Пређи на главни садржај

ODRŽIVA POLJOPRIVREDA ili PRIRODNA POLJOPRIVREDA YOSHIKAZU KAWAGUCHI-ja…

 



 

Još koncem novembra 2022 godine, bilo je mnogo više reči o metodi bavljenja uzgojem hrane koju je osmislio Japanac Fukuoka Masanobu (1913-2008), o čemu se može pročitati na https://wordpress.com/view/covekjevidikbezkraja.wordpress.com. Zahvaljujući još jednoj priči sa “YouTube” kanala koja je objavljena 25 maja 2019 godine, a u trajanju od 11 minuta, saznaćemo još više o onome što se u Japanu već poodavno naziva Prirodna poljoprivreda ili Natural Farming. Ovu priču možete pronaći pod naslovom “Održiva poljoprivreda - Prirodna poljoprivreda Yoshikazu Kawaguchi”-ja.

Kada se u Japanu kaže Prirodna poljoprivreda posve je jasno da je reč o načinu bavljenja poljoprivredom ili ratarstvom koje ne samo da daje izobilnu ili bogatu žetvu, već podrazumeva uzgoj bez ikakvog oranja, bez upotrebe đubriva, čak i bez upotrebe komposta, a najviše od svega koristi se travom i insektima kao svojim najvećim saveznicima. 

Yoshikazu Kawaguchi živi u Nari, i već 40 godina upražnjava ovaj način ili metodu uzgoja. Ova poljoprivredna metoda privukla je pažnju i smatra se itekako održivim načinom poljoprivrede, jer je dokazala da se svi usevi mogu uzgajati bez ikakve upotrebe đubriva, a posebno bez upotrebe pesticida. Došlo je do evolucije Prirodne poljoprivrede, te dan danas na svetu postoje velike umešnosti ovakvih pojedinaca, uzgajivača zdrave neprskane hrane i baštovana, vrtlara, kao što je Fukuoka Masanobu i Yoshikazu Kawaguchi u Japanu, ali i kao što je Charles  Dowding u Engleskoj. Da je Prirodna poljoprivreda moguća i dan danas oni su dokazali i više nego pokazali…

Evo šta se moglo sve saznati iz ove jedne video priče, čiji je autor “YouTube” kanala Tsutomu Yamada-Kumada (dakle nepresušan izvor za ovo pričanje), a u trajanju od samo 11 minuta, priče koja u prevodu sa engleskog jezika zvuči ovako:

“Hrana neguje naš život. Farmeri predugo oru zemlju da bi uzgajali hranu. Oni koriste velike količine hemijskih đubriva, i velike količine pesticida, da bi uzgajali hranu na velikim farmama. Kao rezultat svega toga, ovaj stil poljoprivrede izazvao je veliku zabrinutost prilikom govora o bezbednosti i sigurnosti hrane, ali i ekološku destrukciju širom sveta. Koja je budućnost zemlje? Jedan Japanac našao je tragove da razreši ove probleme. Yoshikazu Kawaguchi farmer koji uzgaja pirinač više od 60 godina. Ratari obično sade prinač u odbro organizovanim, naplavljenim pirinčanim poljima. Međutim, Kawaguchi-jeva poljoprivredna metoda totalno je drugačija. Njegovo pirinčano polje puno je trave. Zapravo, on uzgaja svoj pirnač između trave. On obrađuje (uzgaja) bez oranja, bez đubrenja i bez upotrebe pesticida, a u gotovo prirodnim uslovima. Kawaguchi je nazvao ovu poljoprivrednu metodu – Prirodna poljoprivreda ili Natural Farming. Prirodna poljoprivreda je privukla pažnju kao održiva poljoprivredna metoda – koja reševa probleme sa kojima se suočavaju sve poljoprivrede širom sveta”.

Yoshikazu Kawaguchi kaže: “Zato što sledim prirodan put uzgoja, ja to nazivam Prirodna poljoprivreda. Odgovaram prirodi, sledim prirodu i ostavljam prirodi svaki korak procesa”.

PRIRODNA POLJOPRIVREDA U JAPANU

Kawaguchi živi u Nari (Sakurai) gde je narod Japana bio nađen još u antici. Blizu njegove kuće mnogo je mesta (lokaliteta) gde se može osetiti sva Narina preduga istorija. Planina Miwa predmet je velikog obožavanja (poštovanja), a Ohmiwa Jinja šintoističko svetilište nalazi se na njoj, i kaže se da je to jedna od japanskih najstarijih svetinja. Tu je i grob drevnog cara po imenu Keiko. Kawaguchi-jevo pirinčano polje nalazi se u mestu koje je poznato po dugom istorijskom nasleđu. Šta je Prirodna poljoprivreda?

Yoshikazu Kawaguchi veli: “Pre svega, važno je ne orati. Ne orite površinu svog pirinčanog polja”.

Princip broj 1 – ne orati. Oranje je zajednička praksa u opštoj poljoprivredi. Ali, Kawaguchi je odlučio da prestane sa oranjem. Shvatio je da cveće, drveće i biljke rastu prirodno bez ičije pomoći. Ako farmeri ne oru, korenje biljaka će se ispružiti još dalje (protegnuti) i tlo će postići mekoću. Štaviše, mala stvorenja, kao što su kišne gliste, preživeće i obogatiće zemljište. Dodatna prednost jeste da zemljište biva uvek vlažno i teško može da se isuši.

Yoshikazu Kawaguchi reče: “Ne treba nam đubrenje uopšte”.

Princip broj 2 – ne đubriti. Kawaguchi ne koristi hemijska organska đubriva. Neoranjem, trava, pirinčana slama, izmet i leševi živih stvorenja – sve to stvara (čini) tokom godina da pri vrhu zemljište postane nađubreno. Ista stvar dešava se i u šumi. Biljke rastu bez đubrenja u šumi. Opalo lišće, grane i mrtva stvorenja su oborena dole – a mikroorganizmi i mala stvorenja postaju hranljive materije.

Yoshikazu Kawaguchi kaže: “Ne učinite travu i insekte neprijateljima. Oni nisu vaši neprijatelji”.

Princip broj 3 - trava i insekti su vaši saveznici. Korov i štetočine mogu oštetiti useve pirinča. U opštoj poljoprivredi, farmeri koriste pesticide da uklone ove pretnje. Međutim, Kawaguchi je prestao da koristi pesticide. Primetio je da nema potrebe da korisi pesticide - zato što korov i štetočine neće pregaziti pirinčano polje ako je EKOSISTEM dobro izbalansiran. Njegov herbicid - i insekticid – jeste SLOBODNO pirinčano polje prepuno raznih vrsta stvorenja. Prirodna poljoprivreda jeste nešto najbolje što nam je ostalo od prirode. No, ovi ratari nije da samo sede i ne rade ništa. Veoma mladi usevi pirinča su jako skloni da budu obuzeti od strane trave koja ih orkužuje. Ratari moraju seći travu. I oni moraju upravljati navodnjavanjem. Prirodni farmeri uzimaju (prihvataju, uvažavaju) punu prednost snage prirode, ali pruže svoju ruku samo tamo gde jeste to potrebno. Ovo je suština Prirodne poljoprivrede. Kawaguchi je započeo porodičnu farmu sa 15 godina. U to vreme, on je orao, i koristio hemijska đubriva i pesticide. Međutim, postepeno je postao bolestan, pateći mentalno i fizički. Na vreme je shvatio da su uzrok bili samo pesticidi. On je pregledao (pretresao) ponovo svoje metode uzgajanja i potražio je bezbednije alternative. Prirodna poljoprivreda jeste rezultat desetogodišnjeg pokušaja i pogrešaka. Metod se ne odnosi samo na uzgajanje pirnča. Kawaguchi takođe gaji i povrće po principima Prirodne poljoprivrede. On uzgaja oko 100 sorti. On se sreće sa uspehom pri uzgoju sorti voća i povrća. On kaže da hrana koja raste po metodi Prirodne poljoprivrede jeste drugačija.

Yoshikazu Kawaguchi veli: “Oni (plodovi) su suptilnog ukusa, dublji je ukus, i svaki (plod) ima svoj lični jedinstveni ukus. Ubeđen sam zato što ja osećam da oni izdržavaju (hrane, neguju) moj život. I ja sam zadovoljan. Meni ne treba količina”.

Prirodna poljoprivreda može proizvesti bezbednu, preukusnu hranu. Sa povećanjem podrške njegovom metodu Kawaguchi počinje podučavanje – to je oslobođeno naplate 1991. Do danas on je obučio više od 8 hiljada ljudi. Sada se njegov trening Prirodne poljoprivrede praktikuje širom Japana. Metod je sada raširen i u Južnoj Koreji. Kawaguchi misli da Prirodna poljoprivreda nije ograničena samo na Aziju.

Yoshikazu Kawaguchi još kaže: “Ako uzmete u razmatranje prirodu useva, uslove polja, kvalitet zamljišta, i životnu sredinu i klimu, možete uspeti u gajenju bilo čega. To je način uzgoja koji može biti korišćen svuda na svetu”.

On kaza da Prirodna poljoprivreda, koja sadrži rastuće cikluse u sklopu polja, služiće kao nagoveštaj da reši svetske probleme sa hranom.

Yoshikazu Kawaguchi veli: “Prirodna poljoprivreda je održiva metoda uzgajanja koja daje odgovore – na probleme održive poljoprivrede i bezbednost hrane koja održava čovečanstvo. Prošlo je 40 godina od kako sam započeo Prirodnu poljoprivredu, i još uvek sam oštro svestan svega toga”.

Prirodna poljoprivredna metoda koja neće pokvariti harmoniju prirode, ima potencijal da neguje (hrani) budućnost čovečanstva.

 

Izvor: “YouTube”

(prevod sa engleskog)

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

18 NOVEMBAR – 13 DECEMBAR 2025…

Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...