas ne pogodi, ne takne, ne gane, ne smrvi, itd...
Itd…
Коментари
Постави коментар